Riječ je o prijevodu djela poznatog iračkog islamskog intelektualca, historičara dr. Imaduddina Halila. Prijevod na bosanski uradio je prof. Muhmedalija Hadžić, vrstan arabista i poznavalac historijskih zbivanja u islamskom svijetu.

Knjiga je izašla u štampi Blicdruka, Sarajevo, krajem 2008. godine.

Njeni recezenti dr. Džemaludin Latić i dr. Salim Hadžić stručno su veoma vrijednim ocijenili izdanje ovog djela Imaduddina Halila u prijevodu prof. Mehmedalije Hadžića.

“Ovo djelo pojavilo se 1970. godine u izdanju bejrutske izdavačke kuće ‘Ed-darul-ilmijje’ i za kratko vrijeme steklo veliku popularnost kod čitalaca, a u naučnim krugovima pobudilo golem interes jer predstavlja potpuno nov pristup u izučavanju i pisanju historije u muslimana”, konstatuje, između ostalog, u svojoj recenziji dr. Salim Hadžić.

“U vrijeme teških razočarenja koja su zahvatila naš narod i državu, u vrijeme duboke moralne i političke krize u našoj zemlji, dezorijentisanosti, sve većeg razvrata, savremenog džahilijeta (neznanja), vulgarnog ateizma, zloupotrebe vjere, fanatizma, duhovnih i fizičkih bolesti... ova knjiga dolazi kao mehlem na ranu: ona je kadra da našim novim naraštajima vrati nadu, samopouzdanje i sigurnost da postoje i put i rješenje u ovom rasulu i tmini, čak da ih potakne na njihov lični unutarnji i sveobuhvatni preobražaj – za njihovo dobro i za dobro naše uže i šire zajednice”, konstatuje dr. Džemaludin Latić.

Da li će u našoj čitalačkoj publici ovo djelo izazvati i približno takav interes, i da li će njegov sadržaj potaknuti čitatelja na unutrašnji preobražaj? Naravno, prvi preduvjet za to jeste nabaviti, a potom pročitati knjigu. A da bismo potencijalne čitatelje potakli na to, ukratko ukazujemo na sadržaj i neke od poruka iz ove knjige.

Prvo poglavlje govori o tri etape na putu preobražaja i počinje citatom Omera ibn Abdulaziza o vlastitom “lomljenju”.

“Ja imam jako čeznutljivu dušu koja se nikada ne zadovoljava postignutim, već stalno čezne za onim višim, još nedostignutim, i sve tako dok danas nije dostigla stupanj poslije kojega nema drugoga; zaista, ona danas čezne za Džennetom.”

U ovom poglavlju autor nam pruža priliku da pratimo Omera ibn Abdulaziza dok savlađuje opasne prepreke na putu koji je vodio prema vrhu, na koji se on popeo i na kojem se učvrstio. Pred čitaocem se stvara slika njegovih dugih i odvažnih koraka prema cilju ostavljajući daleko iza sebe sav svoj raniji život:raskošnu prošlost, svoj život ispunjen svim vrstama užitaka, zaustavivši se na vrhovima koji se osvajaju samo odricanjem i sustezanjima od udovoljavanja požudama.

Drugi podnaslov prvog poglavlja nosi naziv “Pogonsko gorivo”. U njemu se daje odgovor na pitanje šta je to što je pokrenulo Omera na tako težak put, koja je to snaga koja je u njemu rasplamsala želju da sagori na putu koji mu je Kur’an zacrtao, putu istine i pravde, šta ga je to održalo i hrabrilo da ustraje. Odgovor je moguće naći u prvim trenucima kad Omer preuzima odgovornost halife. To najbolje ilustruju riječi koje je izgovorio nakon što je saslušao tekst svečane obaveze.

“Tako mi Allaha, ovu obavezu nisam nikada tražio!”

Međutim, Omer je prihvatio povjereni mu emanet i volju naroda da ga vodi u vrijeme pregolemih iskušenja za muslimane.

Dvije su stvari koje kod Omera plijene pažnju čitaoca knjige Odsjaji islamskog preobražaja. To je Omerovo stalno pristajanje uz istinu i njezino slijeđenje u svim životnim situacijama i odlučnost da u sprovođenju načela pravde, kako u životu pojedinca, tako i čitavog naroda, bude do kraja dosljedan i principijelan. Istina i pravda jesu dva osnovna islamska načela na kojima je Omer izgradio svoj privatni i javni život, a kada je postao halifa, na ovim principima utemeljio je svoju cjelokupnu politiku upravljanja državom. O tome saznajemo u trećem podnaslovu prvog poglavlja knjige, “Uzvišeni ciljevi”.

Drugo poglavlje knjige govori o misiji, ratu i politici, treće o ekonomiji i finansijama, četvrto o upravljanju i planiranju i peto o odgoju i obrazovanju.

U završnom dijelu knjige “Džennet – unuku (Omera) ibn el-Hattaba”, čitalac saznaje kako kod Omera, nakon “vrha vrhova” nema više ni jednog podviga kojem bi težio. Stoga ga je jedino još Džennet privlačio, i Omerova duša počela je od tada samo njemu težiti. Ostale su zabilježene njegove riječi:

“Moja duša izgara u silnoj želji (ševku), ona se nikada nije htjela zadovoljiti postignutim i kod toga ostati. Danas je, međutim, moja duša postigla onaj stepen poslije kojeg nema drugog – ona danas hoće Džennet i samo se njemu upravila.”

“Omer je preselio na ahiret u 39. godini života ostavljajući iza sebe teško i naporno vlastito lomljenje koje je započeo jednog dana dok još bijaše u cvijetu svoje mladosti.”

Autor prijevoda prof. Mehmedalija Hadžić zaslužuje svaku pohvalu zato što je omogučio čitalačkoj publici na bosanskom jeziku da, čitajući ovu knjigu, upozna “jedinstven život, pun treptaja duše između straha i nade, pun historijski značajnih ostvarenja i jake volje heroja – vjernika”, kakav je bio život Omera ibn Abdulaziza.

 

Autor: Amir Hodžić