Svaki musliman, bar jednom u životu poželi, a i obavezan je, ako je to u mogućnosti, obaviti hadždž, petu islamsku dužnost i zadaću.
Obaviti hadž znači, odazvati se na davni poziv Ibrahima, a.s., koji je obnovio i posljednji poslanik Muhammed, a.s.
Šta je zapravo hadždž? Šta treba uraditi da bismo i tu obavezu valjano izvršili? Postoje li kakve pripreme za to putovanje? Mnogo je još pitanja na koja ćemo u samom tekstu dati odgovore.
Da bi neko krenuo na hadždž treba da postoje objektivni uvjeti, koji ni na koji način ne sprječavaju, ne otežavaju ili pak ne omogućavaju ovaj put. Dakle, sam put mora biti slobodan, kao i čovjek koji želi da putuje, mora biti slobodan. Putnik na hadždž mora osigurati sredstva za put i za izdržavanje porodice u njegovom odsustvu. Punoljetnost je uvjet za obavezni hadždž, iako i djeca mogu putovati na hadždž, ali taj hadždž ne oslobađa dotičnu osobu da obavi ponovo hadždž kada postane punoljetna. «Koji god maloljetnik obavi hadždž pa postane punoljetan dužan je obaviti hadždž.» (Ibni Šejbe, Bejheki)
Obaviti hadždž obaveza je jednom u životu, a ko obavi više puta biće za to nagrađen.
Ibni Abbas prenosi da je Poslanik, a. s. na pitanje da li je hadždž obaveza svake godine kazao:
«Ne, samo jednom u životu, a obaviti više puta je dobrovoljno.»
U drugoj predaji koju prenosi Ebu Hurejre, r. a., Poslanik, a. s. je kazao:
“Ljudi Svevišnji Allah je propisao hadždž, pa ga obavljajte. Neko od prisutnih upita: Je li svake godine obaveza Allahov Poslaniče? Allahov Poslanik je šutio dok ovaj pitanje ne ponovi tri puta, a zatim reče: «Da sam rekao «da» bili biste obavezni svake godine obavljati hadždž, a vi to ne biste mogli izvršiti, zato me ne pitajte o onome što sam prešutio, jer su oni koji su živjeli prije vas propali zbog toga što su puno pitali, a zatim proturiječili poslanicima koji su im bili poslani. Kada vam nešto naredim vi to izvršiti koliko možete, a ako vam nešto zabranim, vi se klonite toga.»
«Hadžije su Allahovi gosti i musafiri, kaže Poslanik, a. s., njihove dove su kabul, njihovi grijesi su oprošteni, a i ono što budu tražili dobiće.» Nesai bilježi da su Allahovi gosti, prema hadisu, i "gazije – borci na Allahovom Putu, kao i oni koji čine umru".
Vefd - delegacija, je zapravo odabrana skupina, odabrani džema'at, koji je Allah dž. š. odabrao i pozvao, i s kojim je On zadovoljan.
Ta skupina, koja obavi hadždž ne čineći grijeh, vraća se kući oproštenih grijeha, kao tek rođeno dijete, koje je, također, bez grijeha. Poslanik, a. s. kaže: «Ko obavi hadždž Allaha radi, ne počinivši grijeh, vraća se kući, kao tek rođeno dijete, bez grijeha.»
Nagrada za tako obavljeni hadždž, koji se zove hadždži-mebrur je Džennet. Poslanik, a. s. kaže:
«Jedina nagrada i sevab za hadždži-mebrura je Džennet»
A hadždži-mebrur je onaj hadždž u kojem hadžija ne učini grijeh i koji hadždž obavlja iskreno samo radi Allaha, dž. š., ne zbog nama, zvanja ili licemjerstva.
Propisi hadždža
Prema hanefijskom mezhebu tri su farda hadždža: ihrami, tavaf i Arefat. Ko ne obavi ove fardove iz bilo kojih razloga njegov hadždž nije valjan i dužan ga je obnoviti, kao i za namaz u kojem izostavimo neki od farzova ili ruknova namaza, taj se mora obnoviti. Hadždž se obavlja u određenim mjesecima i određenim danima i naravno određenim mjestima. Iste radnje koje bismo obavili na istim mjestima mimo mjeseci hadždža ne zamjenjuju obavezu hadždža, to može biti umra koja obavezuje na hadždž, kada se ukaže prilika. Samo je takav propis sa hadžom, postiti možete gdje god se zateknete, klanjati možete na bilo kom mjestu na Zemlji pod uvjetom da je čisto, zekat možete dati na bilo kom mjestu, ali naravno ne bilo kome i ne po vlastitom izboru. Hadždž morate obaviti u određeno vrijeme i na određenom mjestu. I vrijeme i mjesto obavljanja hadždža su sveti, i tu svetost nisu propisali i nisu je svetom učinili ljudi nego sam Allah dž. š. On je K'abu nazvao Bejtullah ili Bejtu-l-haram, kao i mjesece u kojima se obavlja hadždž svetim mjesecima – ešhuru-l-hurum. Također je svetim učinio i Meša`ru-l-haram mjesto na Muzdelifi, gdje se Adem približio Havvi, gdje se spajaju akšam i jacija, gdje se ljudi približavaju Bogu dragom.
Ibni Abbas, r. a. prenosi da je Poslanik, a. s. u hutbi na Bajram kazao:
«O ljudi! Koji je ovo dan? Odgovorili su: Sveti dan. Koji je ovo grad, upitao je? Kazali su: Ovo je sveti grad. Zatim je upitao: Koji je ovo mjesec? Odgovorili su: Sveti mjesec. Poslanik, a. s. je onda kazao: Doista, vaša krv, vaši imeci, vaša čast sveti su kao što je svet i ovaj dan u ovom svetom gradu u ovom svetom mjesecu. Ponovio je ovo više puta, zatim podigao glavu i rekao: Bože moj, jesam li dostavio, Bože moj, jesam li dostavio?
