Globalizacija je pomodan termin. Obmanjuje nas da mislimo da fenomen koji je u pitanju nije uvijek bio djelatan. (Rim je bio heleniziran, Evropa je bila kristijanizirana, itd.). Globalizacija nije planirani ili dirigovani proces već automatski razvoj kadgod naučno-tehničko-ekonomski nivo između dvije civilizacije biva veoma različit. Otuda se globalizacija dešava ne samo između Prvog i Trećeg svijeta već također unutar okcidentske kulture. U isto vrijeme, globalizacija nikada nije jednosmjerna ulica već uzajamni proces. Trenutno, na primjer, islam se univerzalizira po prvi put. Šta je novo, u stvari, jeste brzina i totalitet savremene globalizacije. Prvi put ona prenosi ne samo znanje i vještinu već kompletan Weltanschauung: ateističko-agnostički materijalizam post-modernog Zapadnog svijeta. Muslimani ne mogu izbjeći današnju globalizaciju zaklonjujući sebe (i svoju djecu) fizički. Radije, mogu se oduprijeti zahvaljujući psihološkoj imunizaciji koja zahtijeva promjenu paradigme unutar muslimanskog obrazovanja. Međutim, prije nego što nauka mogne biti re-islamizirana, religija kao takva mora biti ponovno priznata i primljena na društvenom nivou. Muslimani mogu dobiti nastalu bitku za ljudska srca i umove ako budu predstavljali svoju vjeru ne apologetički i reaktivirajuće već pouzdano i pro-aktivno: kao jedini način za spašavanje Zapadne civilizacije od nje same.

I

  1. Riječ "globalizacija" dobija opticaj svugdje. Napuštajući oblast društvenih znanosti ona je postala svakidanja riječ. Arapi su čak za nju skovali umjetni termin, naime al-'awlama. Kao što je uobičajeno kada specifični pojam postane pomodan, "globalizacija" označava različite stvari različitim ljudima. Neophodno je stoga prvo da opišemo šta globalizacija nije:
  1. Globalizacija nije novi historijski fenomen. Nasuprot:
  1. Poznat slučaj rane globalizacije je bila helenizacija mnogih aspekata rimske kulture – u što spadaju oblasti filozofije, religije i umjetnosti – kada je jednom Rimsko carstvo okupiralo Staru Grčku nakon osvojenja Korinta, 146. g. pr.n.e. Vojno pobjednici bili su kulturološki potčinjeni onome što su smatrali superiornijom civilizacijom u svemu osim zakonodavstva, administracije i vođenja rata. Rim je, bivajući globaliziran od Atene, iskusio "kulturološku revoluciju", (Wilkinson). Kao rezultat, to je raširilo Grčku misao i nauku kroz Carstvo, sve do Britanije.

Kao kasni rezultat, do sredine 20. stoljeća n.e., niko u Britaniji, Njemačkoj ili Italiji nije mogao pripadati obrazovanim slojevima ako nije ovladao antičkim grčkim jezikom kao i latinskim. S ciljem da odbranim moju stipendiju kao student prava u Minhenu, 1953. g., još tada sam morao da položim ispit iz Rimskog prava, koristeći kao udžbenik primjerak, štampan u Njemačkoj 1735.g., samog Corpus Juris Civilis – zakonika, usvojenog 1200 godina ranije pod vlašću rimskog cara Justinijana u Bizantiji 534. g. Govoreći o globalizaciji... 

  1. Evropa i Amerika su same za sebe žrtve ranog slučaja Orijentalne globalizacije: kršćanstvo. Prihvatajući kršćanstvo u formi datoj mu od strane Sv. Pavla i Sv. Avgustina, Zapad je postao ono što jeste. Ono što je apsorbovao je bila sinkretička integracija Orijentalne misli egipatskog, jevrejskog, platonskog, neoplatonskog, gnostičkog, manihejskog i iranskog podrijetla, uključujući misterijom nadahnute kultove poput Mitra kulta tako prominentnog u Rimskim legijama.
  2. Drugi čuveni slučaj je bila globalizacija srednjovijekovne Evrope kroz uvođenje starogrčkih i modernih muslimanskih nauka preko muslimanske Andaluzije. Ova slavna priča je tako često bila kazana – a muslimani su tako ponosni njome – tako da ja ne trebam ponavljati detalje. Biće dosta kazati da je Evropa apsorbovala aristotelovsko mišljenje, arapsku medicinu, naučni empirizam, muslimanske metode u agrikulturi i usjevima, i (originalno indijski) arapski sistem brojki (uključujući nulu) sa Bliskog Istoka preko Španije.

