On je prvi hram bogoštovlja (ibadeta) sagrađen za ljude da u njemu ibadet čine. Sagradio ga je Ibrahim i njegov sin Isma'il, a. s., da bude okupljalište i sigurnost  ljudima. Nakon njega, poslije nekoliko stoljeća, sagrađen je Najudaljeniji Mesdžid (el-Mesdžidu'l-Aqsa), kojeg je sagradio Sulejman, a. s. Drevni Hram (el-Bejtu'l-'Atiq) je uopće prvi smjer okretanja (kibla) i prvo mjesto bogoslužja, jer na Zemlji nije postojalo mjesto bogoštovlja sagrađeno od strane nekog vjerovjesnika prije ovog Hrama. Uzvišeni Allah nabraja odličja ovoga Hrama koja mu daju prednost u odnosu na sve druge mesdžide (sedždišta) i mjesta bogoštovlja. Odličja ovoga Hrama jesu da je on prvi mesdžid, kibla vjerovjesnika, mjesto sigurnosti i postojanosti; u njemu su Jasna Znamenja: Safa, Merwa, Zemzem, el-Hatim, Hadžeru'l-eswed, Meqam Ibrahim, a iznad svega, Allah ga je odlikovao zasebnom odlikom učinivši ga središtem Upute i Svjetla i propisao je da se hodočasti, tako da ga, iz različitih dijelova zemlje, hodočaste ljudi kako bi bili svjedoci svojih koristi i spominjali Allahovo ime u Danima određenim. Zar to nije dostatan dokaz počasti ovoga Hrama i njegovog primata da bude kibla muslimana?!

Povod Objave

El-Qurtubi u svome tefsiru prenosi od Mudžahida da je rekao: ¨Muslimani i jevreji su se međusobno hvalili, pa su jevreji govorili: 'Bejtu'l-Maqdis je časniji i veći od Kabe zato što je on mjesto hidžre vjerovjesnika i zato što je u Svetoj Zemlji (fi'l-erdi'l-muqaddeseh)' – a muslimani uzvraćali: 'Ne, Kaba je časnija!'- te je Uzvišeni objavio navedene ajete.

Kontekstuakna povezanost sa prethodnim ajetima

Od početka sure 'Ali Imran pa do ovih ajeta, uz potvrđivanje Božijega Jedinstva, potvrđuju se dokazi koji ukazuju na vjerovjesništvo Allahovog Poslanika. Njih slijede ajeti koji govore o potvorama Sljedbenika Knjige i opovrgavanju njihovih sumnji, te se demantuju novotarije i žudnje koje su unijeli u svoju vjeru a o čemu Allah nije objavio nikakav dokaz...Od ajeta: ¨Svaka hrana bila je dozvoljena potomcima Israila...¨  - opovrgavaju se dvije sumnje izrečene od strane jevreja koje su oni širili kako bi zbunili ljude u pogledu vjerovanja. Prva sumnja se odnosi na činjenicu da su jevreji govorili Muhammedu, a. s.,: ¨Kako to da tvrdiš da si Ibrahimove vjere a jedeš meso i piješ mlijeko deve, a to je po Ibrahimovoj vjeri bilo zabranjeno? Dozvolio si sebi ono što ti je bilo zabranjeno;  ti nisi iskren niti dosljedan u vjeri Ibrahimovoj te ti ne priliči da kazuješ kako si ti najpreči od ljudi da slijediš njegovu vjeru...!?¨ Uzvišeni Allah odgovara da je Israilu i njegovim potomcima svaka hrana bila dozvoljena: ¨Svaka hrana bila je dozvoljena potomcima Israila, osim one koju je Israil sam sebi zabranio prije nego je Tevrat objavljen bio!¨ 

Druga sumnja koji su jevreji širili pojavila se onda kada je došlo do promjene kible od Bejtu'l-Maqdisa ka Časnoj Kabi. Jevreji su odbacivali vjerovjesništvo Muhammeda, a. s., te su ovaj slučaj uzeli kao izliku za negiranje njegovog poslanstva, unoseći tako sumnje ljudima u pogledu islama. Govorili su kako je Bejtu'l-Maqdis časniji od Kabe i preči da se uzme kao pravac okretanja jer je prije sagrađen, jer je u Zemlji Sakupljanja (na Sudnjem Danu); svi vjerovjesnici od potomaka Ishaqa, a. s., štovali su ga i u njemu klanjali. ¨Da si ti Muhammede,¨ govorili bi, ¨na onom na čemu su oni bili i ti bi mu, poput njih, počast ukazivao!?¨ Uzvišeni Allah ove njihove sumnje opvrgava ajetom: ¨¨Zaista je prvi hram ljudima onaj u Bekki podignut, blagoslovljen je...¨

