Ovu obavezu i dužnost muslimani u BiH posebno doživljavaju i prakticiraju uz mjesec ramazan. Premda i IZ uz mjesec ramazan više poentira zekat, ipak je bitno znati da je zekat godišnja dužnost i obaveza svakog muslimana.

Nemamo namjeru  u narednim redovima elaborirati fikhske propise vezane za zekat (taj aspekt je značajan jer često našim vjernicima nisu jasne osnovne fikhske mes ele) već ćemo ovom prilikom govoriti više o duhovnim aspektima zekata.

 

Značenje termina duhovnost

 

Termin duhovnost, koji posebno dolazi do izražaja na Zapadu, je pomodna riječ koja se odnosi na bezbrojne realnosti, npr. od odnosa sa Bogom do značenja koja osoba pridaje stvarima, povlačenje od svijeta, potrošačkog društva.

Kako bi to lijepo primjetio T. Ramadan da „duhovnost pokriva sve što može dati dah života, smisao života“.

Jedan čovjek u današnjem vremenu može da ne govori o vjeri ali njegova potreba za daškom i smislom života u ovakvom svijetu je više nego potrebna.

U tom kontekstu naš život je obilježen sa dvije karakteristike:

-potrošačko društvo nam nudi sve a mi idemo ka tome do momenta dok ne osjetimo da imamo toliko svega da nismo u miru i harmoniji, odnosno da nismo sretni.

-ritmovi života danas su postali takvi da imamo osjećaj da stalno tonemo. Taj osjećaj nas razara do te mjere da ubija u nama vitalnu energiju za kreativan rad i zatvara nas u jedan svijet u kojem jednostavno funkcioniramo (sve manje vremena za sebe i druge, stalna trka za nečim, nepovjerenje prema drugome...)

Dolazimo do ključnog momenta, čovjek će tražiti svoj dah života, smisao i cilj, ili u onome što pokriva ova pomodna riječ duhovnost ili u onome što Uzvišeni Allah dž. š. govori u  Kur'anu.

Prema tome vrlo je bitno da musliman definira islamsku duhovnost, da ide ka smislu i cilju koje Kur'an definira kako ne bi pao u ralje pomodnosti.

 

Jezičko i terminološko značenje zekata

 

Islam prestavlja jednu organsku cjelinu koju nije moguće razumijeti a pogotovo živjeti fragmentarno. Zekat je sastavni dio te cjeline.

U jezičkom smislu sama riječ zekat nosi u sebi slijedeća značenja: rast, napredovanje, čišćenje, pročišćenje itd. 

Zekat je čišćenje svog imetka putem davanja drugom na akumulirano bogatstvo, precizirano je u šeriatsko-pravnoj nauci. Smisao i cilj zekata kao vjerskog čina je nešto što vjernik konstantno istražuje, doživljava i posvjedočuje.

Kako da davanje imetka prestavlja rast, napredovanje i umnožavanje istog imetka?

Kakva je to veza između čišćenja imetka i čišćenja ljudske duše?

Da li zekat ima onaj duhovni, ezoterijski smisao koji pruža dah i smisao životu za kojim je u potrazi današnji čovjek više nego ikad?

Ovo su samo neka pitanja iza čijih odgovora se krije sva slojevitost i svrhovitost zekata, kao našeg osvjedočenja islama na materijalnom planu.

Vrlo je bitno stalno isticati da je zekat obavezni vjerski čin kojim je zadužen svaki imućni musliman. Mi često ne razlikujemo davanje u vidu sadake i obavezno davanje u vidu zekata.

Kada Allah dž. š. govori o pravoj čestitosti /birr onda spominje, pored ostalog,  davanje imetka onima koji su ga potrebni iako je i nama drag;  i drugu vrstu davanja u vidu zekata.

„ Istinska pobožnost ne sastoji se u okretanju vaših lica prema istoku ili zapadu; samo je istinski pobožan onaj ko vjeruje u Allaha, i u Posljednji dan, i u meleke, u objavljivanje, i u vjerovjesnike, i ko troši svoj imetak – koliko god ga on sam možda cijeni - na svoju bližu rodbinu, na siročad i siromašne, i putnika – namjernika i prosjake, i na oslobađanje ljudi iz ropstva; i koji je ustrajan u namazu, i koji daje zekat...“( Kur an 2/76 )

Iz navedenog ajeta treba se praviti distinkcija između davanja imetka koji je drag čovjeku ali je stvar dobre volje, dobročinstva i rodbinskih odnosa i zekata kao obaveznog godišnjeg davanja.