Ponovno, superiornija kultura i tehnologija je preovladala nad nižom kulturom i tehnologijom. I u ovom slučaju, dugoročne posljedice su bile dramatične: Ibn Rušdova filozofija kao Averroizam je pomogla prouzrokovanju evropskog Renesansnog perioda (16/17 stoljeće n.e.) koje je kao rezultat, u 18. stoljeću porodilo Prosvjetiteljstvo, čiji su reultati još uvijek vidljivi danas na svakom mjestu.

  1.  Na samim tim empirijskim osnovama možemo, kao drugo, zaključiti da globalizacija nije iznenađujući događaj već prirodni, logički razvitak. Superiornija kultura i njena tehnologija, poput vode, jednostavno teče sa viših ka nižim nivoima, i ne postoji ništa što bi tu neko mogao učiniti. Nijednoj vlasti ne bi uspjelo da zakonom nametne održavanje upotrebe nezgrapnih rimskih brojeva jednom kada je elegancija arapske aritmetike bila opažena od evropskih knjigovođa.

Danas, nisu istočne vrijednosti i naprave te koje su postale univerzalne već zapadni proizvodi i postupci, ali je mehanizam isti kao i uvijek. Odgovornost za ovo dejstvo nije naročita odluka donijeta od posebnih ljudi poput Microsoftovog (vlasnika) Bill Gates-a ili Apple-ovog Steven Jobs-a – niti je to kakva zavjera. Radije, današnja globalizacija prirodno rezultira iz dominantnosti Zapadne nauke i tehnologije, prevedenih u ekonomsku moć i kulturološku atrakciju. Tokom zadnja tri stoljeća, sve naučne revolucije su bile postignute na Zapadu: mikrofizika, makrofizika, nuklearna nauka, napredna matematika, istraživanje mozga, sva polja medicine, kompijuterske nauke, nano (precizna) i komunikacijska tehnologija – ili kako već da je imenujete.

Kada je Aleksandrija bila centar izučavanja, kratko prije početka Zajedničke ere, tamo obrazovani ljudi nisu govorili koptski već grčki. Kada je tokom 19-tog stoljeća njemačka nauka bila u prvom planu na većini polja, bilo je prirodno za američke naučnike da uče njemački i studiraju u Göttingenu. Danas, to je stanje obrnuto, svi njemački naučnici znaju engleski i idu na MIT ili Stanford univerzitet. Stara Atina ili Bagdad su zamjenjeni, i u lingvističkom značenju, sa Silikonskom dolinom u južnoj Kaliforniji. 

  1. Iz ovih činjenica možemo zaključiti da globalizacija nije ograničena na takozvani Treći svijet. Radije je to intra-Okcidentalna stvar. Evropljani, najprije Francuzi, se jednako osjećaju pod prijetnjom od amerikanizacije, posebice kroz dominaciju holivudske filmske industrije.

Kada ljudi u Evropi potcjenjivački govore o "Mekdonaldizaciji", oni izražavaju i frustraciju i zabrinutost da ne budu preplavljeni svime američkim. Bilo kako bilo, oficijelni zaštitnici čistote njemačkog i francuskog jezika nemaju realne šanse. S korijenom u Americi, tehnološki sleng (nestandardni) jezik Interneta i kompijuterziacije je već ušao u "mješavinu" (francuskog jezika i anglicizama) "mlade narastajuće" francuske generacije "Jupija" (Yuppies) i u govorne navike cijelog evropskog kontinenta.

Globalizacija je ozbiljan problem unutar Zapada, manifestuje se novim nacionalizmima koji se osjećaju svugdje: u strahu od gubljenja svog identiteta mnogo više ljudi sada nego prije 50 godina prijanjaju svojim tradicijama, dijalektu u jeziku, i naginju "drugotnom" u: Welsu, Britaniji, Korzici, području Baskije, među Flamencima i Ircima, i posebice među balkanskim narodima i onima koji su prije bili pod Sovijetskom vlašću (Čečenija, Džordžija, Armenija, Estonija, Latvija, Litvanija).

