Hvala Allahu. Njemu se zahvaljujemo, od Njega pomoć i oprost tražimo. Njemu se utječemo od poroka i ružnih djela naših.

Svjedočimo da je samo Allah bog i da je Muhammed Njegov rob i Njegov poslanik, koga je On poslao da donese radosnu vijest i da opomene ljude prije nego što nastupi Sudnji dan.

Allah, dž. š., u Kur'anu, a. š., kaže: “I nastoj da time što ti je Allah dao stekneš onaj svijet, a ne zaboravi ni svoj udio na ovome svijetu i čini drugima dobro, kao što je Allah tebi dobro učinio, i ne čini nered po Zemlji, jer Allah ne voli one koji nered čine.” (El-Kasas, 77)

Allah, dž. š., čovjeka je stvorio s jasnom ulogom i zadaćom na ovom svijetu. Vjerujući u Allaha, dž. š., i čineći dobra djela čovjek postiže smisao vlastite egzistencije na ovom svijetu, a istovremeno i visoke stupnjeve na budućem svijetu (Ahiretu).

Allah, dž. š., u Kur'anu, a. š., o svrsi ljudskog života na Dunjaluku kaže: “Džine i ljude sam stvorio samo zato da Mi se klanjaju” (Ez-Zarijat: 56)

I kaže: “Mi smo čovjeka stvorili da se trudi” (Kur'an, 90: 4)

Pored vjerovanja i pokoravanja Allahu, dž. š., čovjek je zadužen da radi i privređuje, da stiče sredstva za vlastiti život i da pruža pomoć drugim ljudima, posebno siromašnima i potrebitima. Prema učenju islama, sve aktivnosti koje čovjek poduzima na ovom svijetu s ciljem postizanja Allahova, dž. š., zadovoljstva smatraju se ibadetom, jednim od vidova pokornosti Uzvišenom Allahu, dž. š. Svakim dobrim djelom koje čini na ovom svijetu, musliman sebi osigurava ahiretske deredže (stepene).

Allah, dž. š., u Kur'anu, a. š., kaže: “I nastoj da time što ti je Allah dao stekneš onaj svijet, a ne zaboravi ni svoj udio na ovome svijetu i čini drugima dobro, kao što je Allah tebi dobro učinio, i ne čini nered po Zemlji, jer Allah ne voli one koji nered čine.” (El-Kasas, 77)

Pasivnost i predavanje stihiji vremena i trenutka nisu svojstva muslimana. Imperativ muslimanu je da se trudi, radi i privređuje te da se ne dovede u stanje ovisnosti o drugim ljudima. Posebnu odgovornost musliman treba pokazati prema emanetu vremena, na što ukazuje Hasan Basri riječima: “Sine Ademov, ti nisi ništa drugo nego skup dana. Kad god prođe dan, prošao je dio tebe.”

Braćo i sestre!

Allahovi poslanici, Njegovi najodabraniji robovi, stjecali su sredstva za život svojim radom i trudom. Davud, a. s., pravio je štitove, Zekerijja, a. s., bavio se tesarstvom, a Idris, a. s., bavio se krojenjem odjeće po mjeri ljudskoga tijela. Na vrijednost ljudskog truda i rada ukazao je Muhammed, a. s., sljedećim riječima: “Draže mi je da se neko od vas uputi sa svojim užetom u šumu, sakupi drva, donese ih na svojim leđima, proda i sačuva svoju čast (od prošenja) nego da traži od ljudi, svejedno – da li mu dali ili ne dali.” (Buharija, 2074)

Poslanik, a. s, zabranjivao je izdvajanje zekata ljudima sklonim ljenčarenju a koji su bili sposobni da privređuju i zarađuju.

 

Kapitalistički način poslovanja koji je uslijedio nakon vremena agresorskog rata protiv bosanskohercegovačke države i društva osigurao je pretpostavku za sticanja viška vrijednosti, što je rezultiralo otvaranjem privatnih preduzeća. I pored toga što su prava i dužnosti poslodavaca i uposlenika u određenom broju preduzeća uređena na visokom nivou, svjedoci smo poteškoća sa kojima se danas susreću uposlenici u preduzećima na području naše države, kao što su: niske i neredovne plaće, neplaćanje penzionog i zdravstvenog osiguranja, neisplaćivanje prijevoza i toplog obroka.

Islam je regulirao odnose poslodavaca i uposlenika još prije četrnaest stoljeća, znatno prije nego što su to učinile sadašnje međunarodne institucije i organizacije čiji primarni cilj je, kako seističe, zalaganje za prava radnika. U svome poslovanju i privređivanju poslodavac i uposlenik su dužni da se pridržavaju islamskih pricipa. Poslodavac je obavezan da se na plemenit način odnosi prema uposlenicima, da cijeni njihov trud i zalaganje, da brine o njihovim pravima, da ih ne obavezuje preko njihovih realnih mogućnosti. Dužan je poštivati njihovo radno vrijeme kako je ugovorom definirano i da im za svaki prekovremeni angažman uredno isplati nadoknadu. Allahov Poslanik, a. s., ukazuje na koji način se poslodavac treba odnositi prema radnicima: “Sluge (uposlenicu) su vam braća. Allah je naredio da vam budu na usluzi. Zato ih hranite onim čime se hranite i odijevajte onako kako se vi odijevate, ne zadužujte ih onim što ne mogu uraditi, a ako to učinite pomozite im.” (El-Buhari, 2545)