Sadaka kojom potvrđujemo svoju iskrenost /tasdiik u vjeri nije fiksirana niti vremenski niti količinski a zekat jeste. Odlika vjernika jeste da tačno određeni dio u određeno vrijeme očisti svoj imetak da bi očistio svoju dušu. Naravno da je tajna svakog davanja postizanje sreće i čuvanja od gramzivosti i škrtosti. Škrtost iščezava kroz naviku izdvajanja imetka. Ljubav prema nečemu ne prestaje sve dok se duša ne prisili na rastanak s njom. Po ovom značenju zekat je čišćenje, tj. čišćenje od prljavštine škrtosti. 

Iako je Allah Apsolutni posjednik, On od čovjeka traži mali dio imetka da udjeljuje, nešto na dobrovoljnoj bazi i nešto kao obligatni dio. Allah ne traži sve da se udjeljuje.

„...On ne traži od vas da na Njegovom putu žrtvujete sva svoja imanja. Ako bi ih od vas sve tražio i tjerao vas, vi biste škrto prionuli uz njih i tako bi On samo iznio na vidjelo vaše moralne propuste“ (Kur'an 47/36, 37).

Suština davanja nije umanjivanje već povećanje i rast imetka. Dijelimo mali dio da bi nam Allah podario veći dio. Gornji ajet ilustrira krajnji realizam Kur'ana, koji uzima u obzir ljudsku narav onakvu kakva je. Bog od nas očekuje da žrtvujemo samo mali dio svojih imetaka na Njegovom Putu. Kur'an pretpostavlja da nametanje suviše velikog tereta vjernicima bilo porazno pošto bi to moglo rezultirati ne u porastu vjere već, prije, u njezinom smanjenju.  

 

Odnos prema imetku

 

Kur'an naglašava da su materijalna sredstva, osnovna sredstva na kojima se zasniva ljudsko društvo. Koncepcija vlasništva u islamu se može sagledati na slijedeći način: 

-sve što čovijek posjeduje u osnovi pripada Bogu. Na ovu činjenicu Kur'an  svraća našu pozornost, Allah je jedini vlasnik, Njemu pripada sve što je na zemlji i na nebesima ( npr. prije nas ko je bio vlasnik naše zemlje, mi sigurno nismo jer nismo ni postojali. Tako će biti i poslije nas. Prema tome mi nismo stvarni posjednici zemlje).

- u onome što mi imamo od imetka, imaju i drugi svoj udio, kako bi se u Kur'anu kazalo, imaju svoj hakk ili pravo ( pojedinim kategorijama ljudi Allah ne daje direktno imetak već ga daje nama na čuvanje, npr. umobolnim i dr.)

Kur'an snažno naglašava da čovjek mora povesti računa o pravičnoj raspodijeli materijalnih sredstava. Tako ćemo u Kur'anu naići na mnoge aspekte potrošnje materijalnih sredstava. Vidljiva su posebno četri aspekta potrošnje:

 

  1. Vjernik mora imati na umu prilikom svakog svog djela zadovoljenje Božijeg hatora i udjeljivanje na putu koji nam je Allah pokazao.

„ Oni koji troše imetke svoje u želji da steknu naklonost Allahovu i da im to postane navika – liče vrtu na visoravni na koji se izliva obilna kiša, pa daje dvostruk pod; ako ne bude kiše obilne, bude kiše rosulje. – A Allah dobro vidi ono što vi radite.“( Kur'an 2-265 )

Kur'an govori da je istinska čestitost u ispunjavanju duhovnih i društvenih obaveza koje proizilaze iz naše vjere:

„I koji daju hranu – iako je njima potrebna – siromahu i siročetu i sužnju. Govoreći mi vas hranimo samo radi Allaha mi od vas ne tražimo nikakve naknade niti zahvalnosti.“( Kur'an 76/8,9 )

 

2.Bog nas upozorava i na umjereno davanje.

„Ne drži ruku svoju stisnutu, a ni posve otvorenu – da ne bi prekor zaslužio i bez ičeg ostao. Gospodar tvoj pruža obilnu opskrbu onome kome hoće, a i ograničava je, jer zna i vidi robove Svoje“( Kur'an 17/29,30 ).

Stisnuta ruka ili ruka koja je sputana na ljudskom vratu je metafora koja označava škrtost i posebno nevoljkost da se pomogne drugima.

 

  1. Čovjek treba konstantno voditi borbu protiv vlastitog egoizma i pohlepe. Zanemariti davanje i čuvati svoju imovinu dotle da je zakopavamo, znači zaboraviti Boga i imetak smatrati idolom.

„...Onima koji zlato i srebro gomilaju i ne troše ga na Allahovu putu – navijesti bolnu patnju na Dan kad se ono u vatri džehennemskoj bude usijalo, pa se njime čela njihova i sudbine njihove i leđa njihova budu žigosala. „Ovo je ono što ste za sebe zgrtali; iskusite zato kaznu za ono što ste gomilali!“( Kur'an 9/34,35 )

Kur an nam govori da su gramzivost, škrtost glavne prepreke čovjekovog postizanja sreće na ovom i na budućem svijetu.

