To je, sa islamskog stanovišta, potpuno pogrešno shvaćanje jer grijeh izaziva katastrofalne posljedice u životu čovjeka i na ovom svijetu. Zapravo, posljedice grijeha su pogubne za čovjeka, ne samo njega kao pojedinca već i za cjelokupno društvo i ljudski rod. Štaviše, ljudski grijesi su izazvali nered i pometnju i u ostalim svjetovima i vidovima egzistencije na planeti Zemlji. Ugrožen je biljni i životinski svijet, zrak, voda, usjevi, jednom riječju cijela priroda i okruženje. Zato je Allah Uzvišeni kazao u Kur'anu časnom: Zbog onoga što ljudi rade, pojavio se metež (fesad) i na kopnu i na moru, da im On da da iskuse kaznu zabog onoga što rade, ne bi li se popravili. (Er-Rum, 41)

Islamski propisi su koncipirani tako da čovjeka dovedu u sklad i red s ostalom prirodom i zakonima koji vladaju u njoj. Stoga su neki autori, poput npr. Sejjida Kutba, islamski vjerozakon nazvali "kosmičkim", ističući da je "šerijat koji je Bog propisao za uređenje čovjekovog života je integriran u opći svemirski zakon i usklađen je s njim". (Znakovi na putu, str. 78) Stoga pridržavanje odredbi i principa tog vjerozakona proističe iz neophodnosti postizanja sklada između čovjekova života i kretanja svemira u kojem živi. Grijesi, pak, predstavljaju odstupanje ot toga i čovjeka dovode u konfrontaciju s prirodnim poretkom stvari, izazivajući promjenu u životnom ambijentu i uzrokujući poremećaj ravnoteže i nered.

Allahov Poslanik, a.s., je upozorio u brojnim hadisima na štetne posljedice grijeha po čovjeka i njegov život. Navest ćemo ne od njih:

  • "Kad se u jednom narodu pojavi razvrat tako da ga oni počnu javno činiti, taj se narod suoči sa zarazama i bolestima kojih nije bilo kod njihovih predaka. Kad neki narod počne zakidati na vagi i mjeri, on se suoči sa sušom, oskudicom i tiranskom vlašću, a kad prestanu davati zekat, uskrati im se voda s neba, i da nije životinja ne bi im nikada ni pala kiša!" (Ibn Madže u Sunenu)
  • "Doista, čovjeku se i opskrba može uskratiti zbog grijeha koji počini!" (Ahmed u Musnedu)
  • "Čovjeka ni trn ne obode, ni noga mu ne posrne i ne zadrhti mu žila od uznemirenja, a da to nije zbog nekog grijeha. Ali, grijesi koji mu budu oprošteni još su brojniji." (Ibn Kesir u Tefsiru)
  • "Ko želi da mu se dadne obilna opskrba i da mu se produlji život, neka održava rodbinske veze." (El-Buhari i Muslim)

Islamski učenjaci su, na osnovu kur'ansko-hadiskih tekstova i posmatranja onoga što se dešava u životu ljudi, spomenuli brojne štetne posljedice grijeha. O tome je govorio i istaknuti učenjak Ibn Kajjim el-Dževzijje, u svom znamenitom djelu Zādu-l-me'ād (Opskrba za Budući svijet). Spomenut ćemo neke od negativnih posljedica griješenja.