Jednako je simptomatično da danas jaki protestni pokreti mogu biti lansirani protiv sastanaka Svjetske banke i Međunarodnog monetarnog fonda, bilo to u Seatlu ili Pragu: ove organizacije i svjetski kapitalizam kojeg predstavljaju također simboliziraju put ka globalizaciji. U 19. stoljeću radnici su krenuli da lupaju mašine, u 21. stoljeću, studenti se dižu na pobunu protiv globalizacije.

  1. Konačno, globalizacija nije jednosmijerna ulica, čak i danas:
  1. Svi oni koji su utrli trendove u nauci i filozofiji tokom 18., 19. i ranog 20. stoljeća su bili Evropljani a ne Amerikanci: Kant (Immanuel Kant), Hegel (Georg Friedrich Hegel), Komt (Auguste Comte), Fojerbah (Ludwig Feuerbach), Marks (Karl J. Marx), Darvin (Charles Darwin), Frojd (Sigmund Freud), Anštajn (Albert Einstein), Niče (Friedrich Nietzsche), Veber (Max Weber), Frege (Gottlob Frege), Plank (Max Planck), Hajzenberg (Werner Heisenberg), Vitgenštajn (Ludwig Wittgenstein).  Čak i moderni kompijuter je zasnovan na dualnom (digitalnom) sistemu kojeg su izumili Lajbnic (Gottfried Wilhelm Leibniz) u 17. stoljeću i Cuze (Konrad Zuse) u Berlinu (1941). A danas, palestinski profesori i indijski kompijuterski čarobnjaci migriraju u Sjedinjene Države.
  2. Dominantna muzika 20. stoljeća, džez (jazz) i njeni derivati kao što je reggae i calypso, su u osnovi afrički i latinoamerički uvozi u Sjedinjene Države. Također modni trendovi egzotične hrane na Zapadu poput turskog döner kebaba i marokanskog couscousa mogu biti viđeni kao kulturološka univerzalizacija u obrnutom smjeru.
  3. Najimpresivniji primjer globalizacije sa Istoka na Zapad i sa Juga na Sjever je, dakako, islam. Konceptualno, islam je univerzalna religija od samih svojih početaka, nije upućen specifičnom plemenu ili vjerskoj zajednici već svom čovječanstvu:

O ljudi, već vam je stigla poruka od Gospodara vašeg i lijek za vaša srca i uputsvo i milost vjernicima. (10:57)

Dok je Musa, a.s., bio poslat Benu Israil-u i Isa', a.s., također, kao reformator judaizma, Muhammed, a.s., je hodio stopama svoje univerzalne kur'anske misije:

Mi smo te poslali svima ljudima da radosne vijesti donosiš i da opominješ ... (34:28) A tebe smo kao milost svjetovima poslali. (21:107)

Ovo objašnjava Poslanikovu kampanju slanja pisama 628. g., poslatih najvažnijim vladarima njegovog vremena. Poslanik islama je, to je očito, razmišljao "globalno" čak i prije zauzimanja Mekke!

Ali sada, na prvom mjestu, u sred globalizacije, islam je postao univerzalan u pravom značenju riječi. Pedeset godina ranije, muslimanska prisutnost u Americi i Zapadnoj Evropi je bila neznatna. Pedeset godina kasnije, muslimanske manjine u Sjedinjenim Državama (7 miliona), Francuskoj (4 miliona), Njemačkoj i Britaniji ( po 3 miliona) su toliko obimne da je islam postao vidljivi faktor u svakodnevnom životu. U samoj Njemačkoj, može se naći 66 džamija sa minaretima, izgrađenih kao džamije, uz to nekih 2500 mesdžida sređenih u prostorije adaptirane za namjenu. Dva britanska lorda i jedan baron su muslimani, na francuskoj televiziji, svake nedjelje ujutro emituje se islamski program. Muslimanske škole se šire. U Austriji sada ima Islamska pedagoška akademija, da ne govorimo o prestižnim džamijama u Parizu, Londonu, Rimu, Zagrebu i Beču. Kada je ISESCO održao svoju prvu konferenciju van muslimanskog svijeta, u julu 2000. g. u Berlinu, ona je otvorena od strane predsjedavajućeg Njemačkog parlamenta.

