„Allah vam je zemlju učinio ravnom (prostirkom ili poput ćilima) da biste po njoj hodili putevima prostranim? (Kur'an, 71:19, 20) „On je za vas Zemlju posteljom učinio...“ (20:53; 2:22; 78:6) „Onaj koji vam je Zemlju kolijevkom učinio...“ (43:10) „Allah vam je učinio Zemlju prebivalištem...“ (40:64) Svemogući Allah navodeći da je Zemlja ravna ili kao ćilim prostrti, ukazuje na njeno veliko prostranstvo i mogućnost normalnog kretanja po njenoj površini. Dakle, ovaj ajet ne govori o ravnom obliku Zemlje u bukvalnom smislu, jer je u nauci dobro poznato da ona nije ravno tijelo već je tijelo nepravilnog oblika (geoid). Sferoidni (zaobljeni) oblik Zemlje u Kur'anu je spomenut u drugim ajetima, gdje se on simbolično upoređuje sa jajetom: „Poslije toga je Zemlju poravnao (raširio, prostro; učinio je jajolikom)“ (79:30). Arapski glagol „daha“ koji je korišten u navedenom ajetu znači raširiti, a koristi se i za nojeve koji savijaju gnijezda, kao i kod imenovanja zaobljenih tijela (kamenih valutica, lopte, oraha). Na taj način se ukazuje na zaobljeni i nepravilni oblik Zemlje, koji uz to podrazumijeva spljoštenost na polovima i ispupčenost na ekvatoru (tj. proširivanje na tom dijelu). Pored toga, na zaobljeni oblik Zemlje upućuju i ajeti koji se odnose na fenomene kretanja Zemlje i smjene dana i noći: „Nebesa i Zemlju je sa ciljem stvorio; On noću zavija dan i danom zavija noć...“ (39:5), tj. obavijenost geoida sa danju ili noću, jer se glagolom „jukevviru“ izražava zavijanje okruglih tijela: onako kako se turban obavija oko glave. Međutim, činjenica da je Zemlja ogromno nebesko tijelo, čija površina iznosi 510 miliona km2, a Zemljin radijus 6371 km, ukazuje na mogućnost rasprostiranja ćilima i na zaobljenom tijelu (dakle, ono ne mora biti ravna ploha da bi se mogla postaviti prostirka na tako golemoj površini). 

Još jedan razlog zašto je Allah uporedio Zemlju sa ćilimom prostrtim može se tražiti u činjenici da je ćilim jedna vrsta zaštitne prostirke, koja nas u ovom slučaju štiti od Zemljine užarene unutrašnjosti. Nauka je utvrdila oblik, ali i građu Zemlje, koja se sastoji iz: litosfere i kore, astenosfere, prijelazne zone (moho sloj), mantije, Zemljinog jezgra (vanjsko tečno i unutrašnje čvrsto); temperature u unutrašnjosti Zemlje dosežu i do 6000°C. Dakle, taj ćilim bi se mogao poistovijetiti sa zaštitnim licem ili površinom Zemlje, što zapravo odgovara litosferi (stjenoviti omotač Zemlje sa kopnenom korom kontinenata), za razliku od dubljih slojeva Zemlje koje izgrađuju gasovi i užarena masa i taljevina. 

S druge strane, poređenje Zemlje sa kolijevkom je moguće i zbog fenomena njenog gibanja čija posljedica su vremenske jedinice (dani, godine), noć i dan, godišnja doba. Ajet u kome je Zemlja upoređena sa posteljom potencijalno ukazuje na njenu udobnost i sigurnost za čovjeka, ali i mogućnost promjene boravišta; čovjek mijenja posteljinu, a isto tako može promijeniti i mjesto boravka i tražiti svoju nafaku na nekoj drugoj tački na Zemlji (tj. u nekom drugom prosperitenijem mjestu). Allah Zemlju naziva prebivalištem ljudi, kao i drugih živih bića (razne vrste) zato što je omogućio život na njoj (kopno, svjetlost, zrak, voda, plodno tlo, prinosi, razne vrste voća itd.). Na kraju, čovjeku je dato u amanet da upravlja Zemljom onoliko koliko je u njegovoj mogućnosti, ali Allah je taj koji određuje. Slava i hvala pripadaju samo Uzvišenom Allahu, Gospodaru Nebesa i Zemlje!

 

Autor: Lejla Žunić