Vrlo je interesantno da smo mi ummet koji je odredio početak računanja svoga vremena od Pejgamberove, s.a.v.s., hidžre/preseljenja iz Mekke u Medinu. Islamski kalendar se mogao računati od Pejgamberovog, s.a.v.s., rođenja, ili njegove smrti, ili početka poslanstva, ili oslobođenja Mekke i tome slično. Sve su to bitni i važni događaji koji su okarakterisali našu historiju, ali je Svemogući Allah uputio i nadahnuo Omera ibn Hattaba, r.a., da uzme hidžru kao početak računanja muslimanskog kalendara, jer se time i naša srca vezuju za ta mnogostruka značenja i poruke koje termin hidžra u sebi nosi. 

Već nam je postalo uobičajeno da se pri korištenju i razumijevanju raznih termina i pojmova zadovoljavamo sa onim prvim značenjem, koje nam je na umu. Tako i sa razumijevanjem riječi hidžra, odmah to razumijemo kao preselenje iz jednog mjesta u drugo. 

Međutim, pogledajmo kako ponekada pojedine riječi i pojmovi, u Pejgamberovim, s.a.v.s., hadisima, pored onog prvog značenja, također imaju i druga, itekako ispravna i poučna značenja i upute. Primjer za to je Pejgamberov, s.a.v.s., hadis koji je rekao na Oprosnom hadžu: "Hoćete li da vas obavijestim o onome ko je mu'min (vjernik)? To je onaj kome ljudi mogu povjeriti svoj imetak i svoje živote. Musliman je onaj od čijeg jezika i ruku su ljudi sigurni (spašeni). Mudžahid (borac) je onaj koji se bori protiv svoga nefsa (prohtjeva) kako bi bio pokoran Uzvišenom Allahu, a muhadžir je onaj koji napusti grijehe i prekršaje." (Šu'abul-iman, 10611) Buharina (6484) predaja ovoga dijela hadisa glasi: "Muhadžir je onaj koji napusti ono što je Allah zabranio." Od značenja hidžre koje se nazire u ovom kontekstu je: ostavljanje i napuštanje svega onoga što je Allah, dž.š., zabranio. Na početku svake nove hidžretske godine neka se svako od nas prisjeti neminovnog prolaska dana i godina i neka bude svjestan odgovornosti koju je preuzeo na sebe, neka nastoji da se kloni griješenja i svega onoga što je zabranio Allah, dž.š., i Njegov Poslanik, s.a.v.s. To je ona hidžra koja se traži od svakog vjernika da je u životu primjenjuje i da se na nju odluči povodom nove hidžretske godine i da je tokom cijele godine što više prakticira. 

Ako muhadžir napušta jedno mjesto na zemaljskoj kugli i odlazi na drugo, šta treba da čini muhadžir po ovom drugom značenju? On ustvari čini hidžru unutar sebe, napušta pokornost svome nefsu i svojim prohtjevima i seli se u pokornost svome Stvoritelju, bježi od svojih grijeha prema tevbi i pokajanju. Tako će cijeli njegov život biti hidžra, kretanje i približavanje svome Stvoritelju. 

Na osnovu dosada rečenog možemo reći da termin hidžra podrazumijeva dva značenja: hidžra iz mjesta i hidžra iz stanja. Ovo prvo je hidžra iz jednog mjesta u drugo, zbog nemogućnosti opstanka u tom mjestu i izvršavanja vjerskih obaveza, pa se osoba seli u drugo mjesto. To je hidžra koju je Pejgamber, s.a.v.s., učinio sa svojim ashabima iz Mekke u Medinu i za takvu hidžru je obećana velika nagrada, kako u kur'anskim ajetima tako i u mnogobrojnim hadisima. Ova hidžra je prekinuta oslobođenjem Mekke, osme godine po hidžri i zbog toga Pejgamber, s.a.v.s., kaže: "Nema hidžre (iz Mekke u Medinu) nakon oslobođenja Mekke..." Za ostale hidžre koje muslimani počesto doživljavaju Poslanik, s.a.v.s., je rekao: "Neće prestati hidžra sve dok se ne prekine tevba/pokajanje a tevba se neće prekinuti sve dok sunce ne izađe sa zapada."

Drugo značenje hidžre je hidžra iz jednog stanja u drugo stanje. Na to značenje hidžre je Pejgamber mislio kada je u hadisu rekao: "Musliman je onaj od čijeg jezika i ruku su sigurni drugi muslimani a muhadžir je onaj koji napusti ono što je Allah zabranio." To je hidžra koja znači prelazak iz stanja griješenja i udaljenosti od Allaha do novog stanja a to je stanje pokornosti Stvoritelju i blizine Njegove milosti i uvažavanja Njegovih propisa. 

Kao što su onu hidžru (iz Mekke u Medinu) po kojoj računamo svoje vrijeme, učinili i izveli oni najiskreniji i to je bilo samo radi Allaha i Njegovog poslanika. Oni su bili svjesni i ovog drugog značenja hidžre, to jest da su bili udaljeni od svih vidova griješenja. To trebaju imati na umu svi oni koji hoće da učine ovu hidžru napuštanja griješenja, da svoju dušu očiste od svih ružnih osobina, da od svoje griješne duše naprave čistu, smirenu i dušu koja će se svom Gospodaru vratiti i On biti s njom zadovoljan. 

Ako budemo svjesni ovog značenja hidžre, tj. napuštanja svih vidova griješenja, onda ćemo biti od onih koji će pozitivno zračiti i doprinositi poboljšanju naše sredine i tome ćemo težiti tokom cijele naredne godine. Molimo Allaha, dž.š., da nam dadne snage za svakodnevno činjenje hidžre i napuštanje grijeha. 


Autor: Prof. dr. Fuad Sedić