  1. Sumirajući, možemo biti dosta određeniji kada je u pitanju globalizacija, definirajući je kao historijski dobro poznat, u osnovi neutralni fenomen kulturološkog ukrštanja na globalnoj skali, koja s vremena na vrijeme vodi ka nadmoći specifične kulture, bez, dakako, da ikada biva jednousmjeravajuća.

 

II

A ipak, Muslimani su upravu bivajući uplašeni, zbog toga što je trenutni val globalizacije osobit u nekoliko pogleda:

(a) Njena najočitija crta je vrtoglava brzina današnje globalizacije.

Zahvaljujući modernim sredstvima transporta i komunikacije, savremene promjene se dešavaju gotovo trenutno širom globusa. Ovo je sigurno tačno za finansijsko tržište i njegovo pomjeranje fondova, kao što je skoro iskusila, naprimjer, Malezija. Ali također i odjevanje i ostali trendovi kao što su cipele sa visokom petom koji putuju širom globusa u veoma kratkom vremenu. 

(b) Druga karakteristika savremene globalizacije je njen totalitet.

Prije, Evropa bi pozajmljivala od islamskog svijeta selektivno. Knjige koje su prevođene u Toledu sa arapskog na latinski bavile su se filozofijom i prirodnim naukama – matematikom, astrologijom, optikom, hemijom, medicinom – ali ne religijom. Kur'an nije bio šire prenijet na Zapad do 1543. Kao i tokom Križarskih ratova, obje strane su izvlačile korist jedna od druge –  u vještini  proizvodnje oklopa, izgradnji dvoraca, hirurgiji, higijeni, vičnosti (savoir vivre), i sličnim aspektima civilizacije ali ne i u religiji druge strane. U tom polju, pokušaji u međusobnoj penetraciji (religijske misli) – kao od strane Franje Asiškog kada je propovjedao pred sultanom El-Maliku'l-Kamilom, 1219. g. i Raimunda Lullusa (1232-1316) kada je propovijedao u sjevernoj Africi – bili su ekstremno rijetki. Obojica, i sultan Salahu'd-Din Ejjubi i Njemački car Frederik II  su bili apsolutno izuzimajući u poznavanju religije jedan drugog. 

Greška je vjerovati da je današnja globalizacija uglavnom tehnološka i ekonomska: ona je totalna zbog toga što također prenosi Zapadni Weltanschauung: pozitivističku okcidentalnu filozofiju života, njenu materijalističku paradigmu i sekularnu ideologiju. To uistinu jeste novina. Kupujući Zapadnu tehnologiju neko teško može da izbjegne nesvjesno apsorbovanje osnovnih pretpostavki na kojima je ona razvijena, to jest, materijalistički, pozitivistički, sekularistički svjetonazor koji je izvršio invaziju na Zapadni naučni establišment tokom 19. stoljeća.

(c) Da bacimo pogled na ovu tačku: današnja globalizacija se dašava u situaciji u kojoj je materijalni progres u rukama de facto ateističke civilizacije. Kao posljedica, ateizam također biva eksportovan. Ranije, kada god je postojala kulturološka iterpenetracija (međusobni prodor) i uzajamna oplodnja, obje strane – prenositelj i primalac – su bili mnogo sličniji jedan drugom. 

Kada su Rimljani prihvatili grčku mitologiju i grčke bogove, oni su već bili politeisti, premda u dosta apstraktnijem smislu.

Kada se kršćanstvo širilo, ono se nije suočilo sa ateizmom već sa neoplatonskim misticizmom (Plotin), religijskim misterijskim kultovima, i izvanrednim etičkim sistemom Stoicizma. Bila je to nova religija koja je ulazila u religijsko okruženje. 

Kada se averoizam raširio Parizom 13. vijeka, on se susreo sa sličnim sistemom religijske filozofije, Skolasticizmom. Ibn Rušd i Toma Akvinski bi uživali diskutujući o religiji jedan sa drugim.

Danas, situacija je radikalno drugačija zbog toga što razvijeni svijet i svijet u razvoju pripadaju dvijema različitim oblastima kada je religija u pitanju: svijet u razvoju je ostao religiozan, bio on hidnu, budistički, sikski, džainistički ili muslimanski, dok je razvijeni svijet uveliko postao ireligiozan.

Ovo je onda nezgoda sa kojom se muslimani sučeljavaju: trenutni talas globalizacije je ekstremno brz, totalan i ireligiozan.