S obzirom da uposlenici imaju potrebe i da se brinu o članovima svoje porodice dužnost poslodavca je da na vrijeme isplati radniku redovnu njegovu plaću, ili naknadu za njegov posao. Allahov Poslanik, a. s., rekao je: “Ispunite radniku njegovu plaću (nadnicu) prije negoli mu se znoj osuši.” (Ibn Madže, 2443)

U hadisi-kudsiji je navedeno: “Allah kaže: 'Na Sudnjem danu ja ću biti protivnik trojici: čovjeku koji je nešto obećeo u moje ime a nije to ispunio, čovjeku koji je prodao drugog slobodnog čovjeka i čovjeku koji je unajmio nadničara, od njega dobio sve što je zahtijevao, a nije mu platio!”' (Hadis bilježi Buharija)

Pored svojih ličnih prava, uposlenici trebaju biti svjesni i svojih obaveza. Posao je ponuđeni emanet uposleniku, te uposlenik treba voditi računa o radnom moralu, o svome odnosu prema radu, načinu na koji realizira preuzete aktivnosti i efikasnosti za vrijeme obavljanja posla. Poslanik, a. s., kaže: “Svi ste vi pastiti i svi ćete biti odgovorni za svoje stado... Sluga je pastir u imetku svoga gazde, i on će biti pitan za svoje stado.” (Buharija 2554)

Preuzete obaveze je dužan izvršavati na takvom nivou iskrenosti i odgovornosti da se one mogu smatrati ibadetom. Allahov Poslanika, a. s., kaže: “Allah voli među vama onoga koji kad obavlja neki posao upotpunjuje ga.”

Uposlenik je dužan voditi brigu o imovini pooslodavca, koji mu je na povjerenje da je čuva kao što čuva svoj imetak. Poslanik, a. s., za takvog uposlenika kaže: “Blago njemu, čini ibadet svome Gospodatu, iskren je i vodi brigu o svome poslodavcu.”

Alati potrebni uposleniku za izvršavanje posla su vid emaneta (povjerene stvari) koji mu je dat na čuvanje, te ih je dužan koristiti samo u one svrhe koje su poslom predviđene, a ne u vlastite svrhe. Službeno auto, telefon i drugi inventar firme ne smije se koristiti u vlastite svrhe. Allaha, dž. š., o tome kaže: “I oni koji čiuvaju ono što im je dato na povjerenje i ugovore ispunjavaju.” (El-Mu'min, 8)

Takođe, identično je i sa osobom kojoj je dato pravo rukovođenja firmom. Ona u svakom momentu treba da razgraniči privatno od poslovnog, odnosno poslovne stvari ne smije koristiti za realizaciju privatnih planova i sticanju materijalne dobiti. Podsjetimo se primjera Omera, r. a., koji je gasio svjetiljku koja je pripadala bejtul-malu nakon što bi završio državne poslove, a upalio bi privatnu ukoliko bi nastavio s privatnim poslovima.

Prema učenju islama, uposlenik nema pravo sebi pričinit štetu, povrijediti se u namjeri da stekne odštetu ili bolovanje koje je dužno platiti preduzeće, odnosono poslodavac. Uposlenik je obavezan da se udaljava od svih aktivnosti koje njemu ili drugim ljudima mogu pričiniti štetu.

Svi sudionici u poslu: poslodavci, zaposlenici, poslovni partneri – dužni su biti pošteni i govoriti istinu u poslovanju. Poslovni interes, odnosno profit, ne smije biti nikakav cilj koji nije limitiran nikakvim moralnim načelom.

 

Braćo i sestre!

Poruka dnašnje hutbe je: Nastojmo da svaki oblik našeg rada izdignemo na razinu ibadeta, jer ćemo samo na takav način osjetiti bereket u svojoj duši i u porodici.

Sljedeći hadis nam može pomoći da to potpunije razumijemo. Od Udžre ibn Ka'b seprenosi da je pored Poslanika, a. s., prošao jedan čovjek na kojem su ashabi primijetili umor od aktivnosti, pa su rekli: “Božiji Poslaniče, kamo sreće da je na Božijem putu?” Poslanik je odgovorio: “Ako je izišao radi male djece, onda je na Božijem putu. Ako je izašao radi svojih roditelja, on je na Božijem putu. Ako je izašao da bi sebi osiguro sredstva za egzstenciju kako bi sačuvao svoje dostojanstvo, on je na Božijem putu. A ako je izašao radi toga da bi ga drugi vidjeli, ili radi isticanja, onda je na putu šejtana.

Gospodaru naš, ne dopusti srcima našim da skrenu, kada si nam već na Pravi put ukazao, i daruj nam Svoju milost! Ti si, uistinu, Onaj koji mnogo daruje! 

BILJEŠKE

  1. Dževad Hodžić, Uvod u islamku etiku, Sarajevo 1999.
  2. Ebu Hamid El-Gazali, Oživljavanje vjerskih znanosti, Sarajevo 2007.
  3. Hassan Hathout, Čitanje muslimanskog uma, Dobra knjiga, Sarajevo 2015.godine
  4. Madžid Arsan el-Kejlani, Odgoj Salahudinove generacije i povratak u Jerusalem, Tuzla 2018.
  5. Seid Havva, Naš duhovni odgoj, preveo Sead Seljubac, Behram-begova medresa, Tuzla, 2003.
  6. Sejjid Sabik, Fikhus-sunne, Bookline, Sarajevo, 2008.god.