Ovaj hadis ukazuje na vrijednost dove između ezana i ikameta. Ko bude nadahnut da uči dovu dato mu je veliko dobro i njemu Allah želi dovu uslišati. Vidimo da nas je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, obavijestio da se dova između ezana i ikameta ne odbija. Ona se uči tiho i skrušeno, svako za sebe.
Nisu prenesene konkretne dove od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, koje treba učiti u ovom vremenskom periodu.

Slobodno možemo kazati da je pohvalno učiti sveobuhvatne dove u kojima se traži dobro ovog i onog svijeta. Mi ćemo spomenuti neke od tih dova:
“Gospodaru naš, daj nam dobro i na dunjaluku i na Ahiretu i sačuvaj nas patnje paklene.” (El-Bekare, 201)
“Gospodaru naš, nemoj skrenuti srca naša nakon što Si nas uputio i daruj nam Svoju milost. Ti Si, doista, Onaj Koji obilno daruje.” (Ali Imran, 8)
“Gospodaru naš, oprosti nam grijehe naše i pretjerivanje u postupcima našim, učvrsti korake naše i pomozi nam protiv naroda nevjerničkog.” (Ali Imran, 147)

Na koji način uputiti dovu između ezana i ikameta


Dova se može proučiti van namaza tiho i skrušeno. Također u ovom vremenskom periodu može se doviti i u dobrovoljnom namazu dok je čovjek na sedždi i na taj način će spojiti dva velika dobra: dobro dove u ovom periodu i dobro/vrijednost dove dok je na sedždi. Prenosi se od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Rob je najbliži Gospodaru dok je na sedždi, pa na sedždi učite što više dova.” (Muslim, 482)
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, naredio je da se na sedždi uči mnogo dova, jer tada i forma i riječi ukazuju na poniznost prema Allahu Uzvišenom i velike su vjerovatnoće zbog spomenutog stanja da će dove biti primljene.

Autor: Edin Redžepović