III

Na Harwardskoj pravnoj školi smo naučili da je formulisati neki problem pola njegovog rješenja. Uistinu, samo onda kada dobro razumijemo globalizaciju, nadati se je da možemo poduzeti ispravne protu-mjere.

(1) Ne postoji ništa što možemo učiniti u pogledu brzine globalizacije. Kompijuteri će postati sve više moćniji. Internet će ući u svaku kuću, prije ili kasnije. Vlade koje pokušavaju da na to intervenišu zabranjujući antene ili instalirajući filtere će doživjeti bijedan neuspjeh. Globalitet je ovdje da ostane.

Međutim muslimane ništa ne priječi da koriste tehnička sredstva globalizacije za svoje vlastite svrhe. U stvari, to je ono što mnogi muslimani na Zapadu već čine. Islam je na internetu, muslimani ulaze u (virtuelne) sobe za razgovor, koriste svoje stranice proaktivno i objavljuju islamske vijesti i nauku.

Danas se sa interneta može skinuti nekoliko verzija prijevoda Kur'ana i programa koji pomažu da se nauči arapski jezik. Programi koji su formatiriani na Apple operativni sistem nose naslove poput "MacHadith" i "MacQur'an"...

(2) Teže je (još uvijek ne beskompromisno) da se izađe na kraj sa totalitetom uticaja globalizacije. Njen uticaj će ostati preovladavajući sve dok muslimani ne nauče da koriste dostupnu tehnologiju selektivno.

Ako svoju djecu prepuste TV-u i internetu, nova generacija će vjerovatno prestati čitati knjige i razvit će autističke odlike. Sjedenje ispred ekrana i priključivanje na internet (on-line) će postati predanost koja graniči sa širkom. Štaviše, njihove porodične vrijednosti i opći stavovi prema životu, uključujući sex i religiju, će biti pod jakim uticajem u negativnom smislu.

Međutim, pokušavanje da se djeca fizički odvoje od ovih sprava će biti nedjelotvorno i čak kontraproduktivno. Ovaj tradicionalni način zaštite – djece kao što je skrivanje kćerki i hapšenje dilera droge – više nije siguran. Radije, roditelji moraju pribjeći da svoju djecu učine psihološki imunim prema opasnostima s kojima će se neizbježno suočiti.

Otuda, umjesto zabranjivanja programa riskantne vrijednosti muslimanski roditelji ih trebaju gledati zajedno sa svojom djecom i diskutirati o njihovom sadržaju sa islamskog stajališta. Umjesto pokušavanja da zadrže svoje sinove i kćeri van domašaja trgovaca drogom šaljući ih u skupe elitne škole, u kojima tobože nema droge, mi trebamo vježbati sa njima na koji način da reaguju i raspravljaju kada se suoče sa drogama, posebice kako da se odupru generacijskom pritisku u takvoj situaciji. Strategija mora biti: ne sprječavavanje opasnosti, već učenje kako da se s tim izađe na kraj.

Drugim riječima, odbacivanje Zapadne tehnologije kao đavolskog izuma nigdje ne vodi. Ona je sveprožimuća. Otuda muslimani moraju učiti kako da s tim žive kao muslimani. Bićemo nadvladani Zapadnom tehnologijom jedino u slučaju da propustimo naučiti kako da njom vladamo.

(3)  Ovo vodi najtežem zadatku: da se suočimo sa ireligioznim pretpostavkama Zapadne tehnologije.

(a) U ovom pogledu, trebamo izbjeći prekomjerni pesimizam. Religija nije iščeznula na Zpadu, premda su se dvije stvari desile: u jednu ruku, religija je postala privatana stvar; u drugu ruku, religija je migrirala iz uspostavljenih crkava u sekte i mlade kultove.

Od kada je ljudska racionalnost precijenjena Prosvjetiteljstvom, Evropa je vidjela kontra-pokrete koji su dovodili u izazov moć ljudskog rasuđivanja. U tom smislu je pokret Romantizma iz 19 stoljeća  (samo pomislite na Johann Gottlieb Fichte-a i Freidrich Schleiermacher-a) bio religijski. Iz sličnih razloga, kao opozicija neumjerenosti modernističkog racionalzma, post-modernost je, bivajući neprivržena, također relativno otvorena za religiju.

