Uzvišeni Allah kaže: „Ne zovite Poslanika (kad je) među vama kao što dozivate jedan drugoga (ne zovite ga običnim imenom)!“

Ashabi su se Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, obraćali govoreći: 'O Muhammede, o Ebu Kasime' pa im je Uzvišeni Allah to zabranio iz poštovanja i ukazivanja počasti prema Svom Habibu, sallallahu alejhi ve sellem, te im je naredio da kažu: „O Vjerovjesniče“ ili „O Allahov Poslaniče“ i tome slično.

Jedan od čestitih halifa među svojom svitom imao je jednog bistrog i pametnog dječaka koji se zvao Muhamed. Dječak je uvijek revnosno i na vrijeme izvršavao sve što bi mu halifa zapovjedio te je tako stekao velike simpatije na dvoru. Kada bi mu izdavao kakvu naredbu, halifa bi obavezno otpočinjao ljupkim izgovaranjem dječakova imena: “Muhammede, uradi to i to...!” Ipak, jednog dana desi se nešto neočekivano. Izdajući uobičajene naredbe, umjesto “Muhammede!” halifa ga oslovi sa “dječače!” Muhammed jedva proguta nadolazeću pljuvačku osjetivši da nešto nije u redu. Halifa mu se nikad prije nije obratio na taj način. Dani su prolazili a dječaka je teška misao sve više nagrizala. Naposljetku to primijeti i njegov otac koji ga jednog dana upita zašto je potišten. “Oče, ti si halifin dobar i blizak prijatelj. Smijem li te zamoliti da nekada, kad ti bude zgodno, priupitaš zašto me je tako oslovio?”, reče dječak. Otac pomilova sina i sa blagim smiješkom mu obeća da će, čim prije razjasniti cijelu stvar. Jednom, prilikom lova, otac se nađe nasamo sa halifom i nakon nekoliko uhodanih rečenica upozna ga sa “problemom.” Halifa ga je pažljivo saslušao i zamolio ga da sutradan dođe skupa sa sinom na dvor. Dječaka to još više zbuni. Nekakav unutrašnji nemir koji se već odavno ugnijezdio u njegova prsa sada kao da je dobio krila a nema kud izići. Te noći nije ni oka sklopio. Zora je napokon došla i Muhammed sa ocem ode na dvor. U velikoj odaji ostadoše samo njih trojica: halifa, otac i dječak.
“Kazuj Muhammede, šta te muči?”, reče halifa.
Dječak je stidljivo ispričao svoj problem i čekao halifin odgovor. Halifa ustade, polahko se odšeta do prozora i reče: “Tvoje ime, ujedno i ime našeg Poslanika je najodabranije i ja ga nikada nisam izgovorio a da pri tom nisam imao abdest. Onoga dana se okrenulo tako da sam bio bez abdesta pa sam ti zato rekao ‘dječače!’ a ne ‘Muhammede!’, kao što obično činim.”

Jedan učenjak nakon što je spomenuo Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, u svojoj knjizi napisao je skraćenicu samo sa harfom SAD (ص) pa je vidio u snu Poslanika namrštenog. Onda je nakon spomena njegovog mubarek imena počeo pisati sallallahu alejhi ve sellem i vidio je hazreti Pejgambera, sallallahu alejhi ve sellem, nasmijanog.

U drugoj predaji koju navodi imami Sujutija, rahimehullah, u knjizi “Tedribu-r-ravi šerhu takribi-n-nevavi” navodi se: “Prvi čovjek koji je nakon imena Muhammed napisao skraćeno s.a.v.s., Uzvišeni Allah ga je iskušao tako da mu se ruka osušila.”