Tumačenjske prefinjenosti

Mudrost u odabiru Drevnog Hrama za obavezno hodočašće ogleda se u tome što ga je Uzvišeni Allah učinio kiblom monoteista (ehlu't-tewhid). Otac vjerovjesnika, Ibrahim el-Halil, a. s., je udario temelje ovoga Hrama. On je apsolutno prvi mesdžid na Zemlji jer prije njega nije postojalo mjesto bogoštovlja. Stoji tačno naspram Bejtu'l-Ma'mura na nebu; Drevni Hram obilaze stanovnici Zemlje a Bejtu'l-Ma'mur stanovnici nebesa.

Imam Fahr kaže: ¨Uzvišeni Allah je naredio Svome Prijatelju Ibrahimu, a. s., da sagradi ovaj Hram; Naredbodavac je Uzvišeni Allah a dostavitelj naredbe je melek Džibril – i zato se kaže da na Zemlji nema časnije zgrade od Kabe, jer je Naredbodavac - Plemeniti Gospodar, arhitekta - Džibril, graditelj - Ibrahim, a. s., a pomagač - Isma'il, a. s.¨ 

Od odlika Drevnoga Hrama  je i ta što ga je Uzvišeni Allah učinio mjestom sigurnosti, a to je plod bereketa/blagoslova dove Ibrahima, a. s., u kojoj je on molio: ¨Gospodaru moj! Ovaj kraj sigurnim učini Ti...¨ Dok se svijet uokolo otima i pljačka, stanovnici Mekke su u sigurnosti. Njih je Uzvišeni Allah izdašno darovao, kao što to potvrđuje Svojim Riječima: ¨Zar ne vide oni da smo Hram sigurnim učinili Mi dok se svijet otima i pljačka oko njih?!¨

Zbog toga je i kazao Omer b. el-Hattab, r. a.,: ¨Da se u Hramu domognem i ubice Hattabovog ne bih ga ni dotakao dok iz njeg ne izađe.¨

Učenjak Ebu Su'ud veli: ¨Navođenje riječi: A ko ne vjeruje... - u plemenitom ajetu- umjesto: Ko Hram ne hodočasti... –je potvrda obaveznosti hodočašća (hadža) i prijekor onome ko hadž ne obavi. Stoga je Poslanik, a. s., rekao: ¨Ko umre a nije obavio hadž, umro je smrću kršćanina ili jevreja.¨  Navedeni ajet sadrži vrhunac umjetničkog izražavanja kojim se, bez suvišnih riječi, saopćava krajnja obzirnost naspram naredbe hadža i prijetnja onome ko je ne izvrši. Otuda je upotrijebljena izjavna forma koja upućuje na konstataciju a  formom imenske rečenice ukazuje se na potvrđivanje i trajnost, tako se zadobiva značenje da je hadž Allahva naredba stavljena u  obavezu ljudima; oni se ne mogu osloboditi te naredbe niti izbjeći obavezu spram nje. U ajetu je upotrijebljen postupak poopćavanja (ta'mim), zatim specificiranja (tahsis), a onda dvosmislenosti (ibham) i objašnjavanja (tebjin), te rezimiranja (idžmal)...

Šerijatski propisi

Propis prvi: Kakav je status onoga ko počini prijestup u haremu Kabe?