Ihram – odjeća hadžije
Od riječi haremun – sveto, zabranjeno, izvedena je i riječ ihram – odjeća svetosti i zabrana, koju svaki hadžija oblači na mikatu. Mi iz Bosne, ako prvo boravimo u Medini, svoje ihrame oblačimo u Zu-l-hulejfi, to je naš mikat. Prije toga potrebno je odrezati nokte, odstraniti dlake ispod pazuha i stidnih mjesta, uzeti abdest ili se okupati, te klanjati dva rekata nafile. Za neke je klanjati ova dva rekata sunnet, jer je i sam Poslanik a. s. tako radio, međutim, kažu ako se ne klanja nema grijeha, niti treba kefaret, ali propuštanjem ovog namaza propuštamo mnogobrojne fadilete. Ihram obavezuje hadžiju na poseban odnos prema ljudima, životinjama, biljkama i svemu drugom. Naprosto, ihramima se ograničava uobičajena vjernička sloboda na tim mjestima i u tim mjesecima. U tim mjesecima se skreće pažnja vjernicima na posebno ponašanje, brigu o svom životu ma gdje bili i živjeli. Taj ambijent savršene duhovnosti, punine islamskog življenja, treba da se protegne i osjeti na svakom dijelu Zemlje gdje žive muslimani. Ako ne možete priuštiti sebi ihram za ulazak u sveta mjesta, onda svi možete, poštivanjem svetih mjeseci gdje god da ste, taj duh bezgriješnosti ili manje griješnosti, a više islama i bliskosti s Bogom osjećati živjeti i isijavati na pragu svoje kuće, u svojoj porodici, u svome gradu, usvojoj domovini.
Ihram je simbol čistote, jednakosti i simbol telbije. Ihrami brišu sve razlike među ljudima, od boje kože, različitosti jezika, porijekla, socijalnog statusa, različitih dunjalučkih privilegija. Jedina razlika je bogobojaznost, koja će se vrjednovati i na Sudnjem danu. Oni podsjećaju muslimane da moraju biti voljni sve napustiti radi Allaha dž. š. Bijelim ihramima svjedočimo svoju čistotu, svoju bezgriješnost, spremnost na praštanje, strpljivost i susret na Sudnjem danu. Ihrami ne smiju biti šiveni, niti se prilikom njihova nošenja može upotrebljavati miris. Oni tako jednostavni treba da podstiču na zikr – sjećanje na Allaha dž. š., na smrt i na proživljenje i susret na Sudnjem danu. Onog trenutka kad se obuku ihrami, slijedi nijjet za hadždž koji želimo obaviti
(Allahumme inni nevejtu-l-hadždže ve ahrimtu bihi lillahi te'ala. Allahumme jessirhu li ve tekabbelhu minni. In habiseni habis fe mehalli hajsu habisetni)
Ako ste bedel nijjetite ovako: (Allahumme inni nevejtu-l-hadždže bedelen 'an (navedite ime osobe – hadžije za kog obavljate hadždž) ve ahrimtu bihi lillahi te'ala. Allahumme jessirhu li ve tekabbelhu minni. In habiseni habis fe mehalli hajsu habisetni)
«Moj Bože, odlučio sam da hadždž obavim i u tu svrhu u ime Tvoje ihrame oblačim i obaveze preuzimam. Bože olakšaj mi hadždž i primi ga od mene. Ako budem spriječen Tvojom, voljom, neka od toga mjesta prestanu sve moje obaveze.»
Kad se i zanijjetilo, obaveza je glasno izgovarati i ponavljati telbiju sve dok se ne bace kamenčići na Akabi (Mini) kako je radio i sam Poslanik, a. s.
«Vjerovjesnik, s.a.v.s. je neprestano ponavljao telbiju dok nije bacio kamečiće na Akabi.»
Telbija – odziv Allahu dž. š., koja se uči u toku hadža
Telbija (Lebbejke Allahumme lebbejk, lebbejke la šerike leke lebbejk. Inne-l-hamde ve-n-ni'mete leke ve-l-mulk la šerike lek) s kojom je Muhammed, a. s. počinjao obrede hadždža, je simbol hadždža i znak naše potpune pokornosti, naše odanosti i spremnosti da se na bilo koji poziv od Allaha upućen, na isti način odazovemo. To je put i životno pravilo Ibrahima, a. s., Muhammeda, a. s. i svih drugih poslanika i odabranih Allahovih robova, to je put koji Allah naziva Siratun mustekimun – Pravi put, put ustrajnosti – "čujemo i pokoravamo se". Sve u tim danima Allahu čini telbiju, odaziva se, svojim jezikom, svojim govorom, svojim stanjem koje mi ne čujemo i ne razumijemo. «Dok musliman uči telbiju, onda sve što je sa njegove desne i lijeve strane uči telbiju, i kamen, i drvo, i pijesak, tako da je sva Zemlja ispunjena telbijom»
Dakle, sve zajedno sa nama hvali i veliča Allaha dž. š., kako nam Kur`an kazuje «... i ne postoji ništa što Ga ne veliča, hvaleći Ga; ali vi ne razumijete veličanje njihovo.»(17 : 44), a meleki uz to mole da naše dove, naše hvale upućene Bogu budu uslišane. Hadžije telbiju uče kada prelaze mikat i ne prekidaju sve do bacanja kamenčića na Akabi, desetog dana zu-l-hidžeta.
