Postoji više hadisa u kojima Allahov Poslanik, a.s., pojašnjava koliko se Allah Svevišnji obraduje pokajanju (tevbi) nekog čovjeka koji je učinio grijeh pa se iskreno pokajao. Tako, npr., u jednoj predaji veli: "Allah se više obraduje pokajanju Svoga roba od čovjeka koji se nađe u nekoj pustari sa svojom jahalicom na kojoj je njegova hrana i voda, pa spusti svoju glavu i tako zaspi. Kada se probudi, vidi da nema jahalice pa je počne tražiti. Kada ga savlada žestoka vrućina i žeđ, ili ono što Allah hoće, kaže: 'Vratit ću se na mjesto gdje sam bio i spavati dok ne umrem.' Tako on stavi glavu na svoju ruku da umre. Kad se prene iz sna, a ono njegova jahalica kod njega, a na njoj njegova poputbina i voda. Allah Uzvišeni je radosniji zbog pokajanja roba vjernika od ovog čovjeka zbog jahalice njegove." (Prenose El-Buhari i Muslim)

Pokajanje od grijeha je vjerski imperativ. O obaveznosti pokajanja postoji jedinstven stav islamskih učenjaka (idžma'), svi su, dakle, saglasni da čovjek, kada učini prijestup koji je grijeh, dužan je da se pokaje (učini tevbu). U vezi s tim postoji više kur'anskih tekstova u kojima se nalaže tevba (pokajanje). Tako Allah, dž.š., kaže: I svi se Allahu pokajte, o vjernici, da biste postigli ono što želite. (En-Nur, 31) Ova naredba je, kako ističu islamski učenjaci, općenitog značenja.

Allah Uzvišeni je, također, rekao: O vi koji vjerujete, pokajte se Allahu iskreno (nesuhan). (Et-Tahrim, 8) Riječ "nesuh", koja je upotrebljena u ovom ajetu, znači: iskreno, tj. pokajte se iskreno radi Allaha Uzvišenog i postizanja Njegovog zadovoljsta a ne radi nekih drugih motiva. Dakle, pokajanje ne smije biti samo formalno, ono mora iskreno poteći iz srca osobe koja je uradila određeni prijestup i počinila grijeh.

Za iskrenu tevbu postoji nekoliko uvjeta. Konkretno, radi se o tri uvjeta, ukoliko je grijeh između čovjeka i Allaha, dž.š., a to su.

  1. prekidanje griješenja (terku-l-ma'sije),
  2. istinsko žaljenje i tuga zbog učinjenog grijeha (en-nedem),
  3. čvrsta odluka da se u budućnosti taj grijeh neće više činiti (el-'azm fi-l-mustakbel).

Ukoliko je grijeh takav da je učinjen prema ljudima pa su zakinuta neka njihova prava (hakkovi) ili im je nanesena određena šteta, u tom slučaju postoji i četvrti uvjet koji se mora ispoštovati a to je vraćanje tuđih prava i namirivanje nanesene štete onima kojima je učinjena nepravda. Već je ranije isticano da je Allah Uzvišeni apsolutno pravedan i da On, pored širka i kufra, neće oprostiti ni tuđi hakk (pravo). Ukoliko to ne bude regulisano na ovom svijetu, na Sudnjem danu će biti prepušteno nagodbi između onoga kome je učinjena nepravda (mazlum) i onoga ko je tu nepravdu učinio (zalim). Sudnji dan je dan velikih strahota, kada niko neće ni za kog znati, tog dana će i majka bježati od svoga čeda, što znači da će onaj ko bude prepušten nagodbi sa oštećenom stranom tog dana sigurno biti kažnjen.

