Ovaj hadis je od Pejgambera, s.a.v.s., prenijelo više ashaba, r.a., u različitim varijantama, od kojih izdvajamo: 

Abdullah ibn Amr ibn El-'As, r.a., prenosi da je Pejgamber, s.a.v.s., rekao: "Dunjaluk je zatvor i poteškoća za vjernika, pa kada napusti dunjaluk, riješi zatvora i poteškoća." (Hakim, Taberani i drugi). Od istog ashaba se prenosi: "Zaista je dunjaluk zatvor za vjernika a džennet za nevjernika. Primjer vjernika kada ispusti svoju dušu (umre) je poput čovjeka koji je bio u zatvoru iz kojeg pušten pa se na slobodi raskomoti i počne uživati." (Ibn Ebi Šejbe i Ebu Hatima Er-Razi u El-Ilel, br. 3/155) 

Vjernik je, uslovno rečeno, zarobljen, uskraćen i ograničen na dunjaluku sa Allahovim, dž.š., zabranama – haramima i izvršavanjem Allahovih naredbi, u kojima ponekad ima i teškoća. Kada vjernik umre, oslobađa se tih teškoća i iskušenja i odlazi u stalno uživanje koje mu je Allah, dž.š., obećao i pripremio. Nevjernik, pak, na dunjaluku osjeća jedan vid uživanja u svojim neograničenim strastima, ali uvijek popraćen sa duševnom tjeskobom i nezadovoljstvom, a nakon smrti tek ga čega velika patnja i neprestana kazna. To potvrđuje naredna predaja ovog hadisa u kojoj Abdullah ibn Omer, r.a., prenosi da je Pejgamber, s.a.v.s., rekao Ebu Zerru, r.a.: "O Ebu Zerre, zaista je dunjaluk zatvor za vjernika, boravak u kaburu (mezaru) mu je blagostanje a Džennet mu je zadnje počivalište. O Ebu Zerre, zaista je dunjaluk džennet za nevjernika, boravak u grobu mu je patnja a Džehennem mu je zadnje počivalište. O Ebu Zerre, zaista  vjernika neće uznemiriti poniznost dunjaluka i neće podleći iskušenjima ponosa dunjalučara" (Ebu Nuajm) Kao što zarobljenik žudi slobodi, tako i vjernik žudi susretu sa svojim Gospodarom, kada će biti nagrađen, dok onaj koji uživa u ovosvjetskom džennetu ne želi da ga napusti i boji se smrti. Također treba napomenuti da za vjernika u ovozemnom životu postoji više stepena/deredža ovog dunjalučkog zatvorskog življenja, zavisno od toga, kakvim iskušenjima je ko izložen, pa će prema tome na drugom svijetu biti i nagrađen. 

Vjernik na dunjaluku strpljivo podnosi životne teškoće i iskušenja, čuva se harama – zabrana i nada se trajnoj nagradi na Ahiretu. U svemu tome osjeća slast i zadovoljstvo, jer prava sreća vjernika je život u vjeri i pokornosti Allahu, dž.š. Poslanik, s.a.v.s., je govorio: „Najveća sreća za čovjeka je dug život u pokornosti Allahu, dž.š.“ (hadis je hasen, J. Memić, br. 452.) Nevjernik uživa u dunjalučkim strastima i to je njegov džennet i sve što ima od uživanja, jer ga na ahiretu čeka teška i trajna patnja. Kakva je sreća onih koji slijede svoje strasti a nakon kratkog užitka padaju u očaj i kajanje. 

Na dunjaluku, ma koliko nam bilo lijepo, nema stvarnog, kompletnog i stalnog uživanja, s obzirom na prolaznost dunjaluka. I kada neko bude izuzetno bogat, mora se preupitati da mu to slučajno nije iskušenje i kako će se ophoditi prema tom imetku, jer će za njega biti pitan na Sudnjem danu. Vjernik živeći na dunjaluku, izvršavajući Božije naredbe i kloneći se Njegovih zabrana, se priprema, ako Bog da, za stalno džennetsko uživanje. Između ostalog i Poslanik, s.a.v.s., je govorio: "Allahu moj, nema (stvarnog) života osim ahiretskog života..." Njegova supruga Aiša, r.a., je rekla: "Dunjaluk za vjernika ne može biti sretan a kako će biti, kada je to za njega zatvor i iskušenje (belaj)." (Ibn Lal) 

Jednom prilikom su ashaba Selmana El-Farisija, r.a., nagovarali da jede, pa im on reče: Dovoljno mi je da sam čuo Allahovog Poslanika, s.a.v.s., kada mi je rekao: "Oni ljudi koji budu najviše jeli na dunjaluku biće najduže vremena gladni na ahiretu. O Selmane, zaista je dunjaluk zatvor za vjernika a džennet za nevjernika. (El-Busiri u Ithaful-hijere) 

Ovi hadisi ne znače da se vjernik odriče dunjaluka i njegovih blagodati. Allah, dž.š., je stvorio čovjeka da bi Ga čovjek obožavao, bio Mu zahvalan na neizmjernim blagodatima. Zbog toga je slao poslanike da bi ljudima ukazali na ispravan način života. Dozvoljeno je sticanje imetka ali na halal način i to bi trebao biti put ka Allahovom zadovoljstvu. Sve što je Allah, dž.š., zabranio, kao alternativu za to, uputio nas je na koji način ćemo to uživati na dozvoljen način. Zato se u Kur'anu kaže: "i nastoj da time što ti je Allah dao stekneš onaj svijet, a ne zaboravi ni svoj udio na ovom svijetu...(El-Kasas, 77). "Reci: -Ko je zabranio Allahove ukrase, koje je On za robove Svoje stvorio, i ukusna jela? Reci: To je za vjernike na ovom svijetu a i na onom svijetu su samo za njih. Eto, tako Mi podrobno izlažemo dokaze ljudima koji znaju." (El-En'am, 32) i kur'anska dova, koja nas upućuje srednjem putu: "Gospodaru naš, daj nam dobro na ovom svijetu i dobro na ahiretu i sačuvaj nas džehennemske vatre!" (El-Bekare, 201)

Da bi se ovo bolje razumjelo navest ćemo događaj koji se spominje za poznatog muhaddisa hafiza Ibn Hadžera -rahimehullah- koji se jednoga dana, dok je obnašao funkciju glavnog kadije, kretao kroz čaršiju, lijepo i elegantno obučen sa posebno uređenom pratnjom. Na njega je iznenada nasrnuo neki židov koji je prodavao ulje, pa onako sav umrljan i nesređen, uhvati za uzde Ibn Hadžerovog konja i reče: -O islamski učenjače, ti tvrdiš da je vaš Pejgamber rekao: "Dunjaluk je zatvor za vjernika a džennet za nevjernika," pa kako ovo tvoje elegantno stanje može biti zatvor za tebe, a ovo moje jadno stanje da mi bude džennet/uživanje? Tada mu Ibn Hadžer blago odgovori: -Ta tvoja poteškoća i teško stanje nije ništa prema onome što te čeka od ahiretske kazne, ako ne prihvatiš islam, a svo ovo moje ugodno i lijepo stanje je dunjalučko uživanje, koje se smatra zatvorom, nije ništa u usporedbi sa onim što me čeka u džennetu, ako me Allah u njega uvede Svojom milošću. Na to židov reče: -Ako je to tako onda i ja prelazim na islam.

Autor:  Fuad Sedić