U jednoj predaji od Vasile se kaže: "Najgora mjesta za sjedenje su čaršije i putevi a najbolja mjesta za sjedenje su džamije, pa ako ne budeš sjedio u džamiji onda ostani u svojoj kući." Džamije nas podjećaju na Allaha, a čaršije nas odvode u dunjalučke poslove pa često zaboravimo na Allaha. 

Allah, dž.š., kaže: "Džamije su radi Allaha i ne molite se, pored Allaha nikome." (sura El-Džin, 18) Dok vjernik boravi u džamiji on je Allahov, dž.š., gost i onda je vrlo važno da zna kako će se tada ponašati. U nekim predajama se kaže: "Ko bude sjedio u džamiji on je u gostima kod svoga Gospodara.

U jednom hadis kudsiji Allah, dž.š., kaže: "Moje kuće na zemlji su džamije, a ljudi koji ih posjećuju su oni koji ih održavaju, a blago onom čovjeku koji se propisno očisti u svojoj kući, pa me posjeti (dođe u džamiju), a Onaj koji je posjećen će svoga gosta počastiti." Allahovo, dž.š., čašćenje nije u hrani i piću nego je ono u čvrstini imana i ljubavi prema Njemu. Ljubav prema džamiji je znak imana. 

Prenosi se da je u Tevratu napisano: "Kada vjernik krene u džamiju Uzvišeni Allah kaže: "Moj rob mi je došao u posjetu pa ću ga ja ugostiti i nisam zadovoljan da ga ugostim ičim drugim osim sa Džennetom." (Tefsir od Kurtubija, 12/266) 

Enes ibn Malik, r.a., prenosi da je Pejgamber, s.a.v.s., rekao: "Ko voli Allaha, dž.š., neka voli mene, ko zavoli mene neka voli moje ashabe, ko zavoli moje ashabe neka voli Kur'an, ko zavoli Kur'an neka voli džamije jer su one Allahovi, dž.š., prostori i građevine koje je dozvolio da se grade. On ih je blagoslovio i učinio sretnim njene posjetioce i sačuvao ih je kao što je sačuvao njene posjetioce. Dok su oni u namazu Uzvišeni Allah rješava njihove probleme, dok su oni u džamijama Allah, dž.š., je uz njih." (Tefsir od Kurtubija, 12/267) 

Također u hadisu kudsiji se kaže: "Koga moj zikr/spominjanje zauzme od traženja od Mene, Ja ću mu dati više onoga što dajem onima koji su od Mene tražili."  

Pejgamber, s.a.v.s., podstiče na gradnju džamija pa kaže: "Ko od svog imetka sagradi džamiju, Allah će njemu sagraditi kuću u Džennetu." (Taberani, Bejheki i drugi) 

Aiša, r.a., je kazala: "Pejgamber nam je naredio da pravimo džamije među našim kućama i da ih čistimo i namirisavamo." (Ebu Davud, Tirmizi i Ahmed) 

Pejgamber, s.a.v.s., je također najavio da će doći vrijeme pa će se ljudi natjecati u gradnji džamija i njihovom ukrašavanju, pa kaže: "Neće nastupiti Kijametski dan sve dok se ljudi ne budu natjecali u gradnji džamija." (Ebu Davud) a kod Buharije stoji da je Enes, r.a., rekao: "Natjecat će se u gradnji džamija ali će slabo u njih dolaziti." 

Alija, r.a., je rekao: "Doći će ljudima vrijeme kada od islama neće ostati ništa osim njegovog imena, a od Kur'ana neće ostati ništa osim njegovog napisanog teksta. Ljudi će graditi džamije u kojima će se malo ili nikako Allah, dž.š., spominjati/zikiriti. Najgori ljudi tog vremena će biti njihovi učenjaci, od njih će počinjati iskušenja i njima će se vraćati, tj. oni će imati znanje ali u skladu s njim neće postupati." (Tefsir od Kurtubija, 12/280)   

Pejgamber, s.a.v.s., je posebno pohvalio ljude koji redovno dolaze u džamiju, rekavši: "Kada vidite čovjeka da redovno dolazi u džamiju svjedočite da je on vjernik!" 

Zanimljivo je čuti ko je  prvi osvijetlio džamiju: Ebu Seid El-Hudri, r.a., kaže: "Prvi ko je u džamijama upalio svjetlo bio je Temim Ed-Dari." (Ibn Madže, 1/250) Slijedeća predaja to detaljnije pojašnjava. 

Ebu Hind, r.a., pripovijeda da je Temim Ed-Dari donio iz Šama u Medinu kandilje, ulje i mrežice za pričvršćivanje. To se dogodilo uoči petka, te je naredio svome slugi Ebu Bezadu da pričvrsti kandilje u džamiji, napuni ih uljem i kada nastupi noć da ih upali. Kada je Poslanik, s.a.v.s., ušao u džamiju vidio je kako blista u svjetlu. Upitao je: -Ko je ovo uradio? Oni su mu rekli da je to Temim Ed-Dari. On tada reče: -Osvijetlio si islam, neka Allah osvijetli tebi i na ovom i na budućem svijetu. Kada bih imao kćer udao bih je za tebe. Tada Nevfel ibn El-Haris, r.a., reče: -Poslaniče, ja imam kćer kojoj je ime Mugira, pa je udaj za njega. Tako je Poslanik, s.a.v.s., i učinio. 

Enes, r.a., prenosi da je Pejgamber, s.a.v.s., rekao: "Ko u džamiji upali svjetiljku ne njega meleki i nosioci Arša donose salavat i mole za oprost njegovih grijeha sve dok ta svjetlost traje. Zaista je čišćenje prašine iz džamije mehr za džennetske hurije." (hadis je slab ali ga mnoštvo seneda ojačava) Zbog ovoga svega učenjaci smatraju da je lijepo osvijetliti prostorije u kojima se uči Kur'an, a pogotovo treba pridavati pažnja dodatnom osvjetljenju džamija uz ramazan. (Tefsir od Kurtubija, 12/275) 

Također se prenosi da je jedna crna žena u vrijeme Pejgambera, s.a.v.s., čistila džamiju, te je on upitao za nju. Kada su mu rekli da je umrla, Pejgamber, s.a.v.s., je lično otišao na njen kabur i učio dovu za nju. Iz ove predaje vidimo koliko je Pejgamber, s.a.v.s., pridavao važnost čistoći u džamiji. Vrlo često je znao negodovati ako bi primjetio prljavštinu u džamiji. Ponekada je on, s.a.v.s., lično uklonio nečistoću iz džamije, pogotovo ako je bila u pravcu kible i onda bi to mjesto namirisao mirisom. 

Između ostalih Poslanikovih, s.a.v.s., poruka vezanih za džamije su: „Otklonite iz džamija sitnu djecu, luđake, kupoprodaju, rasprave i svađe, dizanje glasova, vršenje kazni, potezanje sablji i oružja. Pred džamijama napravite mjesta gdje će se abdest uzeti i gdje se čovjek može očistiti. Petkom džamije lijepim mirisom namirišite.“ (Sujuti u El-Džamiul-kebiru)


Autor: Prof. dr. Fuad Sedić