K'aba – središte hadždža i mjesto kom se okrećemo u namazu
Kada smo obukli ihrame, klanjali dva rekata i proučili dovu, zanijjetili hadždž, krećemo K'abi, najvećem magnetu za ljudska srca. To bez sumnje svjedoči o primljenoj dovi Ibrahima, a. s., nekada davno upućenoj, koja glasi: «Bože, učini da srca ljudi čeznu za K'abom». Srca, duše i tijela sve čezne za tim susretom, sve se uklapa i utapa u svijet hvale i pokornosti, u neprekinuti tok ljubavi, od kalu bela, i sve kao da postaje jedno – jedno srce, jedna duša, jedno tijelo. K'aba simbolizira jedinstvo poslanika i poslaničke misije, jedinstvo muslimana, ali prije svega jedinost Allaha, dž. š. i kontinuitet pokornosti koju je svjedočila K'aba stoljećima. K'aba je prva kuća sagrađena radi ljudi. Pošto je sagrađena radi ljudi sagrađena je prije nego su se ljudi nastanili na Zemlji. Pa ko je onda K'abu sagradio? U nekim predajama stoji da su K'abu sagradili meleki. Zemlja se rascijepila na mjestu K'abe, a nebo otvorilo i ispustilo potrebno kamenje kojim je utemeljena i sagrađena. Poslije će na tim temeljima Ibrahim, a.s. sa svojim sinom Ismailom na istim temeljima graditi K'abu, gdje je u neposrednoj blizini i mekami-Ibrahim, mjesto na kojem je stajao Ibrahima, a.s. prilikom gradnje K'abe. U znak sjećanja na tu Ibrahimovu a. s. gradnju poslije svakog tavafa na mjestu gdje je stajao Ibrahim a.s. (mekami-Ibrahim) ili njegovoj blizini sunnet je klanjati dva rekata na kojima se uče sure Kafirun i Ihlas.
K'aba je orijentir muslimana, prema njoj se okrećemo pet puta s čežnjom i aškom da jednog dana svojim očima, svojim rukama dotaknemo njen ogrtač i crni kamen. Prema njoj određujemo svoj život. Onaj ko se okreće K'abi u namazu i u životu, onaj ko svoj život određuje prema Kabi, onaj koga Kjaba određuje, taj je bez sumnje musliman. A šta je drugo naša čežnja da dotaknemo čošak Kabe, da se napijemo Zem-Zem vode, da hodamo stazama poslaničkim i budemo u bašćama džennetskim (revdatun min rijadi-l-dženneti), do iskazivanje ljubavi, poslušnosti i privrženost K'abi, Allahu dž. š. i Poslaniku, a. s. Time, ujedno potvrđujemo savez s Bogom koji je sklopljen s našim dušama još u ezelu.
Sejjid Kutb uzima Kiblu (pravac okretanja) "kao mjerilo zrelosti Ummeta, i kao znak da su njezino društvo i temelji njezine vlasti dobro položeni. Muslimanska zajednica, koja se okreće spram odjelite kible, mora shvatiti stvarno značenje ovoga smjera. K'aba nije puko mjesto ili čošak ka kojemu se zajednica u namazu okreće. Mjesto ili smjer jesu simbol – simbol razlikovanja i posebnosti/specifičnosti. To je razlikovanje u pristupu, poimanju, personalnosti, svrsi/telosu, interesima i mjestu. Umjesto da prebiva na periferiji, muslimanska zajednica (Umma) mora biti primjer i mora igrati ulogu univerzalnog lidera. A to biva kada se ova ogromna zadaća (muhimah dahmah) realizira."
Tavaf – obilazak oko K'abe sedam puta
Prilikom ulaska u Harem Kjabe uči se ova dova: «Allahu moj, Ti si rekao u Knjizi, a Tvoj govor je istina: «I oglasi ljudima hadž, dolazit će ti pješke i na kamilama iznurenim, dolazit će iz mjesta dalekih.» Allahu moj, nadam se da sam od onih koji su odgovorili na Tvoj poziv. Evo, došao sam iz daleka, pokoravajućui se Tvom pozivu i Tvojoj zapovijedi i odazivajući se Tebi. Sve je to od Tvoje dobrote prema meni i neka Ti je hvala što si me tome uputio. Time tražim Tvoju blizinu, lijepo mjesto od Tebe i oprost grijeha mojih. Allahu moj, blagoslovi Muhammeda i članove porodice njegove. Zaštiti tijelo moje od vatre i kazne Tvoje, Tvojom milošću Te molim Najmilostiviji.»
Dove prilikom prvog viđenja Kjabe su kabul, zato je lijepo, u tim trenucima, Allaha dž. š. moliti za svoje potrebe, dunjalučke i ahiretske, kao i oprost za svoje grijehe. Jedna od dova koja se tom prilikom uči je i ova: «Moj Allahu, povećaj čast, veličinu i poštovanje ove kuće. Povećaj čast, veličinu i poštovanje onih koji dođu na hadž i umru! Moj Allahu Ti si Selam – Spas, i od Tebe je spas i mir, pa nas Gospodaru naš proživi u spasu i miru.»
Aiša r. a. kazuje: «Kada bi došao u Meku, Poslanik s.a.v.s., prvo bi uzeo abdest, a onda obilazio oko Kjabe - tavafio»
عن عائشة رضى الله عنها قالت: أول شئ بدأ به النبى صلىالله عله و سلم حين قدم مكة أن توضأ ثم طاف بالبيت (رواه البخارى)
Ovaj tavaf se zove tavaful kudum – pozdravni tavaf i on je sunnet za svakoga ko uđe u Meku, kao što je klanjati dva rekjata kada ulazimo u novu džamiju. Da bi tavafili oko Kjabe uvjet je da budemo čisti kao i prilikom klanjanja namaza. Od Ibni Abbasa r. a. se prenosi da je Vjerovjesnik s.a.v.s. rekao: «Tavaf oko Kjabe je kao namaz, s tim što se može govoriti, a onaj ko govori treba govoriti o dobru.» الطواف حول البيت مثل الصلاة الاّ أنكم تتكلمون فيه فمن تكلم فيه فلا يتكلمن الا بخير (رواه الترمذى و الحاكم)
Kada je Poslanik a.s. upitan kako treba postupiti prilikom susreta s Kjabom, kazao je:
قولوا بسم الله الله اكبر ايمانا بالله و تصديقا لما جاء به محمد
(Bismillahi Allahu ekber imanen billahi ve tasdikan lima džae bihi Muhammed)
« U ime Allaha, Allah je najveći. Vjerujem u Allaha i ono s čim je došao Muhammed a. s.»