  • Grijeh udaljava čovjeka od Allaha Uzvišenog. Ovo je, vjerovatno, jedna od najtežih i najpogubijih posljedica grijeha: griješnik se, ukoliko ustraje u griješenju, udaljava iz Allahovog okrilja i Njegove milosti. Na taj način on biva prepušten samome sebi a to je, uistinu, teška kazna. Zato Allah, dž.š., poručuje: I ne budite kao oni koji su zaboravili Allaha, pa je On učinio da sami sebe zaborave; to su pravi griješnici. (El-Hašr, 19)
  • Griješenje lišava čovjeka pravilnog shvatanja i znanja. Zbog toga griješnik, koji ustrajava u grijehu, nije u stanju razaznati Istinu od neistine niti biti pobornik Istine. Kada je imam Šafija kao mladić došao imamu Maliku u Medinu, da kod njega uči, ovaj mu je rekao, kada je opazio njegovu oštroumnost i pravilno shvatanje: "Ja vidim da je Allah, dž.š., podario u tvoje srce nur - svjetlost pa nemoj ga utruniti tminom grijeha."
  • Grijesi sprečavaju poslušnost Allahu. Uistinu, kad ne bi postojala druga kazna za grijeh osim toga što sprečava čovjeka da bude pokoran Allahu Uzvišenom, onda bi i to bilo sasvim dovoljno. Čovjek je, shodno temeljnom islamskom učenju, stvoren da bi spoznao svoga Stvoritelja, veličao Ga i bio Mu pokoran (ibadet Mu činio) u svim poljima ljudske egzistencije. Zbog grijeha čovjek biva onemogućen da čini ibadet svome Stvoritelju.
  • Grijesi uzrokuju da čovjek zasluži Allahov prezir i kaznu. U brojnim kur'anskim ajetima se ističe da su prijašnji narodi uništeni upravo zbog toga što su griješili. Tako, npr., Svevišnji poručuje: Zašto oni ne putuju po svijetu pa da vide kako su završili oni prije njih. Bili su od njih moćniji i više spomenika su na Zemlji ostavili, ali ih je Allah, zbog grijehova njihovih, kaznio i niko ih od Allahove kazne nije odbranio. (Gafir, 21) Istaknuti tabi'in Hasan el-Basri je rekao: "Ljudi su svojom nepokornošću postali prezreni u Allahovim očima. Ako bi bili čestiti, On bi ih zaštitio."
  • Griješenje baca čovjeka u nevolju i nesreću. Shodno tome, Allah, dž.š.,  u Kur'an časnom kaže: Kakva god vas  nesreća zadesi, to je zbog grijeha koje ste zaradili, a Allah mnogo i prašta. (Eš-Šura, 30) U jednoj predaji od hazreti Alije, r.a., navodi se da je on rekao: "Neugodnost ili belaj koji zedesi ljude je posljedica grijeha i neće ih napustiti osim nakon iskrenog pokajanja (tevbe)."
  • Sprečavanje opskrbe. U predaji koju bilježi Ahmed u Musnedu Allahov Poslanik, a.s., je rekao: "Doista, čovjeku se i opskrba može uskratiti zbog grijeha koji počini!" Zbog toga su islamski učenjaci kazali da ne postoji ništa što može dovesti do izobilja kao napuštanje grijeha. Shodno tome, moralan i bogobojazan život donosi čovjeku opskrbu, puno zadovoljstva i duševnog mira. U vezi s tim Allah Uzvišeni je rekao: Ko bude bogobojazan (tj. čuvao se grijeha), Allah će mu dati izlaz iz tegobe, i daće mu opskrbu odakle se i ne nada. (Et-Talak, 2, 3)
  • Griješenje izaziva metež na Zemlji. Štetne posljedice učinjenih čovjekovih grijeha zahvataju i one oko njega, uključujući i životinje, biljke i cijelu prirodu. Na taj način se stvara nered na Zemlji, što je izuzetno opasno za sve stanovnike planete Zemlje. Zato je Alalh, dž.š., upozorio da će se, kao posljedica ljudskih grijeha pojaviti nered (fesad) i na kopnu i na moru, čije posljedice će svi trpiti. U današnje doba svi osjećaju posljedice globalnog zagrijavanja koje je uzrokovao čovjek, onda kada je zaboravio na svog Stvoritelja i prekoračio granice koje je On postavio.
  • Jedan grijeh povlači u drugi grijeh. Ukoliko se čovjek ne pokaje za učinjeni grijeh već nastavi da ga čini onda će on ubrzo zapasti i u neki drugi grijeh, jer poznato je da jedan grijeh vodi u drugi grijeh. Na taj način čovjek svikne da griješi i to mu postaje beznačajno, tj. ne osjeća nikakvu grižnju savjesti, što je izuzetno opasno. Griješnik, međutim, smatra da grijesi za njega nisu nikakva opasnost i drži ih sasvim lahkim. U El-Buharijevoj zbirci se navodi da je poznati ashab Abdullah ibni Mes'ud, r.a., imao običaj reći: "Iskreni vjernik smatra svoje grijehe kao brdo, za koje se boji, da se na njega ne svali, dok munafik (licemjer) smatra svoje grijehe kao mušicu koja mu padne na nos, mahne rukom i ona odleti."