Islamski pravnici su saglasni da će onaj ko počini prijestup u haremu Kabe biti kažnjen, svejedno bio to zločin protiv života (osobe) ili pak nešto manje od toga kao npr. udarac. To obrazlažu činjenicom da je prijestupnik oskrnavio svetost Harema te ga sama zaštićenost Harema ne oslobađa kazne, jer je sam prouzročio djelo za koje će biti kažnjen. Ovaj stav argumentiraju ajetom: ¨I ne borite se protiv njih kod Hrama Svetoga sve dotle dok se oni kod njega ne budu borili protiv vas! Ako se oni protiv vas bore, i vi njih ubijajte! Takva je kazna nevjernicima.¨  Razilaze se u pogledu onoga ko počini zlodjelo izvan Harema a zatim pribjegne u nj – da li će se takav prijestupnik kazniti u Haremu? O ovom pitanju postoje dva stajališta:

  1. Hanefijska i hanbelijska pravna škola: Imam Ebu Hanife i Imam Ahmed smatraju da onaj ko počini kakav grijeh zaslužuje kaznu, ali ako pribjegne u Harem Kabe, zaštićen je od nje, zbog Allahovih Riječi: ¨Ko u njega uđe, siguran nek' bude! Ovim Riječima Uzvišeni Allah je stavio u dužnost sigurnost onome ko u njega uđe...U ovom ajetu se zamišlja obavijest kojom se namjerava zapovijed (haber juqsadu bihi'l-emr), pa bi onda značenje ajeta glasilo: Ko u njega uđe, učinite ga sigurnim! Ovome su slične Allahove Riječi: ¨Ko se obaveže da u njima hadž obavi, tome nema spolnog odnosa, nema nikakvog griješenja, niti prepirke u danima hadža.¨ - tj. neka spolno ne opći, neka ne griješi, niti raspravlja.

Ovo se mišljenje prenosi i od učenjaka ummeta 'Abdullaha b. 'Abbasa koji kaže. ¨Onaj ko počini prijestup na zemljištvu izvan Harema (el-hill) a zatim pribjegne u njeg, nad njim se neće izvršiti kazna, ali se sa njim neće sjediti, trgovati, niti govoriti sve dok iz njeg ne izađe da bi se onda kaznio...¨ Ovome je istovijetan stav učenjak hanefijske pravne škole koji smatraju da onaj ko počini prijestup pa pribjegne u Harem, takvome se ne daje utočište, sa njim se ne sjedi i ne trguje sve dok se ne prisili da iz njeg izađe kako bi se izvršila kazna.Oni dalje kažu: ¨Harem je posebno sveto (zaštićeno ) mjesto, pa onaj ko u njeg pribjegne, zaštićen je, kao što Uzvišeni veli: ¨¨Ko u njega uđe, siguran nek' bude!  - i - ¨Zar ne vide oni da smo Harem sigurnim učinili...¨

  1. Malikijska i šafijska pravna škola: Šafije i Malikije smatraju da će se kazniti onaj ko počni prijestup izvan Harema Kabe pa u njeg pribjegne, svejedno bio to prijestup protiv života ili nečeg drugoga. Svoj stav argumentuju sa nekoliko dokaza, a jedan od njih je da je Poslanik, kako se prenosi, naredio da se neki mnogobošci ubiju u Haremu Kabe. Od Ibn Hatala se prenosi da je Poslanik rekao: ¨Ubijte ga (mušrika), pa makar ga vidjeli okačenog o pokrivač Kabe.¨ Dokaz su im i riječi: ¨U Haremu se ne pruža utočište griješniku, pobjegulji od prijestupa i pobjegulji od krvarine.¨ Razmatrajući ajet: ¨Ko u njega uđe, siguran nek' bude! – oni vele da je ovo važilo u predislamsko doba; ako bi neko počinio težak grijeh na bilo kojem dijelu arabijskog poluotoka pa pribjegao u Harem, ne bi se izručio kažnjavanju dok iz njeg ne izađe. Ovo je vid Allahove blagodati spram stanovnika Mekke jer im je Harem učinio središtem sigurnosti i postojanosti... Što se tiče u doba islama - čija je snaga znatno ojačala- prekršitelj koji pribjegne u Harem, bit će kažnjen, - a zašto ne! – jer islam je vjera snage i odlučnosti!

Propis drugi: Hadž siromašne i neslobodne osobe - 

Siromašna osoba zato što nije u mogućnosti nije ni dužna obaviti hadž. Međutim, ukoliko ga obavi, prema konsenzusu islamskih pravnika, sa nje spada dužnost hadža. Postavlja se pitanje da li to slučaj i sa neslobodnom osobom.

