U svakodnevici ljudskog života mnogo je dobročinstava vrijednih pažnje kao i kazivanja o događajima iz povijesti poučnih za ljude u svim generacijama. Hidžra je trajno inspirativan događaj za sve ljude. Muslimani su Muhammedovu, a.s., Hidžru ovjerili kalendarom koji računaju po dvanaest mjesečevih mijena u godini. Događaj Hidžre je zabilježen u Kur'anu Časnom sa optimističnom porukom života kada plemenito srce Poslanika, a.s., dovom progovara svome Gospodaru u trenutku posljednjeg pogleda na rodni kraj:

إِنَّ الَّذِي فَرَضَ عَلَيْكَ الْقُرْآنَ لَرَادُّكَ إِلَى مَعَادٍ قُل رَّبِّي أَعْلَمُ مَن جَاء بِالْهُدَى وَمَنْ هُوَ فِي ضَلَالٍ مُّبِينٍ. (القصص:85)

„Zaista, Onaj koji te Kur’anom obavezao sigurno će te vratiti rodnoj kući. Reci: "Gospodar moj dobro zna ko je na pravom putu i ko je u očitoj zabludi." (K, 28:85) 

Muhammedova, a.s., molba Uzvišenom Allahu na putu Hidžre i njena ovjera u objavljenom ajetu sadrži ljekovitu poruku optimističnog pogleda u svoje ognjište svakom muhadžiru. Moderni svijet opisuju brojne migracije. Ljudska narav se iskušava na stazama ovoga svijeta. Pouka iz Hidžre Muhammeda, a.s., daruje ljudima snagu kojom kontroliraju poteškoće na životnoj stazi. Za muslimana nema mjesta tragediji i pesimizmu koji je obuzeo ljude u moderno doba. Poznati sociolog Jack G. Shaheen tvrdi da je danas, 'kulturu života odmijenila je kultura smrti'. Senzacionalizam u medijima nametnuo je princip iznimnog za pravilo življenja. Tako, opća tendencija u moderno doba je kompromitiranje pozitivnih tekovina ljudskog roda, posebno ako izrastaju iz vjerskog nasljeđa. 

Brojnost muslimana u obredima i svakodnevno uvećavanje vjerničke populacije nije izraz organiziranosti misionara nego je prije odraz prirode ljudskog duha oplemenjenog vjerom još u ezelu. Ljudima danas za smiraj treba hidžret prema iskonskim vrijednostima koje čuvaju ljudsko dostojanstvo posvećeno od Boga Uzvišenog. Najbolji put je afirmiranje ljudskih vrlina u kulturi življenja.

 

Kroz odgoj i obrazovanje

 

Časni Poslanik, a.s., kada dolazi u Medinu gradi džamiju prije vlastitog doma. Muhammedova, a.s., porodica je neko vrijeme smještena u prinudnom smještaju dok skromni dom ne bude sagrađen uz džamiju koja će biti preteča obrazovnim centrima širom svijeta. U skromnim uslovima džamije okupljali su se ljudi u halkama i naučnim raspravama potvrđivali dosljednost prvoobjavljenim riječima Kur'ana Časnog: 'Ikre – uči’. Sofe pred džamijom su okupljale pobožne muslimane koji su na svaki način potvđivali postojanost na putu Islama. Sluge Uzvišenog Allaha i Njegova Poslanika, a.s., su bili izuzetan ukras džamijske sofe sa ibadetima koja prijaju plemenitoj duši čestitih ljudi. U tim vremenima džamijski prostor je bio pun tesbiha pobožnih muslimana. A Plemeniti Poslanik, a.s., kaže da je 'džemat ukras džamije'.

Gradnju džamija u povijesti muslimana uvijek je određivala njihova društvena uloga. Pravac prema iskonskom Hramu u Mekki i funkcionalnost prema Poslanikovoj, a.s., džamiji u Medini omeđuje društvena svijest muslimana graditelja u  vremenu i prostoru gdje džamija nastaje. Sva ta raznolikost veličine i vanjskog izgleda džamija je prepoznatljiva i u potpunosti se uklapa u kulturnu posebnost naroda koji džamiju grade. Muslimani u sastavu Osmanske vojske su gradili džamije uz tvrđave, a u prema potrebi pomagali gradnju džamija u naseljima. Vrlina graditelja arhitektonskih zdanja od skromnih mesdžida do kompleksnih centara nisu gubila na suštinsku ulogu odgoja i obrazovanja ljudskih vrijednosti kao i umjetničke profinjenosti u graditeljstvu monumentalnih zdanja. Po suštinskom značenju i ulozi džamije se ne dijele na velike i male. Sve odgajaju i obrazuju vrline ljudi koji u njih dolaze sa istog izvora i sa istom snagom. Ovo je posebno značajno spomenuti u vrijeme kada se gradnjom zaboravlja princip 'manje je veće' ili 'suština je u sadržaju a ne obliku' pa zapinje oku nesrazmjer građevinske kompozicije džamijskog objekta ili zapušteni prostori u džamijskom kompleksu koji mogu biti bolje iskorišteni. 

