Još jedan od izazova današnjice je „čuvanje obraza“. Jedan kolumnist je rekao: "Meni malo stvari u životu znači poput toga da vlastiti obraz sačuvam i ne samo sačuvam nego i ostavim čistim, obraz i mogućnost da u svakome trenutku svakoga pogledam u oči i jasno kažem ono što mislim, to je bastion koji sam spreman čuvati i braniti dok me zdrav razum služi. 

U jednom mudrom pripovijedanju se veli: Sastali se jednom Imetak, Znanje i Čast. Jedan dan odluče da se raziđu. Kaže Imetak: „Ja vam sada odoh, ako me budete tražili znate da sam u onom velikom dvorcu, tu me možete potražiti“. Znanje kaže: „Eto odoh i ja, ukoliko mene ko bude trebao bit ću u džamiji. Potražite me tamo“. Čast ništa ne govori. Ova dvojica se pogledaše i upitaše ga zašto šuti. Čast reče: „Ja ako odem, odlazim zauvijek, ne vraćam se i ne tražite me“.

Insan je prepoznatljiv, vrijedan, poštovan ako ima obraz. Obrazli insan čuva svoju i tuđu čast, moralan je, pouzdan je, odgovoran je, zna red. Znamo li, podsjećamo li sebe i one oko sebe na važnost posjedovanja i čuvanja obraza? Nedovoljno, rijetko, pojedini nikako neće da znaju ili zaboravljaju podsjetiti - i sebe i svoje najrođenije - da obraz valja imati i čuvati jer je „svijetli obraz“ dokaz čestitosti i garancija ugleda u svakom vremenu i prostoru.

 

Često sebe i druge tješimo kako ovaj vakat nije za poštene, čestite, obrazli insane kad se suočimo s nepravdom, iskušenjem, nevoljom. Za utjehu još dodamo da u ovome vaktu uspijevaju samo oni koji imaju „đon-obraz“. A je li baš tako? Smije li biti? Zar nije u svakome vremenu i prostoru čast, obraz i čestitost neprocjenjiv kapital – univerzalani i  neprolazani kvalitet!? Jesmo li ustrajni u odgajanju naših sinova i kćeri kao čestitih i obrazli insana. 

 

Vjerujući da nama, i svim stvorenjima, nafaku osigurava Gospodar opet imamo teške i mučne dileme i strepnje koje nas bude iz sna, jer vidimo, jasno vidimo, da se čestiti gaze, da se moralnim rugaju, da licemjeri vladaju. Najrođeniji nam, evladi naši, stagniraju, spotiču se, muče se, lutaju i prilagođavaju se. Slijedeći svoju sudbinu idu u susret svojoj nafaki, tragaju za svojom mjerom. 

Pojedini, hrabriji i odvažniji, spremni su na žrtvu u ime istine, u ime ideala, u ime Jednog i Jedinog koji sve čuje, sve vidi, sve zna. Znaju i vjeruju ti odvažni i hrabri vjernici da ima smisla pouzdanj u Svemoćnog, koji će zulumčare, nasilnike i tirane, surovo a pravedno kazniti - i na dunjaluku i na ahiretu.

 

Godine pune zrelosti živimo u surovom vremenu poslije agresije - bolnom i mučnom vremenu mira na silu, pravde na kašičice, zadovoljstva na trenutke. Sa svakoraznim smo se iskušenjima suočili. Ali uvjeravamo se da poštenje, čestitost i obraz ima vrijednost - neprolaznu, univerzalnu. Neka uspijevaju oni đon-obraza, neka se laktaju umišljeni. Ne mogu oni zaustaviti silom svojom silu i pravednost Božiju. 

 

Odvažni, bogobojazni, čestiti, mudri, obrazovani i prosvijećeni opstaju. I kad ih lome, i kad ih ponižavaju, uspijevaju se uspraviti, održati i svoj obraz sačuvati. Samozadovoljni i samoljubivi licemjeri lahko obećavaju i olahko prelaze preko riječi i djela. Lahko sebi opraštaju. Sebe štite - i lažima ako zatreba. Ali, Kiramen-Katibini neumorno i danonoćno pišu svaku misao i svako djelo. Njih ne može silnik ni potkupiti. Gospodar svega stvorenog zadužio je meleke, plemenite pisare, da bilježe svačije misli i djela. O svakoj misli, o svakome djelu, konačan sud daje On, Gospodar neprikosnoveni. Samo On zna, precizno i tačno, odrediti svačiju namjeru. Oprostit će - kome hoće - grijehe. Primit će dobra djela u Njegovo ime učinjena. Granice su jasne. Kristalno je vjerniku jasna granica između harama i halala. Zna vjernik bogobojazni dokle smije. Pouzdano zna da širk i tuđi hak Allah, dž.š., ne oprašta. Poganluci, nepravde, lopovluci, afere posvuda. Zaboravljaju moćnici da zulum mora biti razotkriven i mora biti, pravednošću Božijom, sankcioniran. 

Poštenim, obrazli insanima, valja osaburiti i vjerovati im valja da će dočekati, inšaAllah, da na bejan izađu nedjela i bezobzirnost onih nedodirljivih. I obraz im valja sačuvati, jer obraz ukaljan ne da se oprati. Obraz se ima ili nema. Ne može niko ni za koga obraz čuvati niti ukaljati. Svako svoj obraz čuva i pokazuje.

 

Autor: Hikmet Hekić