Ebu Hanife smatra da se takvoj osobi, ako obavi hadž, on računa kao nafila, te je dužna da ga ponovo obavi kada postane slobodna. Takva osoba je nalik djetetu koje nije punoljetno, jer ono ako obavi hadž prije pravne i poslovne sposobnosti (sinnu'-rušd) dužno je ponovo obaviti hadž. Isti propis, dakle, važi i za neslobodnu osobu.

Imam Šafija pak smatra da je hadž takve osobe ispravan, analogno slučaju siromašne osobe. Dokaz pronalazi u tome što neslobodna osoba nije dužna klanjati džumu-namaz, pa ako je klanja, sa nje spada dužnost podne-namaza. Isti je slučaj i sa hadžom takve osobe, ako ga obavi, izvršila je dužnost hadža.  Ovo mišljenje je, ipak, slabo, jer se od Newewija, jednog od imama šafijskog mezheba, prenosi suprotno spomenutom stavu. On veli: ¨Šafijska pravna škola zastupa stanovište da je, za razliku od mišljenja Ebu Hanife, hadž ispravan neslobodnoj osobi koja obuče ihrame za hadž a nakon toga postane slobodna prije boravka na 'Arefatu. Ukoliko pak takva osoba postane slobodna nakon isteka hadža, onda joj hadž nije ispravan.¨ Ovo je, po svoj prilici, pravo mišljenje šafijske pravne škole. Otuda je razlika između hanefijske i šafijske pravne škole formalna (šeklijjen) a ne suštinska (džewherijjen), jer su obje škole suglasne da ukoliko neslobodna osoba postane slobodna nakon izvršenja rukna stajanja na 'Arefatu, hadž takve osobe nije potpun te ga je obavezna ponovo učiniti zato što joj se prvi hadž računa kao nafila.

Propis treći: Da li je mahrem za ženu uslov ispravnosti njenog hadža?

Jedni islamski pravnici mišljenja su da je prisustvo mahrema za ženu jedan od uslova ispravnosti njenog hadža. Ovo zastupaju hanefijski pravnici. Za dokaz koriste hadis Allahovog Poslanika: ¨Nije dozvoljeno ženi koja vjeruje u Allaha i Sudnji dan da putuje više od tri dana bez prisustva mahrema ili muža.¨ Ove riječi su općenite, obuhvaćaju svaku vrstu putovanja, bilo to na hadž ili drugdje. Svoj stav također argumentiraju i onim što se prenosi od Ibn 'Abbas, r. a.: ¨Allahov Poslanik je držao govor, pa je rekao: 'Neka ne putuje žena osim sa svojim mahremom!' Jedan čovjek priupita: Allahov Poslaniče, ja sam se upisao za tu i tu vojnu a moja žena želi obaviti hažd!?' 'Obavi hadž sa svojom ženom!' – odgovori Poslanik.¨ Ovaj hadis dokazuje da ako žena želi obaviti hadž to treba učiniti sa svojim mužem ili mahremom. Allahov Poslanik je naredio da se ostavi džihad koji je farz kako bi se obavio hažd sa suprugom. Da prisustvo mahrema nije obaveza, Poslanik ne bi naredio da ostavi džihad a putuje na hadž sa suprugom.

Šafijska i hanbelijska pravna škola smatraju da ako je u pitanju hadž koji je farz, ne obavezuje se prisustvo mahrema, po uslovom da je žena osigurana time što je u društvu drugih žena... Što se tiče hadža koji je nafila, obavezno je prisustvo mahrema. Svoje stanovište argumentiraju dokazima koje smo spomenuli a koji ukazuju na to da hadž ženi bez prisustva mahrema nije ispravan, jer je njegovo prisustvo uslov ispravnosti njenog hadža. Ovo mišljenje je pretežnije.

Važno upozorenje!

Kažem: Vidimo da islam ne dopušta da žena putuje bez mahrema radi obavljanja obaveznog hadža – a hadž je, kao što znamo, jedan od stubova islama i obavezan je muškarcima i ženama – pa kako tek da dopusti ljudima da svoje kćeri šalju na daleka putovanja ili u strane zemlje radi školovanja i studiranja, a bez prisustva njihovih mahrema ili nekoga od rodbine?! Ovo je – bez ikakve sumnje – dokaz da su ljudi daleko od pridržavanja propisa islama i njegovih napućujućih naučavanja; zapravo, to ukazuje na gubitak muževnosti i učtivosti, tako da smo došli dotle da da je sasvim obična stvar da žene same putuju, pokazuju svoje ukrase i miješaju se  sa muškarcima! 