Dok su sociolozi i psiholozi u 19. stoljeću očekivali da religija postepeno, ali u potpunosti, nestane. Nauka o religijama očito nije izgubila svoj predmet proučavanja. Naprotiv, trend ka agnosticizmu i ateizmu unutar prirodnih nauka ne samo da je zaustavljen već ukinut.

Današnji fizičari, biolozi i hemičari su dosta manje arogantniji od svojih prethodnika jer sada shvataju da su daleko kao i uvijek od razumijevanja zagonetki poput početka svemira, materije, gravitacije, života i svijesti. Nekoliko učenjaka prirodnih znanosti, dobitnika Nobelove nagrade iz 20 stoljeća, vratilo se vjerovanju u Boga, uključujući Anštajna (Einstein), Planka (Planck) i Džona Eklesa (John C. Eccles). Za primjer je navesti Kaprin prilaz (Fritjofa Capra) u pokušaju da "vjenča" Okcidentalnu fiziku i Istočnu mudrost, podržan u ovome pothvatu od strane Hajzenberga (Werner Heisenberg).

Biće potrebno neko vrijeme, kao što je i uobičajeno, da ova shvatanja prodru do običnih ljudi. U svakom slučaju, jasno je da Zapadna civilizacija nastavlja profitirati iz kršćanskih i humanih sistema vrijednosti iz kojih je nekad izrasla.

(b) Pored svega ovog, zalaganje za religiju danas, u našem vremenu, će nastaviti da bude teška borba u većem djelu okcidentalnih društava. Ovo je tako zbog toga što se de-kristijanizacija koja je počela u 17. stoljeću nije zaustavila na: blijedom deizmu kojeg je gajio kralj Frederik Veliki od Prusije ili Geteovoj "prirodnoj religiji" (Johann Wolfgang von Goethe)  ili na uravnoteženom agnosticizmu. Ona je prije napredovala ka prožimućem materijalizmu i u teoriji i u praksi.

U takvoj situaciji, prije sanjanja o islamizaciji znanosti na Zapadu, muslimani moraju raditi na ponovnom ulasku religije kao takve u nauku i u javnu sferu. Drugim riječima: prije nego što mogu očekivati da će ljudi prihvatiti drugi dio šehadeta (ešhedu enne Muhammeden resulullah) moraju uvidjeti da su ljudi ponovno prihvatili njegov prvi dio, vjerovanje u jednog Boga (ešhedu en la ilahe illellah) – Božanstvo, Koje nije tek tamo negdje van, već djeluje ovdje i sada.

Situacija Svijeta u razvoju je prilično različita. Istina, materijalizam je načinio upade u tradicionalne načine života, ali materijalističkoj misli se još uvijek pruža otpor. Iako je rijetko da nađete Zapadnog intelektualca koji priznaje da je vjernik, jednako je rijetko da nađete Istočnog intelektualca koji tvrdi da je ateista.

(c) Muslimanska taktika,  da bi joj se težilo na Zapadu i na Istoku, mora dakle također biti diferencirana. Ustvari, lokalni muslimani u svokoj pojedinačnoj zemlji moraju prilagoditi svoje da'wa napore ka lokalno-preovlađujućoj mentalnoj klimi. Ovo znači da efektivna da'wa ne može biti centralizovana.

Na Zapadu, muslimani će načiniti napredovanje jedino ako se pokažu kompetentnim u naukama, kao intelektualci (i miroljubivi) u svojim prilazima. Sa intelektualnim gigantima kao što je Gazali, Ibn Sina, Razi, Ibn Rušd, Biruni, Havarizmi, Ibnu'l-Hejsem i Ibn Haldun, muslimanski svijet je držao intelektualno liderstvo čovječanstva više od pola milenijuma. Ono što se danas smatra islamskom ortodoksijom – ličnosti poput Šafije, Ibn Hanbela, Ibn Tejmijje i Ibn Hazma – su također bili i svestrani intelektualci. Samo ako izvedemo muslimanske naučnike i mislioce takvog kalibra ponovno, sa globalnim muslimanskim i naučnim akreditacijama, islam će na Zapadu biti ponovno uzet zaozbiljno.