Svaki tavaf počinje u smjeru crnog kamena i tu završava. Onaj ko može svoj tavaf će početi ljubljenjem crnog kamena, a onaj ko to nije u mogućnosti, a često je tako stanje zbog gužve, svoje ruke ili ruku poljubi i okrene prema crnom kamenu izgovarajući tekbir. Muslim prenosi da je Eba Tufejla kazao: »Vidio sam Allahovog poslanika a. s. dok je obilazio Kjabu – tavafio, da je pozdravljao ugao, crni kamen svojim štapom, kog bi poljubio.»
(رواه مسلم) يطوف بالبيت و يستلم الركن بمحجن معه و يقبل المحجن
Uz ovaj tavaf obavlja se i sa'j stim što se neće šišati ili skraćivati kosa niti skidati ihrame.
Crni kamen je za neke jedno od znamenja, znakova, ajeta Allaha dž. š., jer je on pao sa neba i ugrađen je u samu Kjabu. Prenosi se da je Poslanik a. s. rekao da je on bio bjelji od mlijeka, te da je pocrnio od grijeha muslimana koji su ga ljubili. Ljubiti crni kamen - hadžeru-l-esved je sunnet, jer ga je i sam Muhammed a. s. ljubio. Omer r. a., kada je jedne prilike obilazio Kjabu, poljubio je crni kamen i rekao: «Tako mi Allaha dž. š. ja znam da si ti obični kamen i da nisam vidio da te ljubi Poslanik a. s., nikada te ni ja ne bih poljubio, jer znam da ti niti štetiš niti koristiš.» H. Alija koji je slijedio halifu Omera r. a. kazao je: O vladaru pravovjernih, on i šteti i koristi. Njega će Allah dž. š. oživjeti na Sudnjem danu s očima, ušima, jezikom i svjedočiće o onima koji su ga ljubili, a svjedočiće i o našim djelima.
Između jemenskog ugla, stuba i crnog kamena učio je:
ربنا آتن فى الديا حسنة و فى الآخرة حسنة وقنا عذاب النار (رواه احمد و ابو داود و الحاكم) (Rabbena atina fid-dunija haseneten ve fil ahireti haseneten vekina azaben-nar)
Ibni Madže prenosi, da je Poslanik a. s. rekao: «Ugao jemenski čuva sedamdeset meleka pa ko prouči ovu dovu, oni mole da bude uslišana, ponavljajući amin.»
اللهم انى أسألك العفو و العافية فى الدنيا و الأخرة، ربنا آتنا فى الدنيا حسنة و فى الآخرة حسنة وقنا عذاب النار، قالوا: آمين (رواه ابن ماجة)
(Allahumme inni eselukel afve vel afijete fid-dunija velahireti. Rabbena atina fid-dunija haseneten ve fil ahireti haseneten vekina azaben-nar)
Naš tavaf, obilaženje oko Kjabe sedam puta, svjedoči o našoj predanosti Bogu, poput meleka, koji na isti način obilaze oko bejtu-l-ma`mura na Nebu. Vjernici smireno, skrušeno i strpljivo, bez guranja i besotrebne priče obilaze oko Kjabe. Produhovljeni, radosni i ozareni uče telbiju i dove pri svakom krugu, vjerujući i nadajući se da su dove upućene s tog mjesta kabul. Taj osjećaj, to zadovoljstvo tavafa može se samo doživjeti, ono se ne da opisati.
Ovu se neke od mnogobrojnihdove koje se uče prilikom obilazaka oko Kjabe – tavafa:
«Allahu moj, zaista Si mi potreban. Ja se bojim i zaštitu kod Tebe tražim, pa, nemoj izmijeniti tijelo moje, niti promijeniti ime moje! Od Tebe, pred Tvojim vratima, traži onaj, koji ne može bez Tebe, pa, podari mu Džennet! Allahu moj, ova Kuća je Tvoja Kuća, ovaj Harem je Tvoj Harem, ovaj rob je Tvoj rob, ovo mjesto je mjesto onog koji traži Tvoju zaštitu od džhennemske vatre. Zato, oslobodi me, moje roditelje, moju porodicu, moju djecu i moju braću vjernike od džhennemske vatre, o Milostivi!»
«Allahu moj, Tvojom milošću uvedi me u džennet i oslobodi me džehennemske vatre. Izliječi me od bolesti i povećej mi halal opskrbu. Otkloni od mene zlo pokvarenih džina i ljudi. Moje djelo je malo, pa, uvećaj ga i primi ga od mene, jer Ti sve čuješ i sve znaš.»
«Allahu moj, ova Kuća je Tvoja Kuća, ovaj rob je Tvoj rob, ovo mjesto je mjesto onog koji traži Tvoju zaštitu od džhennemske vatre. Allahu moj, od Tebe je olakšanje, izlaz i zdravlje. Allahu moj, zaista, je djelo moje malo, pa, uvećaj mi ga i oprosti mi ono što Ti vidiš od mojih loših djela i ono što je skriveno od očiju Tvojih stvorenja. Kod Allaha tražim zaštitu od džhennemske vatre.»
Ibni Madže bilježi: «Ko prilikom obilaska oko Kjabe (tavafa) ne bude govorio ništa osim subhanellahi vel hamdulillahi ve la ilahe illallahu Allahu ekber vela havle vela kuvvete illa billah, biće mu izbrisano deset grijeha, upisano deset dobrih djela i biće uzdignut za deset deređa»
Kada se obiđe i sedmi krug, završi tavaf, u neposrednoj blizini je mekami Ibrahim, mjesto na kojem je stajao Ibrahim a. s. kada je gradio Kjabu, ili mjesto sa kojeg se obraćao vjernicima. Iza tog mjesta, klanjaju se dva rekjata i odlazi se do vrela Zem-Zem, gdje se osvježi i malo odmori za s`aj. Džabir ibni Abdullah je izjavio: «Kada je Allahov Poslanik završio tavaf oko Kjabe, došao je do mekami Ibrahima i proučio: «Neka vam mjesto na kome je stajao Ibrahim bude prostor iza koga ćete namaz obavljati!», zatim je klanjao dva rekjata: na prvom rekjatu je proučio Fatihu i Kjafirun, a na drugom Fatihu i Ihlas. Potom se vratio do hadžeru-l-esveda, dotakao ga i onda se zaputio na brežuljak Safa.» (Muslim)
Dova koja se uči kod mekami Ibrahima: «Allahu moj, oslobodi me od džehennemske vatre i povećaj mi halal opskrbu. Otkloni od mene zlo pokvarenih džina i ljudi.»