Propis četvrti: Koji su uslovi da bi neko bio obavezan obaviti hadž?

Pet je uslova da bi neko bio obavezan obaviti hadž: 1. islam; 2. pamet; 3. punoljetstvo; 4. mogućnost i 5. prisustvo mahrema za ženu. Neki dodaju i sigurnost puta, ali to je uslov izvršenja a ne obaveznosti. Prva tri spomenuta uslova (islam, pamet i punoljetstvo) ne odnose se samo na izvršenje hadža nego na sve šerijatske dužnosti, kao što su namaz, post i dr. Četvri uslov – mogućnost – je objelodanjen ajetom: ¨...koji god se tamo zaputiti može (meni'steta'a ilejhi sebila)!¨ - kao i Vjerovjesnikovim sunnetom, tj. da mogućnost podrazumijeva opskrbu i prevezno sredstvo. Prenosi se da je Vjerovjesnik, a. s., rekao: ¨Ko posjeduje poputbinu  i prevozno sredstvo kojim će stići do Kabe, a ne obavi hadž, umrijet će smrću jevreja ili kršćanina.¨ To je zato što je Uzvišeni u Svojoj Knjizi rekao: ¨I Allaha radi nek' ljudi Hram hodočaste, koji god se tamo zaputiti može (meni'steta'a ilejhi sebila)! Od Ibn Omera se prenosi da je Allahov Poslanik bio upitan o spomenutim Allahovim Riječima, pa je odgovorio: ¨Riječ sebiil/mogućnost  je poputbina i prevezno sredstvo.¨

Džessas kaže: ¨Pod uslovom mogućnosti ne ograničava se samo pojam opskrbe i prevoznog sredstva, jer bolesna osoba koja strahuje za svoje zdravlje, starac koji ne može podnijeti putovanje ili mu ono pričinjava poteškoće kao i svako onaj ko nije u mogućnosti da dođe do Kabe, takvi nisu u mogućnosti otići na hadž makar i posjedovali opskrbu i prevozno sredstvo. Na to ukazuje i činjenica da Allahov Poslanik kada je rekao  - da mogućnost podrazumijeva opskrbu i prevozno sredstvo - nije namjeravao spomenuti sve uslove koji se podrazumijevaju pod pojmom mogućnosti. On je time samo namjeravao da opovrgne mišljenje koje kaže da ako je neko u mogućnosti da ode na hadž pješice a nema pri sebi opskrbu  i prevezno sredstvo, da je takva osoba  dužna obaviti hadž. Poslanik je pojasnio da se obaveza izvršenja hadža odnosi na prevezno sredstvo a ne na pješačenje.¨

Što se tiče petog uslova (prisustvo mahrema za ženu), njega smo ranije objasnili, a opet Allah najbolje zna!

Propis peti: Da li je obaveza obaviti hadž više puta u životu?

Vanjski smisao ajeta: ¨I Allah radi nek' ljudi Hram hodočaste...¨ - ukazuje na to da je hadž obaveza obaviti jednom za života, ovo je mišljenje većine učenjaka. U ajetu se ne nahodi nešto što bi podrazumijevalo da je hadž dužnost obaviti više puta (et-tekrar). Ovo stanovište potrđuju i riječi Allahovog Poslanika koje prenosi Ebu Hurejre: ¨Allahov Poslanik nam je držao govor i tom prilikom rekao: ' O ljudi, Allah vam je propisao hadž kao strogu obavezu, pa je izvršavajte...' 'Jel' svake godine, Allahov Poslaniče? – upita jedan čovjek. Poslanik je šuto dok ovaj nije  upitao i treći put i tada Poslanik odgovori: 'Da sam rekao da, bilo bi to obaveza, a vi to ne biste mogli izvršavati.' Zatim je dodao: 'Pridržavajte se onoga što vam kažem, jer su oni prije vas upropašteni zbog mnogobrojnih zapitkivanja i rasprava sa svojim vjerovjesnicima. Kada vam nešto naredim, činite to koliko ste u mogućnosti, a kada vam nešto zabranim, klonite se toga!'

 

Autor: Muhammed Ali es-Sabuni