1. Nedolično ponašanje u džamiji i džematu. Džamije su Allahove kuće na Zemlji i one u islamu imaju poseban status. Veliki je grijeh na bilo koji način (o)skrnaviti svetost džamije i narušavati propisani red koji treba tamo da vlada. U vezi s ovim smatramo bitnim ukazati na nedopustivost sljedećih postupaka:

* Govor za vrijeme hutbe. Allahov Poslanik je rekao: "Ko petkom razgovara dok imam drži hutbu, sliči magarcu koji nosi tovar knjiga, a onaj koji mu na to kaže: 'Šuti!' nema nagrade za džumu-namaz!" (Prenose Ahmed u Musnedu i Et-Taberani u Mu’džemu) Hutba se mora pomno slušati i nije dozvoljen nikakav drugi govor niti aktivnost (kao npr. slanje i čitanje poruka) dok imam drži hutbu.

* Preticanje imama u namazu. U vezi s tim Allahov Poslanik, a.s., je rekao: "Zar se ne boji onaj koji digne svoju glavu sa ruku'a ili sedžde prije imama da mu Allah pretvori njegovu glavu u magareću glavu ili pretvori njegov lik u lik magarca!" (Prenose El-Buhari i Muslim)

* Prolaženje ispred klanjača dok je on u namazu. Prolaziti između čovjeka koji klanja i njegove sutre (perde ili oznake) koju je postavio bez nužde je haram i ubraja se u velike grijehe, smatraju istaknuti učenjaci Ibn Kajjim el-Dževzijje, Hejtemi i dr. Ebu Hurejre prenosi da je Poslanik, a.s., rekao: "Kada bi znao onaj koji prolazi ispred klanjača koliko je to grijeh stajao bi četrdeset godina (ili mjeseci ili dana) a ne bi prošao ispred njega!" (Prenose Ibn Madže, Ibn Huzejme i Ibn Hibban s pouzdanim senedom)

* Ulazak razgolićenih i nepropisno obučenih žena u džamiju. Nažalost, to sve više uzima maha. Na taj način se skrnavi svetost džamije koja ima status Bejtullaha – Božije kuće. Ibn Madže bilježi da je Allahov Poslanik jednom prilikom sjedio s ashabima u džamiji pa je ušla neka žena nepropisno obučena. Poslanik, a.s., je tada rekao. "O ljudi, ne dozvoljavajte svojim ženama da se gizdaju i namirisane dolaze u džamiju, jer ni Izraelćani nisu bili prokleti sve dok žene nisu počele to raditi." Ako se ovo ima u vidu, šta tek onda reći za one žene koje u džamiju dolaze u kratkoj, tijesnoj ili prozirnoj odjeći ili bez marame na glavi?