Zem-Zem je znamenje, ajet u neplodnoj dolini Beka – Meki, u kojoj je Ibrahim a. s. ostavio Hadžeru. Zem-Zem nije obična voda koju pijemo kod kuće, kojom se osvježavamo, kojom utoljujemo žeđ, ona je sve to ali je i lijek za sve na što je nanijetite.
Poslanik a. s. je rekao: «Voda «Zemzem» koristi za ono u što se upotrijebi: ko je pije zbog bolesti, Allah će mu zdravlje podariti, ko je opet pije zbog gladi ili žeđi, Allah će ga zašititi, odnosno žeđ mu utaliti. «Zemzem» je vrelo Džibrilovo i napajalište Ismailovo.» (Darekutni)
Umi Ejmen pripovijeda: «Nisam čula da se Allahov Poslanik ikada potužio na glad ili žeđ. On bi svakog jutra za vrijeme hadža, poslije klanjanja sabaha, pio vodu «Zemzem» i kad bi mu poslije toga ponudili jelo, odbio bi, riječima: «Ne mogu, sit sam.» (Muslim)
Dova koju je lijepo učiti, nakon što se osvježimo i napijemo zemzema: «Allahu moj, učini ga korisnim znanjem, povećanom opskrbom i lijekom od svake bolesti.»
Poslije tavafa slijedi s`aj, žurno hodanje između Saffe i Merve. To su dva brežuljka, dvije stijene, između kojih je majka Hadžera, žena Ibrahima a. s., trčala tražeći vodu, kada je rodila Ismaila a. s. Tako je s jednog brežuljka trčala na drugi sedam puta, da bi sedmi put ugledala izvor pod nogama svoga sina Ismaila i u strahu da ga voda ne potopi povikala je Zem-Zem, stani, stani. Većina uleme misli da je obavljanje s`aja jedan od ruknova hadža, dakle farz, i ko ga izostavi hadž mu nije ispravan. Ebu Hanife, čiji mezheb mi slijedimo, kaže da je to vadžib, pa ako bi ga izostavili bili bi griješni i iskupljenje bi bilo klanje kurbana. Sam Poslanik a. s. je obavljao s`aj, a kazivao je: «Od mene uzmite propise i obrede hadža.». Džabir r. a. pripovijeda: «Kada se Allahov Poslanik približio brežuljku Safa, proučio je početak 158. ajeta poglavlja El-Bekare i rekao: Započinjem onim čime je Allah započeo, pa je započeo od Safe, popevši se na ovaj brežuljak tako da je vidio Bejtullah, zatim se okrenuo prema Kabi i proučio: «Nema niko dostojan da mu se klanja osim Allaha. On je Jedan Jedini. On nema druga. Sva vlast je Njegova i hvala pripada samo Njemu. On daje život i smrt. On je Svemogući. Niko, osim Allaha, nije dostojan da mu se klanjamo. On je svoje obećanje ispunio. Pomogao je svome robu. On je sam pobijedio saveznike koji su bili protiv Njegova Poslanika.» Između toga je proučio opet dovu. Ovako je činio tri puta. Zatim je sišao do mjesta Merva stupivši nogama u dolinu Batnu-l-vadi. Povrativši se, krenuo je prema Mervi i, došavši ovdje, učinio je ono što je učinio na brežuljku Safa.» Obaviti s`aj jednom je obaveza, a lijepo je i efdalnije da to bude poslije prvog tavafa – tavafu-l-kudumi, ali i iz praktičnih razloga, jer smo odmorniji i manje je gužve, a dozvoljeno je otehiriti i obaviti ga malo kasnije poslije tavafu-l-ifade (obaveznog tavafa). Dok se žurno krećemo na sa'ju, sedam puta s jednog na drugi brežuljak, lijepo je učiti ove dove:
رب اغفر وارحم و تجاوزعما تعلم انك أنت الأعز الأكرم
(Rabbigfir verham ve tedžavez 'amma t'alemu inneke entel-'eazzul-ekrem)
«Gospodar, oprosti, smiluj se i pređi preko onog što znaš o mojim grijesima. Ti si Najuzvišeniji i Najplemenitiji.»
اللهم انى أعذ بك من الشك و الشرك والنفاق والشقاق و سوء الأخلاق
"Bože naš, utječem Ti se od sumnje, širka, dvoličnjaštva, neposlušnosti i ružnog ahlaka (morala)"
Osmi dan zu-l-hidžeta (jevmu-tervije) hadžije se spremaju za Arefat, mjesto gdje su se susreli Adem i Hava, nakon protjerivanja iz dženneta. Arefat je prisjećanje na oprosni hadž i oproštajni govor Poslanika a.s. desetinama hiljada vjernika, koji su s Poslanikom a.s. dijelili sve poteškoće koje su vodile tom konačnom uspjehu i pobjedi islama i muslimana nad širkom, zabludama i stranputuicama. Arefat je mjesto spoznaje, naše jednakosti pred Bogom, naše ovisnosti o Bogu i naše neupitne pokornosti. Arefat je najveći i najimpozantniji skup muslimana, na jednom mjestu u jednom danu. Svijet uopće ne poznaje, bilo gdje, ovakav skup koji se ponavlja iz godine u godinu. Samo vjera u Allaha dž. š. može privući, povezati i urediti, bez incidenata, ove ljude i buditi u njima volju, želju i čežnju da to obnove po ko zna koliko puta.
