Na tu obavezu ukazuje slijedeći kur'anski ajet:

Allah dž.š. kaže: “Obaviti hadždž dužan je, radi Allaha, svako ko je u mogućnosti; a onaj koji neće da vjeruje (u obaveznost izvršavanja ove dužnosti) pa, zaista, Allah nije ovisan ni o kome.”( Sura Alu Imran, 97)

Kurtubi kaže da Allah dž.š. u ovom ajetu pominje hadždž sa izrazom koji najstrožije ukazuje na važnost, vrijednost i obaveznost tog vjerskog obreda.

Allahov Poslanik, s.a.v.s., u hadisu kaže: «Islam se temelji na pet stvari: šehadetu (očitovanju) da nema drugog boga osim Allaha i da je Muhammed Njegov poslanik, obavljanju namaza, davanju zekata, postu mjeseca ramazana i obavljanju hadždža.» (Muttefekun 'alejhi)

Hasan kaže da je neki beduin došao kod Omera ibn Hattaba, r.a., i tražio od njega da ga poduči vjeri, na što mu Omer, r.a., reče: «Svjedoči i očituj da nema drugog boga osim Allaha, klanjaj namaz, daji zekat, posti mjesec ramazan, obavi hadždž, radi javno, a kloni se tajnosti i svega onoga zbog čega se stidi.» Čovjek reče: «Kada se sretnem sa Allahom, dž.š., na Sudnjem danu, reći ću da mi je to naredio Omer ibn Hattab. Omer, r.a., mu reče: «Božiji robe, drži se ovoga i po tome postupaj, a kada se sretneš sa Uzvišenim Allahom, reci šta god hoćeš.» (Šuabu-l-iman, 3/429)

Poznati mufessir Mudžahid kaže: Kada je objavljen kur'anski ajet: «A onaj ko želi neku drugu vjeru osim islama, neće mu biti primljena...» (Sura Alu Imran, 85), svi ljudi su rekli: 'Mi smo muslimani,' pa je Allah, dž.š., objavio ovaj ajet: «Obaviti hadždž dužan je, radi Allaha, svako ko (svaki čovjek) koji je u mogućnosti...» pa su se muslimani odazvali toj naredbi i obavili hadždž, a zapostavili su je mušrici. (Šuabu-l-iman, 3/427)

Hadždž je dovoljno obaviti jednom u toku života. Ebu Hurejre r.a. prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s. održao hutbu i između ostalog rekao: “O ljudi, Allah vam je propisao hadždž pa izvršavajte tu naredbu! Tada jedan čovjek upita: -Allahov Poslaniče, je li to obavezno činiti svake godine? Allahov Poslanik je šutio i nije mu ništa odgovorio, sve dok taj čovjek nije ponovio to pitanje tri puta. Tada Poslanik reče: -Da sam rekao ‘Da, obavezno je svake godine’ postalo bi propisano da se obavlja svake godine, a vi to ne biste bili u stanju…”(Muslim)

Neki ljudi smatraju da je hadždž lijepo obavljati svake pete (ili svake četvrte) godine, za onoga ko je u mogućnosti, a kao dokaz spominju hadis koji nema jakog seneda, a  on glasi: Ebu Se’id El-Hudri, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik s.a.v.s. rekao: “Allah dž.š. kaže: “Kojem god čovjeku dadnem zdravlje i obilnu nafaku (opskrbu) pa prođe pet godina, a on Meni (na hadždž) ne dođe taj je uskraćen. (Ibn Hibban i Bejheki)

Uslov obaveznosti odlaska na hadž je da čovjek bude tjelesno i materijalno u mogućnosti da to izvrši. Materijalna mogućnost se ogleda u tome da posjeduje jahalicu (konja, devu prijevozno sredstvo i sl.) i ono što mu je potrebno za put, kao što je to naglašeno u hadisu koji prenose Tirmizi, Dare Kutni i drugi. Tirmizi ovaj hadis ocjenjuje kao hasen (dobar) i nakon toga kaže: Učenjaci postupaju po ovom hadisu i kažu da onaj ko posjeduje jahalicu i trošak za put dužan je da ode na hadždž. 