  • Ustrajavanjem u grijehu gubi se osjećaj da je grijeh ružan. Trajnim griješenjem grijeh prelazi u običaj i naviku, a čovjek ne može da vidi ružnu stranu svojih navika. Griješenje dovodi griješnika dotle da se naslađuje pričanjem o svojim grijesima  jer on ne smatra da je to ružno djelo. Grijeh se tako širi, postaje normalna pojava i mnogi počnu da ga čine.
  • Grijeh donosi poniženje. Poznati učenjak Ibn el-Mubarak je rekao: "Vidio sam kako grijesi ubijaju srca. A ustrajnost u činjenju grijeha je praćeno poniženjem. Napuštanje grijeha oživljava srca. A još bolje je zaštititi dušu od grijeha."
  • Grijesi uzrokuju pečat na srcu. Kad se nepokornost povećava, čovjekovo srce postaje zapečaćeno i postane od onih koji su nemarni (gafilun). Uzvišeni Allah kaže: A nije tako! Ono što su radili prekrilo je srca njihova. (El-Mutaffifun, 14) Allah je zapečatio srca njihova i uši njihove, a pred očima njihovim je koprena; njih čeka patnja golema. (El-Bekare, 7)
  • Grijesi slabe čovjekov razum, srce i tijelo. Činjenica je da nepokornost i neposluh Svevišnjem Bogu slabi čovjeka u svakom pogledu. Život je pun svjedočanstava da nepokornost Allahu, dž.š., skraćuje životni vijek, pomućuje razum i uništava blagodati. Sasvim je očevidno da kršenje onoga što je Svevišnji Allah zabranio ostavlja izuzetno teške i pogubne posljedice, koje čovjekov život čine sve težim i tjeskobnijim.
  • Grijeh izaziva osjećaj otuđenosti i gorčine u srcu griješnika. S obzirom da su grijesi prezrene radnje prirodno je da kao posljedicu ostavljaju otuđenost i gorčinu u srcu onoga ko ih čini. Jedan od izuzetno velikih problema savremenog čovjeka je problem otuđenosti. Savremeni čovjek, i pored silnog tehnološkog napretka i najsavremenijih sredstava za komunikacije, sve više postaje stran i otuđen od svakog, čak i od svoje porodice i najbližih, pa i od samoga sebe. S obzirom da je čovjek društveno biće takvo stanje je potpuno neprirodno za njega, što kao posljedicu porađa mnoge druge bolesti i pormećaje.
  • Grijesi slabe volju za ibadetom i činjenjem dobra. Ustrajavanje u grijesima kod čovjeka umanjuje poštovanje prema Allahu Uzvišenom i slabi mu volju za ibadetom i činjenjem dobra. Konstantnim griješenjem srce se svikava na grijeh i on mu, postupno, postane drag i sladak a čovjek, na taj način, zapada u duhovnu sljepoću. Takvo stanje onemogućava čovjeka da čini ibadet i dobra djela a ako ih i čini onda ne osjeća slast u tome.
  • Kompliciranje života. Koji god posao započne griješnik nailazi na brojne poteškoće i otežanosti jer je on svojim konstantnim griješenjem dospio u stanje kada se gubi Allahovo okrilje i podrška. U tom pogledu mogu se razumjeti i riječi Svevišnjeg: A onaj ko okrene glavu od Knjige Moje, taj će teškim životom živjeti i na Sudnjem danu ćemo ga slijepim oživjeti. (Ta-Ha, 124) Također, navodi se da je neko od selefa rekao: "Uistinu, kad pogriješim primjetim posljedice svoga grijeha u ponašanju svoje žene, djece i jahalice. Jahalica ne sluša, djeca se prema meni ružno ophode, a žena mi je nepokorna." Dakle, griješenje uzrokuje brojne teškoće i kompliciranosti u životu čovjeka.
  • Griješenjem čovjek ulazi u zonu prokletstva i gubi orijentaciju. Na više mjesta u Kur'anu časnom, nakon spominjanja određenih propisa, svejedno, bile to naredbe ili zabrane, Allah Svemilosni kaže: To su Allahove granice, pa ih ne prelazite! Islamski učenjaci ističu da je ono što je unutar granica koje je Allah Uzvišeni postavio, to je ispunjeno milošću i dobrom za čovjeka i svijet u kojem živi. Ono, pak, što je izvan tih granica, nosi u sebi prokletstvo. Shodno tome, prelaženjem preko tih granica čovjek ulazi u zonu prokletstva i u tom mraku gubi orijentaciju za ispravna mjerila i kriterije.
  • Grijesi uništavaju ljudskost (insanijet). Ovo je izuzetno teška posljedica griješenja. Ono što čovjeka čini čovjekom jeste, zapravo, njjegova ljudskost ili čovječnost, a to podrazumijeva humanost, čestitost, poštenje, pomaganje drugima i druge visokomoralne osobine. Grijesi uništavaju kod čovjeka ono esencijano u njemu, a to je njegova ljudskost. Zato se grijeha treba čuvati jer, čovjek kada izgubi ljudskost onda će na Zemlji zavladati nered i zlo svake vrste. Allahu Svemilosni, molimo Te da nas sačuvaš grijeha, i velikih i malih, i javnih i tajnih!

Piše: dr. hfz. Safvet Halilović

Preporod