“Hadž je Arefat», kaže Poslanik a. s. To je dan u kojem je Allah dž. š. najmilostiviji svojim robovima, «jer tog dana najviše ljudi oslobodi vatre.» Allah dž. š. se ponosi pred melekima sa hadžijama koji stoje na Arefatu i govori im: «pogledajte Moje robove, koji raščupanih kosa i prašnjavi, žure da se odazovu Mome pozivu». (Ahmed, Taberani)
Na Arefatu se boravi od sabaha do akšama i ko bar jedan trenutak provede u tom periodu računa mu da je obavio ovaj farz hadža, tj. boravak na Arefatu. U protivnom hadž mora ponovo obaviti. Vrijeme na Arefatu se provodi u intenzivnom ibadetu, bez suvišne i bespotrebne priče. Tu treba puno učiti Kur`an, a posebno sure Hašr i Ihlas, klanjati nafile, učiti zikr, dove i salavate na Poslanika a. s. «Najbolja dova je ona na Arefatu», kazao je Poslanik a. s. Dove mogu biti kur'anske, poslaničke, naše osobne kojima Allaha dž. š. molimo iz svog hala (stanja) i za svoj hal. Slijedeća dova bi mogla biti preporuka za Arefat: " ربنا آتنا فى الدنيا حسنة و فى الأخرة حسنة و قنا عذاب النار. الهم انى ظلمت نفسى ظلما كثيرا و لا يغفر الذنوب الا أنت فاغفرلى مغفرة من عندك وارحمنى انك انت الغفور الرحيم. اللهم انقلنى من ذل المعصية الى عز الطاعة،واكفنى بحلالك عن حرامك،واغننى بفضلك عمن سؤاك،و نور قلبى و قبرى،واهدنىو أعذنى من الشرك كله،واجمع لى الخير،انى أسألك الهدى والتقى والعفاف و الغنى
«Gospodaru naš, podari nam dobro na dunjaluku i dobro na ahiretu i sačuvaj nas vatre džehenemske. Allahu moj, ja sam prema sebi nasilje učinio, a niko drugi osim Tebe grijehe ne može oprostiti. Zato Te molim, oprosti mi Tvojim magfirteom i smiluj mi se, Ti si Onaj Koji mnogo prašta i Koji je Milostiv. Allahu moj, promijeni moje stanje neposlušnosti u potpunu odanost Tebi. Spriječi me Tvojim halalom od haramai učini me Tvojom dobrotom neovisnim o drugima. Osvijetli moje srce i moj kabur. Uputi me i zaštiti od svih zala i daj mi svako dobro. Moj Allahu tražim od Tebe uputu i pomoć u čuvanju od grijeha, čednost i imućstvo.»
Jedna od dova koju treba više učiti je spomenuta u Sahihu, a glasi: لااله الا الله وحده لا شريك له له الملك و له الحمد و هو على كل شئ قدير
(La ilahe illellahu vahdehu la šerike lehu, lehul mulku ve lehul hamdu ve huve ala kulli šej'in kadir)
«Nema Boga osim Allaha Jedinog. On nema druga. Njemu pripada vlast i hvala. On sve može.»
Na Arefatu se podne i ikindija skraćuje i spaja (kasren ve džem`an), sa jednim ezanom i dva ikameta. Na Arefatu se nalazi brdo milosti «džebelu-r-rahme», koje se može pohoditi, ali nema obaveze, ne spada u sunnete. Lijepo ga je obići i prisjetiti se oprosnog hadža Poslanika a. s. i njegovih posljednjih uputa sa tog mjesta.
Sa zalaskom sunca (akšamom) hadžije polahko kreću prema Muzdelifi, gdje je smješten Meš`ari-l-haram. Tu se klanja skraćeno i zajedno akšam i jacija sa jednim ezanom i dva ikameta. Tu hadžije ostaju do zore uz već uobičajene ibadete. Poslije klanjanja sabaha kreće se prema Mini gdje treba baciti kamenčiće na šejtana, to je po našem mezhebu vadžib. Neki učenjaci misle da se sa Muzdelife može krenuti i ranije, prije sabaha, što naše hadžije često koriste. Na Muzdelifi se nabere 49 kamenčića i ponese sa sobom za bacanje na šejtana naredna tri dana na Akabi.
Kada se dode na Minu, taj dan, baci se sedam ubranih kamenčića sa Muzdelife, ili one koje uberemo na Mini, na jedno mjesto zvano «džemretu-l-kubra". Naredna dva dana baca se na tri mjesta po sedam kamenčića. Vrijeme bacanja kamenčića je od podne do akšama na sva tri mjesta. Kamenčići se bacaju desnom rukom prema stubu koji je ispred nas izgovarajući Bismillahi, Allahu ekber. Ko je slab i nemoćan zadužiće nekog da za njega baci ove kamenčiće.
Svrha bacanja ovih kamenčića je prisjećanje na Ibrahima a. s., njegovu ženu Hadžeru i sina Ismaila, koji su bili spremni na najveću žrtvu, radi Boga, uprkos nagovaranju, zavođenju i vesvesama šejtanskim. Otac i majka su bili spremni da žrtvuju ono najdraže, svoje dijete, a on je bio spreman da žrtvuje ono najvrednije, svoj život. Ta spremnost bila je nagrađena i zamjenjena kurbanom. Ovim bacanjem kamenčića kamenujemo i svog šejtana, svoju strast, koja nas odvraća od poslušnosti i pokornosti Bogu, poput one Ibrahimove i Ismailove a.s.
Poslije bacanja prvih kamenčića vraćamo se Kjabi, a možemo malo i odmoriti, da obavimo i najvažniji tavaf, koji je sastavni dio hadža, a zove se tavafu zijare ili ifada. Poslije obavljenog tavafa slijedi brijanje ili podrezivanje kose, kupanje i skidanje ihrama, kada biva dozvoljeno ono što je do tada bilo zabranjeno.