Kada je riječ o Svijetu u razvoju, stvar je drugačija. Ovdje islam nikad nije izgubio svoj ugled kao intelektualno svijetlo, ali muslimani jesu. Problem tamo jeste da se ummet, kao u Indiji i Maleziji, smatra manje obrazovanim od ostalih religijskih zajednica. K tome, muslimani, ne vidi se, da prakticiraju ono što propovijedaju i u oblasti države i ekonomije. Uistinu, ne mogu se čak ni složiti koji model primjeniti i u jednom i u drugom slučaju. Ali zasigurno, dokle god muslimani oklijevaju kada bivaju pitani o njihovom stavu spram demokratije, ljudskih prava i prava žene, oni će biti isključivani kao ozbiljni partneri za diskusiju i saradnju.

Ovi nedostaci imaju posljedice za sami muslimanski svijet, Treći svijet kao cjelinu kao i za Okcident. Ovo je zato što muslimani na Zapadu i drugdje bivaju taoci svakog negativnog događaja bilo gdje u muslimanskom svijetu. Otuda je esencijalno da se muslimani širom planete upoznaju sa onim šta su učenjaci poput Muhammeda Asada i Fathi Osmana imali kazati o demokratiji, Rašida Ganušija o ljudskim pravima, i Hasana Turabija o pravima žene.

IV

  1. Na kraju, bitka za srca i duše čovječanstva u dobu globalizacije nije stvar ideja koliko je to stvar vrijednosti. Ako kršćanstvo trpi poraz na Zapadu to nije toliko zbog dogmatske nerazumljivosti predstava kao što su: istočni grijeh, ispaštanje na križu, "božanska priroda Isusa", trojstva ili nepogrešivosti pape. U većem stepenu, kolaps institucije Crkve (i Zapada kao cjeline) se dešava uslijed gubitak obraza kao moralnog bastiona, što je pokazatelj njihovog gubitka vjere. Neki Zapadni posmatrači su dobrano svjesni trenutne moralne krize Okcidenta. Pošto se većina Crkava obrušila, kada su pak homoseksualizam i abortus u pitanju, globalizam ide ruku pod ruku sa moralnim vakuumom. 
  2. Tu leže prilike za islamski revivalizam, unutar i van muslimanskog svijeta: muslimani moraju shvatiti da je islam jedan i jedini medikament koristljiv za cijeli svijet ako on želi da preživi kao civilizacija. U pro-aktivnom načinu kazano: oni moraju mobilizirati vrijednosti koje su prisutne u njihovoj islamskoj tradiciji. Ove vrijednosti, izrasle iz Kur'ana i Sunneta, uključuju slijedeće:
  1. Porodična kohezija, tj., uzajamna solidarnost i poštovanje prema starijima;
  2. Gostoljubivost;
  3. Srdačnost;
  4. Poštovanje ubjeđenja drugih;
  5. Trezvenost, tj., odbacivanje strukturalnih predanosti;
  6. Relaksacija, tj., načini života u kojima nema stresa;
  7. Harmonija s vremenom (umjesto smatranja vremena kao novca);
  8. Umjerenost u konzumiranju, tj. odbacivanje proždrljivosti u bilo kakvoj formi;
  9. Dostojanstvo žene;
  10. Sloboda odlučivanja;
  11. Rasna tolerancija;
  12. Pluralizam, također i u religijskom značenju;
  13. Ravnopravnost;
  14. Kontemplacija, tj. redovno obavljanje namaza;
  15. Svijest o Bogu.

Ovaj kompaktni opis muslimanskog načina života kakav je viđen s vana je u stenografskom obliku, naravno; mogu se napisati stranice o svakoj vrijednosti koja je spomenuta. Za diskusiju o globalizaciji dostatno je da se demonstrira da muslimani mogu pokazati atraktivnu praktičnu alternativu praktičnim problemima današnjeg svijeta – od zlostavljanja djece i maloljetničke delikvencije do rastakanja porodica, odanosti drogama i porno-grafikacije seksom zakrčenih društava.

  1. Ako se bitka dobije posebice na ovom nivou, ljudi koje islam privlači kao civilizacija će također otkriti islam kao religiju. U tom momentu, oni će postati spremni da izgovore šehadet u njegovoj punini. Počevši od tog momenta, možda će Zapad postati instrumentom "globalizacije islama" u oba smjera - Zapadno i Istočno. 

Autor: Murad Wilfried Hofmann

preveo i priredio: Mirnes Kovač