 

BEDEL ZA HADŽDŽ

Onaj ko ne bi bio zdravstveno u stanju da ode na hadždž dužan je da pošalje bedela, tj. onoga ko će umjesto njega obaviti hadždž. Kao što  nasljednici treba da obave hadždž za svoga umrloga, ako je on bio u stanju da ga obavi, a nije to za svoga života uradio. To je svakako jedan od najboljih vidova dobročinstva prema umrlom od strane njegovih najbližih, obzirom da se u hadisu kaže da za ispravno obavljen hadždž nema druge nagrade nego Džennet. Takođe u drugom hadisu stoji da se onaj ko propisno obavi hadždž vraća kući čist od grijeha kao onoga dana kada ga je majka rodila.

 Džabir, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik s.a.v.s. rekao: “Zaista će Allah dž.š. s jednim hadždžom uvesti trojicu ljudi u Džennet: mrtvoga, onoga koji obavi hadždž za njega i onoga ko obezbijedi (pošalje) tog bedela na hadždž.” (Taberani, Abdu-r-Rezzak i Bejheki) Prenosi se da je Alija, r.a. rekao jednom starcu koji nije obavio hadždž: “Opremi čovjeka koji će otići i obaviti hadždž umjesto tebe.” 

NEOBAVLJANJE HADŽDŽA

Ima nekoliko hadisa i izreka ashaba i drugih učenjaka koji govore o opasnosti za onoga ko ne ode na hadždž, a bude u mogućnosti da to učini. 

Alija, r.a. prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s. rekao: “Ko bude posjedovao sredstva kojim može otići do Ka'be pa ne obavi hadždž neka umre ako hoće kao židov ili kao kršćanin, zato što Allah dž.š. u Kur’anu kaže: “Obaviti hadždž dužan je, Allaha radi, svako ko je u mogućnosti;..” (Tirmizi, Ahmed i Bejheki) Ovaj Alijin hadis nije jakog seneda, ali ga ojačavaju slični hadisi od Ebu Hurejre i Ebu Umameta. (Pogledaj Tergib i terhib 2/211 i Mirkatu-l-mefatih 5/395)

Bejheki kaže: Ako je ovaj hadis pouzdan, onda se time misli na onoga ko smatra da neobavljanje hadždža nije grijeh, niti je njegovo obavljanje dobročinstvo, a Allah, dž.š., zna najbolje. (Šuabu-l-iman, 3/430) 

LIJEPO JE HADŽDŽ OBAVITI PJEŠKE

Lijepo je za onoga ko je u mogućnosti da obrede hadždža (odlazak na Arefat, povratak preko Muzdelife i Mine) obavi pješice. Abdullah ibn Abbas, r.a., kaže: «Od dobrih djela za kojima žalim što ih nisam uradio na Dunjaluku je što nisam hadždž obavio pješke, a već sam ostario, pa to sada nisam u stanju, zato što Allah, dž.š., u Kur'anu kaže: «I oglasi ljudima hadždž – dolazit će ti pješke i na svakoj kamili iznurenoj...» (Šuabu-l-iman, 3/431)

Kada se Ibn Abbas razbolio pozvao je svoju djecu i rekao im da je čuo Allahovog Poslanika, s.a.v.s., da kaže: «Ko obavi hadždž, pješke idući iz Mekke i tako se u nju vrati, Allah, dž.š., će mu za svaki korak upisati sedam stotina haremskih sevaba. Neko upita: A kakvi su to haremski sevapi? On reče: Za svako dobro djelo sto hiljada sevaba.» (Šuabu-l-iman, 3/431)

 

Autor: Fuad Sedić