العمرة الى العمرة كفارة لما بينهما (رواه الخمس الا ابا داود)
«Allah briše grijehe počinjene izmedu dvije umre (od umre do umre)»
Hadžije koje su zanijetile ifrad hadž, kao što obično čine bosanske hadžije, po isteku bajramskih dana, ponovo će obući ihram koji su skinuli i uputit se prema džamiji h. Aiše r. a. u Ten'imu, udaljenom sedam kilometara gdje će zanijetiti umru, klanjati dva rekjata i uputiti se prema Kjabi. Tu će obaviti tavaf, po običaju kljanjati dva rekjata iza mekami Ibrahim, napiti se i osvježiti Zemzemom, obaviti sa'j, podrezati kosu i time su obavili i umru.
Nijet za umru
اللهم اني نويت العمرة و احرمت بها لله تعالى فيسرها لي و تقبلها مني
(Allahumme inni nevejtul umrete ve ahrimtu biha lillahi teala fe jessirha li ve tekabbelha minni)
Ako ste bedel nijetite ovako: (Allahumme inni nevejtul umrete bedelen an (navedite ime osobe) ve ahrimtu biha lillahi teala fe jessirha li ve tekabbelha minni)
Na pocetku smo kazali da su hadžije Allahovi gosti, da je nagrada za valjano obavljeni hadž (hadži mebrur) džennet, te da se hadžija kući vraća bez grijeha kao tek rođena beba.
Muhammed a. s. je najbolje objasnio fadilete hadža, jednom ensariji i drugom čovjeku iz plemena Sekif, otkrivši im sam razloge njihova dolaska. Poslanik a. s. je rekao: «Kada kreneš od kuće da obaviš hadž tvoja deva neće nijednom podići ili spustiti nogu, a da ti Allah dž. š. neće za to upisati po jedan sevap i izbrisati grijeh. Za dva rekjata koja ćeš klanjati poslije tavafa imaš nagradu kao da si oslobodio roba. Za s`aj između Safe i Merve imaš nagradu kao da si oslobodio sedamdeset robova. Što se tiče stajanja na Arefatu, te večeri Allah dž. š. Svoju milost spušta na ovozemaljska nebesa i te večeri se hvali melekima riječima: «Moji robovi, različitih vjerskih osjećanja i pobožnosti, došli su mi iz svih krajeva svijeta da bi zaslužili moj džennet. Zaista, kada bi imali grijeha koliko je kamenčića, ili koliko ima kapi kiše, ili koliko je morske pjene, Ja bi im oprostio. Raziđite se Moji robovi i neka znate da vam je oprošteno, vama i onima za koje ste vi oprosta tražili!» Što se tiče bacanja kamenčića na džemretima, na svaki kamenčić koji baciš biće ti oprošten po jedan veliki grijeh. Za žrtvu da je ona pohranjena kod Allaha Svevišnjega na čuvanje. Za brijanje ili šišanje glave na svaku dlaku koju obriješ imaš po jedan sevap i oprašta ti se po jedan grijeh. A kada budeš tavafio poslije toga znaj da tavafiš bez ijednog grijeha. Tada će ti doći melek, staviti svoje ruke na tvoja ramena, i reći će ti: Pazi kako ćeš ubuduće postupati, a ono što je prošlo sve ti je oprošteno.» (Taberani i el-Bezzar)
Hadž vraća povjerenje među muslimane, koji boraveći na jednom mjestu u određeno vrijeme, iskazuju jedinstvo tako neophodno u svakom vremenu. Mnogi muslimani doživljavaju hadž kao sveislamski kongres, na kome treba da se razmatraju fundamentalna pitanja za opstanak i progres, kao što su socijalna pravda, ekonomski napredak preko jedinstvenog tržišta, jedinstvene monete i bezviznog sistema. Tako je sedamdesetih godina XX stoljeća mislio i pisao Vehbija Hodžić u svojoj knjizi «Temelji Islama».
«Zar bi imala bolja prilika od ove, da hadž preraste u sveislamski kongres i to onamo, gdje se Islam pojavio i rasplamsao u općesvjetsku buktinju kulture i prosvjete, socijalne pravde, ekonomskog progresa i zdrave vjere i morala? Zar nije bilo toliko događaja u istoriji islamskih naroda koji su nametali ovu dužnost? Zar je Islam skup mrtvih formi i formula (verbalnih molitava), vezanih samo za zagrobni život i zar Islam i dalje treba shvatati tako kako su ga shvatali dekadentne generacije, rukovođene misticizmom-destruktivnim, razornim elementom (torpedom) prokrijumčarenim sa strane i ubačenim u zdravu islamsku nauku? Ne! Islam nije takav. On je elastični životni program, koji treba dopunjavati novim sadržajem i metodama u duhu vremena u kom se živi i u skladu sa naukom, jer on i nauka su jedno te isto, jer je on vječito savremen i jer pledira ( a to mu je i Bogom namijenjeno ) da za sva vremena vodi ljudski um i dušu ka sveobuhvatnoj dvostrukoj sreći. To je krajnji cilj Islama. Tome cilju treba, i napokon, mora da posluži i velika, božanska institucija hadža. Kada hadž, pored svog vjerskog sadržaja dobije i ovaj drugi program i sadržaj, tek tada će postići svoj puni smisao i svrhu. ... Da li će doći vrijeme da se primjenjeni Islam otrgne iz kandži smrti i vrati životu, da bi poveo ljudstvo onim putevima, koji su mu Kur`anom ukazani.»
"A kada završite obrede vaše, opet spominjite Allaha, kao što spominjete pretke vaše, i još više ga spominjite! Ima ljudi koji govore: "Daj Ti nama Gospodaru naš, na ovom svijetu!" Takvi na onom svijetu neće imati ništa. A ima i onih koji govore: "Gospodaru naš, podaj nam dobro i na ovom i na onom svijetu, i sačuvaj nas patnje u ognju!" (II : 200-201)
Molim Allaha da vam ova uputstva pomognu kod obavljanja hadž, i da vam hadž bude kabul. Hadži mebrur - inšallah.