  1. Mučenje i maltretiranje životinja. U to spada više postupaka: žigosanje životinja u lice, njihovo spaljivanje na vatri, postavljanje žive životinje kao mete za gađanje, klanje životinje tupim nožem, zatvaranje životinje da umre od gladi i žeđi itd. Islam časni je propisao human postupak prema svakom pa čak i prema životinjama.
  2. Izbjegavanje ili neopravdano kašnjenje sa isplatom plate radnika i najamnika. Iako se ovaj prijestup može svrstati u područje drugih velikih grijeha kao što je npr. zulum (činjenje nepravde) i uzimanje tuđeg hakka, ipak smatramo bitnim da se izdvoji kao poseban grijeh s obzirom da je u današnje doba, nažalost, sve više poslodavaca koji svojim radnicima ne isplaćuju na vrijeme njihove zarađene plate. Štaviše, postoje i firme koje svojim radnicima nikako ne daju plaće, i to traje mjesecima i godinama. Allahov Poslanik, a.s., je rekao: "Radniku dajte njegovu zaradu prije nego što mu se znoj osuši!" (Ibn Madže i Et-Taberani)
  3. Udaja muslimanke za nemuslimana. U vezi s ovim postoji konsenzus islamskih učenjaka, svi su saglasni da je strogo zabranjeno (haram) da se muslimanka uda za nemuslimana, ma kojoj vjeri ili pravcu on pripadao. To je veliki grijeh, a mnogi islamski učenjaci smatraju da je to grijeh koji izvodi iz islama. U istoj ravni je i ženidba muslimana sa ženom ateistkinjom (koja ne vjeruje u Boga i Budući svijet) ili mnogoboškinjom (onom koja vjeruje u više božanstava), i to spada u velike grijehe..
  4. Neulaganje truda na Allahovom putu. Džihad nije samo, kao što to mnogi pogrešno misle, oružana borba protiv neprijatelja već mnogo širi pojam. To je, zapravo, ulaganje truda na Božijem putu, za dobrobit cjelokupnog ljudskog roda jer bez vjere u Stvoritelja i primjene Njegovih zakona na Zemlji će vladati veliki nered. Allahov Poslanik, a.s., je u brojnim hadisima upozorio na to da se ne smije zanemariti džihad, tako npr. u jednom hadisu kaže: "Ko umre a ne bude učestvovao u džihadu, niti bude sebe podsticao da učestvuje u njemu, umro je džahilijetskom smrću." (Prenose Muslim i drugi)
  5. Zapostavljanje naređivanja dobra i odvraćanja od zla. Svaki musliman je, shodno svojim mogućnostima i znanju, dužan da djeluje u pravcu promoviranja dobra i suzbijanja zla. Allah, dž.š., u Kur'anu časnom iznoseći osobine istinskih vjernika kaže da oni pozivaju na put dobra a odvraćaju od zla. Ako se to zapostavi onda dolazi do raznih problema i poremećaja, s obzirom da tada u društvu prevlada zlo, nered, korupcija, nemoral i nesigurnost. Zbog toga je Allahov Poslanik, a.s., rekao: "Kad god se u nekoj sredini čine grijesi, a ljudi budu u stanju da to spriječe pa to ne urade, Allah će im svima poslati kaznu." (Prenose Ebu Davud i En-Nesai) Također, Poslanik je upozorio i na to da Allah neće ljudima primati dove ukoliko se ne bude upućivalo na dobro a odvraćalo od zla.
  6. Diskreditovanje islama, njegovih propisa i sistema vrijednosti. Ovo je veoma izraženo u današnjem vremenu, kada je postalo moderno pisati i govoriti o islamu na način da se on omalovažava, optužuje, devalvira, s ciljem dovođenja u pitanje njegovih istina i vrijednosti. To se, naravno, čini radi toga da bi se postigla naklonost i zadovoljstvo onih koji imaju moć, novac i uticaj u današnjem svijetu. U ovo se, svakako, treba ubrojati i tumačenje Kur'ana prema svome nahođenju, dakle, proizvoljno, tendenciozno i bez potrebnih kompetencija. Sve navedeno je izuzetno opasno jer se na taj način iskrivljuje islam i diskredituje njegov značaj i uloga. Zbog toga se to ubraja u velike grijehe. Ovu vrstu velikih grijeha često spominje istaknuti savremeni učenjak šejh Jusuf el-Karadavi, u svojim djelima i nastupima.
