“Napunite mjeru kad mjerite na litru i pravo mjerite na vagi! To je bolje i posljedice su ljepše!” (El-Isrâ’, 35) Ovaj kur’anski ajet je veoma poučan za sve sljedbenike dini-islama, kako za one koji se direktno nađu za vagom i sa metrom (trgovci, majstori i njihovi pomoćnici), tako i za sve ostale koji dođu u iskušenje da se stave u bilo kakav odnos i položaj naspram tuđe imovine i vlasništva, i to ne samo imovine u materijalnom smislu riječi, nego u moralnom i etičkom pogledu. Kada se sljedbenik Kur’ana negdje u polju, fabrici, kancelariji, za katedrom i slično, ne smije zakidati bilo šta i bilo kome. Tuđi hakk je težak grijeh kojeg Allah džš neće oprostiti, dok se ne izravna sa onim koji je oštećen. 

O težini grijeha tuđeg hakka govori i činjenica da Muhammed, a.s.nije htio klanjati dženazu onom za koga je znao da je ostao nekom dužan, dok njegovi nasljednici, ili drugi, to ne bi izmirili. 

U suri ‘Abese se kaže: “A kada dođe glas zaglušujući, na Dan kada će čovjek od brata svoga pobjeći i od majke svoje i od oca svoga i od drûge svoje i sinova svojih.” (‘Abese, 33-36)

Ovo bježanje će biti iz bojazni da neće jedni od drugih tražiti kakvih hakkova i što će se svako o sebi zabaviti.

Jedne prilike je jedan vaiz govoreći posebno o ovoj temi, rekao da se čuvamo tuđeg hakka iz društvenog vlasništva, koji je po njegovom mišljenju teži grijeh, nego li pojedinačni, pa je naveo primjer: Ako bi neko sjeo u tramvaj ne uzevši kartu, on će na Sudnjem danu morati tražiti halala od svih zaposlenih u toj ustanovi. Zakidanje drugih nije pojava novijeg doba. Naprotiv, oduvijek je toga bilo. Kur’an navodi da je Šuajb, a.s., savjetovao i opominjao svoj narod riječima: “O narode moj! Pravo mjerite na litru i na kantaru i ne zakidajte ljudima stvari njihove i ne činite zlo po zemlji praveći nered. (Hûd, 85)

Ali narod ovog poslanika i nije mnogo hajao za istinom i naredbama Allaha, dž.š. pa je doživio jedan strašan glas, od čijih posljedica je stradao cijeli grješnički narod. Od ovog užasnog glasa bio je pošteđen Šuajb, a.s., i ostali vjernici. Oni što su i danas skloni stjecanju nezakonite dobiti i obmanjivanju mušterija i potrošača moraju računati na loše posljedice svoje nečasne rabote. Kazna ih, sigurno, neće mimoići. Oni su pod stalnom prismotrom Sveznajućeg, koji sve vidi. Na njihovu adresu je upućeno prvih pet ajeta sure El-Mutaffifun, koji glase:

“Teško onima koji pri mjerenju zakidaju, koji punu mjeru uzimaju kad od drugih kupuju, a kad drugima mjere na litru ili kantaru zakidaju. Kako ne misle da će oživljeni biti na Dan veliki, na Dan kada će se ljudi zbog Gospodara svjetova dići!” (El-Mutaffifûn, 1-5)

Može li iskren vjernik - sljedbenik Kur’ana trgovati stokom na taj način što će stoci dati veće količine soli, a zatim je napojiti vodom pred samo vaganje, kako bi mu vaga što više kilograma registrovala. Da li poljoprivrednik može prodavati svoje proizvode, tako što će svoju robu hitro baciti na vagu, ne čekajući da se jezičak na vagi umiri? Dužnost je čovjeka da kupcu kaže mahanu robe koju prodaje.

Ova nedjela se ubrajaju u haram, a samo njihovo činjenje dovodi u pitanje pripadnost Šehadetu i našem Ummetu. Da ove osobe poznaju ajete koji govore o kistasi-l-mustekimu, ispravnoj tereziji, sretnije bi okončali svoj život, a na Dan obračuna bi došli sa znatno manje grijeha.

Drugi halifa, hazreti Omer, imao je običaj da sa pratiocem uveče obilazi Medinu. I tako je jednom prilikom naišao pored jedne kućice i čuo razgovor majke i kćeri. Majka je predlagala da u mlijeko nalije vode, kako bi ga bilo više, da bi ga sutradan prodali na pijaci. Kćerka je bila protiv toga govoreći da je halifa Omer to zabranio. Majka je dodala da to Omer neće ni znati, a kćerka je na to rekla: “Ali za to zna Uzvišeni Allah.”

Hazreti Omer je zadovoljan iskrenošću kćerke otišao i sutradan je ponudio sinove da je neki uzme za ženu, iako je bila sirotica. Jedan je to prihvatio i tako je bila nagrađena za poštenje.

Evo šta kažu tri ajeta iz sure Eš-Šu‘arâ’: “Bojte se Onog koji vam daruje ono što znate, daruje vam stoku i sinove i bašče i izvore.” (Eš-Šu‘arâ’, 132-134)

Da nas Uzvišeni Allah sačuva od tuđeg hakka.

Autor: Omer Begić