„...Jer oni koji su od svoje gramzivosti spašeni – oni će sigurno postići sreću.“ ( Kur'an 59/9 )

 

4.Vjernik je diskretan.

Treba biti umjeren u davanju i ostati diskretan i pun poštovanja.

„ Lijepo je kad javno dajete milostinju, ali je za vas bolje ako je dajete siromasima kad niko ne vidi, i On će preći preko nekih vaših hrđavih postupaka. – A Allah dobro zna ono što radite.“

Imam Gazali navodi da je svrha prikrivanja  kutarisanje mahana rijaluka i da se o tebi čuje dobar glas. Tako on navodi da su dobri ljudi naglašavali tajnost na takav način da onome kome se daje uopće ne zna ko daje ili su davali preko posrednika. Sve je to sa ciljem gašenja srdžbe Gospodara Uzvišenog i čuvanje od munafikluka, veli Gazali.

Stoga, kroz ove aspekte potrošnje i našeg odnosa prema materijalnim dobrima otkriva nam se duhovni aspekt davanja. Kur'an nas upozorava da je sve što čovjek ima dar Božiji njemu. Imetak jeste dar. Kao što trenutno imamo bogatstvo, naš Gospodar je mogao dati da ga nemamo, i obrnuto.

Ako prihvatimo ove činjenice, dolazimo do logičnog zaključka da dar koji mi posjedujemo moramo pravično raspodijeliti. Pravednost i uspostavljanje pravičnosti je kur'anski imperativ. Zekatom mi čistimo svoj imetak da bi nam Allah pružio dalje, to je čišćenje vlastite duše i istinsko vjerovanje da samo Allah opskrbljuje. 

U ekonomskom smislu zekat je važan što koncentriranu moć i bogastvo raspoređuje na sve ljude, stvara takve mehanizme kojim se bogastvo uvijek usmjerava prema siromašnim. Na taj način dolazimo do slijedećih činjenica:

- putem zekata siromasima se vraća ljudsko dostojanstvo,

- jedino putem zekata se stvaraju transparentni ljudski odnosi (nasuprot takvih odnosa je ekonomski sistem zasnovan na kamati gdje je težnja za dobiti bez humanosti),

- cilj raspodjele sredstava zekata na određene kategorije je stvaranje poslovnog prostora (o ovoj činjenici malo se vodi računa. Islam je vjera rada, ne prosjačenja. I sam je Poslanik osudio prosjačenje. Strateškom podjelom zekata ojačao bi se ummet vjernika).

Zato je ulema sklona zaključiti da pravilnim razumijevanjem cilja i strateške svrhe podjele samog zekata nestalo bi siromaštva među muslimanima a u znatnom smislu bi ojačao ummet. 

 

Umjesto zakjučka

 

Brojni muslimanski učenjaci promatrali su značenja koja zekat ima na razini tarikata i hakikata, dvama duhovnim i unutarnjim dimenzijama naše vjere.

Naslanjajući se na njihova razmišljanja o unutrašnjim dimenzijama zekata, čini nam se važnim spomenuti činjenicu da se zekat daje na stvari koje pripadaju trima svjetovima: mineralnom, vegetabilnom i animalnom. Zlato i srebro spadaju u svijet minerala, pšenica, ječam i datule pripadaju vegetabilnom svijetu dok deve, goveda i ovce spadaju u životinjski svijet. Zbog čega je uopće važno isticati tri spomenuta svijeta i kakve oni imaju veze u kontekstu razgovora o zekatu? To je naprosto zbog toga što Allahovi odani robovi (iskreni vjernici) uvijek imaju na umu da kosti njihovog krhkog tjela pripadaju svijetu ili carstvu minerala, da njihovi nokti i kosa pripadaju biljnome svijetu i napokon da njihove strasti (nefs), kako one vanjske jednako tako i one unutarnje, pripadaju animalnome svijetu. Zbog toga davanje zekata na sve gore spomenute stvari, Šeri'atom određene stvari, musliman postiže temeljito čišćenje, koje podrazumijeva sve njegove sastavine odnosno njegovu nepodijeljenu egzistenciju. Nadalje će pristalice hakikata navesti da gore spomenutim trima svjetovima korespondiraju tri vrste duša.

Zekat ovih triju svjetova može biti plodotvoran ukoliko se svaka od spomenutih duša oslobodi svega prljavoga, nečasnoga i nedoličnog. Drugim riječima, zekat u razini hakikata znači čišćenje od svega onoga što bi čovjeka moglo odvesti u širk.  

 

Autor: Rifet Šahinović