  7. Neodgajanje djece u duhu islama. Ovo se posebno odnosi na muslimane kojima je Allah Uzvišeni podario blagodat vlastite djece. Oni su dužni da svoju djecu odgajaju islamskim odgojem i da ih podižu u okrilju islamskih vrijednosti i svjetonazora. Allah, dž.š., u Kur'anu časnom upozorava: O vi koji vjerujete, sebe i porodice svoje čuvajte od vatre čije će gorivo ljudi i kamenje biti, i o kojoj će se meleki strogi i snažni brinuti, koji se onome što im Allah zapovjedi neće opirati, i koji će ono što im se naredi izvršiti. (Et-Tahrim, 6) Postoje brojne Poslanikove opomene i upozorenja roditeljima da svoju djecu odgajaju u islamu jer će biti za njih odgovorni na Sudnjem danu. Dovoljno je prisjetiti se samo onog čuvenog hadisa: "Svi ste vi pastiti i svi ćete odgovarati za svoje stado!"
  8. Nezainteresiranost za probleme ummeta (muslimanske zajednice). Musliman mora imati osjećaj pripadnosti muslimanskom ummetu. To znači da on mora biti zainteresiran za ono što se dešava sa muslimanima i muslimanskom zajednicom, kako na lokalnom tako i na svjetskom planu. Na taj način on očituje svoju pripadnost Muhammedovom, a.s., ummetu i trudi se da da svoj doprinos njegovom jačanju i afirmaciji. Konkretno, u našem bosanskohercegovačkom kontekstu, to podrazumijeva i uključenost (učlanjenje) u Islamsku zajednicu koja vodi brigu o organizovanju vjerskog života muslimana na našim prostorima. Članarina koja se plaća je glavni izvor finasniranja Islamske zajednice, tako da je veoma bitno biti njen redovan član.
  9. Otuđivanje vakufske imovine. Vakuf (zadužbina) je opće dobro, koje koristi svim ljudima. Vakuf se ne smije otimati, prisvajati, nelegalno koristiti itd. Sve ovo spada u velike grijehe i oni koji na bilo koji način otimaju vakuf i otuđuju vakufsku imovinu, zapravo, upropaštavaju sebe, svoje porodice i zajednicu.
  10. Sijanje smutnje i razdora među muslimanima. Sijanje smutnje i razdora među muslimanima, u bilo kojem obliku ili na bilo koji način, spada u velike grijehe jer se na taj način ugrožava jedinstvo muslimana i nanosi šteta islamu i ummetu. Naročito je poguban grijeh onih koji čine smutnju među muslimanima zarad interesa neprijatelja islama, ili njihovih tajnih službi i organizacija koje žele uništiti islam i muslimane. To se, bez imalo dvojbe, smatra izdajom Allaha i Njegovog Poslanika i spada u najteže velike grijehe.
  11. Vjerovati u dio Kur'ana a drugi nijekati. Kur'an je Allahov govor koji je sačuvan u izvornoj formi. To je autentična Božija riječ i poruka ljudima. Sve što se nalazi u Kur'anu, obaveza je u to vjerovati. Nažalost, postoje oni koji tvrde da su muslimani a onda Kur'anu pristupaju selektivno, vjeruju u jedan njegov dio a u drugi ne vjeruju. Takva praksa je nedopustiva i spada u velike grijehe. Štaviše, to je grijeh koji izvodi iz islama. Allah Uzvišeni je rekao: Kako to da u jedan dio Knjige vjerujete, a drugi odbacujete?! Onoga od vas koji čini tako stići će na ovome svijetu poniženje, a na Sudnjem danu biće stavljen na muke najteže. – A Allah motri na ono što radite. (El-Bekare, 85)
  12. 1 Odmetništvo (riddet) od islama. Osoba koja se odmetnula od islama naziva se murted (otpadnik) i to je, uz širk, najveći veliki grijeh. U vezi s ovim grijehom postoji više kur'anskih tekstova, u kojima se upozorava na njegovu pogubnost. Tako, npr., Allah Uzvišeni poruluje: A oni među vama koji od svoje vjere otpadnu i kao nevjernici umru, - njihova djela biće poništena i na ovom i na onom svijetu, i oni će stanovnici Džehennema biti, u njemu će vječno ostati. (El-Bekare, 217) Onoga ko se suprotstavi Poslaniku, a poznat mu je pravi put, i koji pođe putem koji nije put vjernika, pustićemo da čini šta hoće, i bacićemo ga u Džehennem, - a užasno je on boravište! (En-Nisa', 115) A onaj ko okrene glavu od Knjige Moje, taj će teškim životom živjeti i na Sudnjem danu ćemo ga slijepim oživjeti. (Ta-Ha, 124)

   Piše: dr. hfz. Safvet Halilović

Preporod