Allahov Poslanik, a.s., je rekao: "Svaki čovjek je griješnik, a najbolji su oni griješnici koji se kaju." (Prenosi Et-Tirmizi). Dakle, svaki čovjek može pogriješiti, to je svojstveno svakom čovjeku. Allahov Poslanik usmjerva vjernike da ne ustrajavaju u grijehu već da se pokaju i povrate u Allahovo okrilje. Tevba, zapravo, i jeste povratak Allahu i napuštanje puta koji izaziva Njegovu srdžbu. Tevba je, dakle, vraćanje i okretanje od onoga što Allah Uzvišeni prezire i čime nije zadovoljan, bilo to javno ili tajno djelo. Zato Allah, dž.š., ističe da on voli one koji čine tevbu:  إِنَّ Allah zaista voli one koji se često kaju i voli one koji se mnogo čiste. (El-Bekare, 222) U ovom ajetu je čistoća došla u kontekstvu govora o pokajanju, kao da se time htjelo istaći da prava čistoća, zapravo, nije moguća bez istinske tevbe (pokajanja).

U Kur'anu časnom se učestalo govori o grijesima i njihovim pogubnim posljedicama po čovjeka i svijet u kojem on živi. Tako se na stranicama Kur'ana često spominju griješnici, koje Kur'ana naziva s više naziva: fāsiqūn, āthimūn, khāti'ūn, zālimūn, tāgūn itd. U Kur'anu časnom se, također, iznose veoma važna uputstva u vezi s grijesima i onima koji ih čine. To bi se moglo sagledati u nekoliko sljedećih tačaka:

Prvo: Vrata pokajanja su svima otvorena. Allah Svemilosni je Sebe, na brojnim mjestima u Kur'anu, opisao da je Er-Rahman i Er-Rahim, što ukazuje na to da je Njegova milost opća te da je mogu tražiti sva Njegova stvorenja. To znači da i najveći griješnici, bez obzira koju vrstu grijeha da su učinili, mogu se pokajati i zamoliti Ga za oprost. U Kur'anu časnom Allah Samilosni poziva sve ljude da se pokaju jer su vrata Njegove milosti svima otvorena: O robovi Moji koji ste se prema sebi ogriješili, ne gubite nadu u Allahovu milost! Allah će, sigurno, sve grijehe oprostiti. On, doista, mnogo prašta i on je milostiv. I povratite se Gospodaru svome i pokorite mu se prije nego što vam kazna dođe, - poslije vam niko neće moći pomoći. (Ez-Zumer, 53, 54)

Drugo: Allah će oprostiti onome ko se iskreno pokaje. U kur'anskim ajetima se ističe da će Allah Svemilosni sigurno oprostiti onome ko se iskreno pokaje i nakon toga bude činio dobra djela. To znači da On neće kazniti onoga ko iskreno učini tevbu. U vezi s tim imamo i sljedeće ajete: Ja ću sigurno oprostiti onome ko se pokaje i uzvjeruje i dobra djela čini, i koji zatim na Pravom putu istraje. (Ta-Ha, 82) ...Onima koji se pokaju i dobra djela čine, Allah će njihova rđava djela u dobra promijeniti, a Allah prašta i samilostan je. (El-Furkan, 70)

Treće: Dobra djela poništavaju loša. Allah Uzvišeni je iz Svoje beskrajne milosti prema ljudima ostavio i ovu mogućnost, da dobra djela brišu i poništavaju loša. O tome se jasno govori u tekstu Kur'ana časnog: Dobra djela zaista poništavaju loša. To je pouka za one koji pouku žele. (Hud, 114) Ovaj ajet ulijeva nadu svakom griješniku i poručuje mu da se nakon pokajanja treba truditi da uradi što više dobrih djela. Na taj način će njegovi grijesi (loša djela) biti pobrisani a njegov život će ponovo dobiti dostojanstvo i smisao. Ovim se, uistinu, ulijeva nada svakom čovjeku koji je pogriješio da se ponovo vrati u okrilje Allaha Svemilosnog. Zato je Allahov Poslanik, rekao: "Boj se Allaha gdje god budeš i poprati loše djelo dobrim izbrisat ćeš ga." (Prenosi Et-Tirmizi sa sahih senedom)

 