Iz džamijskog okrilja iznjedrene su škole i univerziteti u kojima temeljnu ulogu trebaju imati odgojno obrazovni sadržaji da oplemenjuju ljudska srca. U modernim obrazovnim institucijama pomjerena je granica odgojnih mogućnosti. Ponašanje učitelja i nezainteresiranost učenika je sloboda izbora do granice raskalašenosti sa tragičnim posljedicama suicida u opijanju, prostituciji i delikvenciji do zločina. Stoga, više nego ikad, za muslimane je važno da razumiju ljudska prava i ostvare slobodu življenja vjere u čistoti koju daruje tradicija odgoja i obrazovanja utemeljenoj još na putu Poslanikove, a.s., Hidžre prije 1427. godina.

Obrazovne institucije su ishodište džamijske čistote koja treba krasiti moralnost učitelja i učenika da potvrđuju svijest o temeljnoj ulozi džamije u tradiciji muslimana. Put hidžre danas je iz porodičnog doma do džamije, škole i uopće javnog života u koji treba unositi vrijednosti  vlastitog uvjerenja. To je koncept ljudskih prava u moderno doba.

 

Kroz materijalnu neovisnost

 

U Medini je Časni Poslanik, a.s., svoju porodicu izdržavao vlastitim radom. Takvu poruku je dao ljudima vlastitim primjerom i riječju: 'da čast i dostojanstvo ljudi je u noćnom ibadetu i neovisnosti o drugim ljudima'. Kada mu je njegova najmilija kćerka Fatima, r.a., tražila sluge za ispomoć u poslovima nije dopustio da oni koji služe Allahu Uzvišenom i Njegovom Poslaniku, a.s., budu sluge njegove, a.s., kćerke i zeta. Sa dovoljno roditeljske pažnje obilazi njihov dom i daje poučan savjet za izbavljenje iz nastale situacije. 

Medinska poruka Časnog Poslanika, a.s., ima trajnu vrijednost da je 'gornja ruka koja dijeli Allahu Uzvišenom draža i milija od one koja je donja i milostinju prima'. Zato put hidžre časnih ljudi može biti iz ovisnosti u neovisnost; iz nerada u rad; iz beskorisnog u korisno. Rad koji prati blagodat dove ne može biti bez uspjeha kao ni put života omeđen smjerokazima Islama. Put Hidžre je označen objavom Kur'ana Časnog za ostvarenje ljudskih prava.

 

Na put hidžre bez odlaganja

 

Muhammed, a.s., je krenuo na svoj put Hidžre bez odlaganja. Kada mu je naređen prelazak u Medinu sa bolom u srcu je pogledao rodnu Mekku ali propisana dužnost Hidžre je prioritet. U poretku vrijednosti nema oklijevanja u primjeni važnije. 

Danas muslimane nazivaju muhadžirima širom svijeta. Mnogi žive sa manje prava u rodnom kraju nego u 'muhadžirluku'. Muslimani su dužni čuvati ljudsko dostojanstvo u stvorenom svijetu i koristiti standarde o ljudskim pravima utemeljene Hidžrom i potvrđene Poveljom o ljudskim pravima u moderno doba. Vjernici moraju istaći zahtjev za poštivanje religijske svetosti u domenu pozitivne kulture ponašanja u odgojno obrazovnim institucijama, medijima i sveukupnom javnom životu zbog nužnog očuvanja vrlina u čovjeku. Utisak je da postoji više udruženja za zaštitu životinja od ljudi nego udruženja za zaštitu ljudi od životinja.

Kada je Poslaniku, a.s., dopušteno da se vrati u rodnu Mekku nije zahtijevao da mu Kurejšije ili neko drugi vrati opljačkanu imovinu i sagradi kuću iz koje je protjeran. Došao je u rodni kraj i uzeo sva prava koja mu pripadaju čuvajući svetost časnih mjesta i ljudsko dostojanstvo. To je zapovijed Objavljene riječi i oporuka Muhammeda, a.s., sa Oprosnog hadždža ljudskom rodu koju danas pokušavaju primijeniti kroz 'ljudska prava o slobodama'. Idući u susret sjećanja na Hidžru Allahova Poslanika, a.s., muslimani trebaju promišljati svoj put hidžre na koji će krenuti bez odlaganja – put u bolje sutra:

"Gospodaru naš, daj nam dobro i na ovom i na onom svijetu, i sačuvaj nas patnje u ognju!" (K, 2:201)

Autor: Ismail Smajlović