PORUKE POSLANIKA A. S. NA AREFATU (OPROSNOM HADŽU)
«Sada sam vam vjeru vašu usavršio i blagodat ju prema vama upotpunio i zadovoljan sam da vam islam bude vjera» (V : 3)
Hvala Allahu. Njemu se zahvaljujemo, od Njega pomoć i oprost tražimo. Njemu se uticemo od poroka i ruznih dijela svojih. Onoga koga Allah na pravi put uputi - niko u zabludu ne moze dovesti. A onoga koga On u zabludi ostavi – niko na pravi put ne moze uputiti. Svjedocim da je samo Allah Bog, koji nema sudruga i da je Muhammed Njegov rob i Njegov poslanik.
O, ljudi poslušajte dobro što ću vam reći, jer ja ne znam da li ću vas više ikada sresti na ovom mjestu. Ja vam oporučujem, robovi Božiji, da se samo Allaha bojite i da Mu u pokornosti budete. Počinjem ovaj govor sa onim što je najbolje.
O, ljudi, vaši životi i vaši imeci su vam sveti dovijeka, kao što vam je svet i ovaj dan u ovom mjesecu, u ovom vašem gradu. Da li sam bio dovoljno jasan? Allahu moj, budi mi svjedok.
Vi ćete susresti vašega Gospodara i On će vas pitati za sve što ste činili – eto sam vam prenio. Stoga, kome od vas bude dato nešto na povjerenje, neka to vrati na vrijeme, onome koji mu je to dao! Kamate iz doba džahilijjeta se ukidaju, osim glavnice vašeg imetka, na koju imate pravo.Vi ne smijete biti nepravedni, niti dozvoliti da se vama nepravda čini. Allah je dokinuo kamatu, a prva dokinuta kamata je kamata moga amidže Abbasa ibn Abdulmuttaliba.
Krvna osveta iz doba džahilijjeta se dokida, a prva dokinuta krvna osveta je mog sinovca Amira ibn Rebia ibn el-Harisa ibn el-Muttaliba, koji je išao tražiti dojilju u Benu Lejsu, pa ga je ubilo pleme Huzejl.
Sve privilegije iz doba džahilijjeta se dokidaju, osim službe čuvara Harema i dužnosti opskrbe hadžija vodom.
O, ljudi, šejtan je izgubio svaku nadu da će ikada više biti obožavan u vašoj sredini, ali će biti zadovoljan ako mu se budete pokoravali u nećem drugom mimo toga, u postupcima koje vi držite manje vrijednim i značajnim. Vi ipak stalno budite oprezni i pažljivi, da vas taj prokletnik ne zavede ni u najmanjim stvarima. Čuvajte vjeru svoju.
O, ljudi, vi imate pravo kod svojih žena kao što i one imaju pravo kod vas. Vaše žene ne smiju u vašu postelju primiti nikoga, osim vas. One ne smiju u vašu kuću primiti nikoga koga vi ne volite, osim sa vašom dozvolom. Nikakva neposlušnost nije im dozvoljena, a ako je ipak učine, Allah vam dozvoljava da ih udaljite od sebe, da se od njih u postelji rastavite, da ih udarite, ali ne prejako. Ako se toga prođu i budu opet poslušne, treba im dati pristojnu hranu i odjeću. Oporučujem vam da prema ženama budete pažljivi, jer su one pod vašom prisegom i nije im dozvoljeno da bilo šta same naprave.
Allah vam je žene u amanet dao i On je dozvolio da im se približite. Bojte se Allaha u pogledu žena i prema njima budite pažljivi. Da li sam bio dovoljno jasan? Allahu moj, budi mi svjedok.
O, ljudi, vjernici su, zaista, braća, ne smiju jedni druge vrijedati, ne smiju jedan od drugog ma šta otuđiti. To je veliki grijeh. Uzmite samo ono što vam se dobrovoljno daje. Stoga ne činite sami sebi nepravdu. Da li sam bio dovoljno jasan? Allahu moj, budi mi svjedok.
Nemojte se nakon moje smrti vratiti u nevjerstvo, te jedan drugog ubijati. Ostavljam vam u amanet nešto, ako ga se budete držali nikada nećete skrenuti sa pravog puta: Allahovu Knjigu (Kur'an) i moj Sunnet. Da li sam bio dovoljno jasan? Allahu moj, budi mi svjedok.
O, ljudi, vi imate samo jednog Gospodara i jednog pretka. Svi ste vi od Adema, a Adem je od zemlje. Najbolji je kod Allaha onaj koji je najpobožniji. Nikakve prednosti nema Arap nad nearapom, osim u pobožnosti. Allahu moj, budi mi svjedok.
Neka svi oni koji su čuli ove moje riječi prenesu onima koji ih nisu čuli!
Nakon kratke pauze Poslanik a. s., povišenim glasom, je rekao: Jesam li ispunio svoj zadatak i povjerenu mi misiju? Da li sam bio dovoljno jasan?
Allahov poslaniče! Ti si vjerno ispunio svoju misiju i nama vjerno prenio Allahovu poruku – uskliknu gromkim glasom preko sto hiljada prisutnih hadžija. Zrak je zadrhtao, od usklika tekbira koji su odzvanjali svuda uokolo, i od suza koje su tekle zbog rastanka sa Poslanikom a. s.
Tada Muhammed a. s. svečanim glasom povika:
Allahu moj, budi mi svjedok!
Tako je Poslanik a. s. završio svoju posljednju poruku na Arefatu, svom oprosnom hadžu, nama muslimanima.
Allahu, molimo Te, pomozi nam da da ove poruke usvojimo i po njima uređujemo svoj kratkotrajni, dunjalučki život, napose poslije obavljenog hadža. AMIN
Autor: Ferid ef. Dautović
Adress: Kovaci 36, 71000 Sarajevo Bosnia-Herzegovina
email: info@islam.ba