Četvrto: Čuvanje od grijeha je suština takvaluka (bogobojaznosti). Allah Uzvišeni u brojnim kur'anskim ajetima govori o takvaluku, bogobojaznosti (ar. et-takva). U tim ajetima se, između ostalog, ističe da su muttekije oni koji će biti spašeni. Islamski učenjaci su, govoreći o takvaluku, u svojim djelima spomenuli brojne definicije. Veoma lijepa i sadržajna je definicija onih koji kažu da je takvaluk, zapravo, čuvanje od grijeha. Drugačije kazano, takvaluk je osjećaj strahopoštovanja prema Allahu Uzvišenom, koji se nalazi u čovjekovom srcu i ne dozvoljava mu da čini grijehe prema svome Stvoritelju i krši Njegove propise i zabrane. U tom pogledu, kur'anska sura Et-Talak iznosi vrlo upečatljive tekstove: A onome ko se Allaha boji (tj. ko se čuva grijeha), Allah će izlaz naći, i opskrbiće ga odakle se i ne nada; onome koji se u Allaha uzda, On mu je dosta. Allah će, zaista, ispuniti ono što je odlučio; Allah je svemu već rok odredio. (Et-Talak, 3, 4)  A onome ko se bude Allaha bojao (tj. ko se bude grijeha čuvao) – On će preko ružnih postupaka njegovih preći i još mu veliku nagradu dati. (Et-Talak, 5)

 

Peto: U konstantnom istigfaru je spas. U Kur'anu časnom se, u više ajeta, govori o istigfaru, traženju oprosta za učinjene grijehe. Tako, npr. Allah, dž.š., veli: Allah ih nije kaznio, jer si ti među njima bio; i Allah ih neće kazniti sve doke oni budu molili da im se oprosti (tj. dok budu činili istigfar). (El-Enfal, 33)

Istigfar, konstantno traženje oprosta za grijehe je, po slovu Kur'ana, istinska garancija za otklanjanje Allahove kazne zbog učinjenog grijeha. Zato treba što više činiti istigfar. U predajama se navode veoma lijepe forme (načini) za činjenje istigfara. Spomenu ćemo neke od njih:

  • ESTAGFIRULLĀHE-L-'AZĪM VE ETŪBU ILEJHI, što znači: "Molim Allaha Veličanstvanog za oprost svojih grijeha i Njemu tevbu (pokajanje) činim." U sahih predajama se navodi da je ovo izuzetno vrijeda forma za činjenje istigfara.
  • SUBHĀNALLĀHI VE BI HAMDIHI. Veliki hadiski autoriteti El-Buhari i Muslim u svojim zbirkama prenose da je Alalhov Poslanik rekao da će, onome ko izgovori u jednom danu stotinu puta SUBHANALLĀHI VE BI HAMDIHI, biti oprošteni njegovi grijesi čak da ih ima koliko morske pjene.
  • SUBHĀNALLĀHI VE BI HAMDIHI, SUBHANALLAHI-L-'AZIM. U posljednjem hadisu koji je naveo imam El-Buhari u svome Sahihu navodi se da je Allahov Poslanik, a.s., rekao da postoje dvije riječi koje su lahke na jeziku (tj. lahko se izgovaraju), teške na Mizanu i mnogo drage Allahu. To su ove riječi: SUBHANALLĀHI VE BI HAMDIHI, SUBHĀNALLAHI-L-'AZIM. Islamski učenjaci ističu da je ovo izuzetno lijepa forma s kojom se veliča Allah, zahvaljuje Mu se na blagodatima i, u isto vrijeme, čini Mu se istigfar, tj. čovjek izgovarajući ove riječi moli Allaha Uzvišenog za oprost svojih grijeha. Kao da je imam El-Buhari, rahimehullah, upravo zbog toga naveo ovaj hadis na kraju svog čuvenog Sahiha, koji se smatra najvjerodostojnijom zbirkom hadisa.

Piše: dr. hfz. Safvet Halilović

Preporod