Kaže Allah, dž. š., u drugom dijelu 222. ajeta sure “El-Bekare”: “...Zaista Allah voli one koji se kaju i voli one koji se mnogo čiste!” (Sura El-Bekare: 222. ajet) 

Prenosi Ebu Malik El-Eš'ari, r. a., da je Poslanik, s. a. v. s., rekao: “Čistoća je dio imana...” (Muslim) 

Draga i poštovana braćo! 

Čistoća muslimana je sastavni dio imana, ili vjere, ali i jedan od načina stjecanja Allahove ljubavi. Život vjernika je obilježen duhovnom i fizičkom čistoćom s kojom prezentira ljepotu i vrijednost vjere i trudi se uklopiti je u sve dijelove svoga ovozemaljskog života. Duhovna, ili unutarnja čistoća odnosi se na stanje našeg srca koje kontaminiraju različiti grijesi poput laži, mržnje, zavidnosti, ogovoranja, oholosti, škrtosti, pohlepe i, općenito, lošeg, ružnog i neprimjerenog ponašanja. Prema hadisu Allahova poslanika, središnje mjesto unutarnje ili duhovne čistoće jest srce i od njegove čistoće ovisi i stanje čovjeka. U tom smislu, kaže Allahov poslanik: “Uistinu, u tijelu postoji jedan organ, kada je on zdrav, cijelo tijelo je zdravo, a kad on oboli cijelo tijelo oboli. To je srce”. (Buharija i Muslim). 

Hafiz Ibn Redžeb u komentaru ovoga hadisa navodi sljedeće: “Ako je čovjekovo srce zdravo i ispunjeno ljubavlju prema Allahu i ljubavi prema onome što Allah voli i ispunjeno je klonjenjem od onoga što Allah ne voli, onda će i pokreti svih organa biti ispravni. Ako se radi o bolesnom srcu, kojim vladaju strasti i požuda za onim što voli, pa makar to Allah prezirao, tada će i pokreti svih organa biti neispravni okrećući se svim grijesima i sumnjivim stvarima slijedeći strasti srca.” 

Dakle, vjernik se trudi trenirati čistoću srca, kloneći se riječi, djela i postupaka s kojima narušava i remeti dostojanstvo, čast i integritet drugoga muslimana, koji ima pravo da ne bude uznemiravan od naše strane i ne bude povrijeđen našim lošim ponašanjem. “Kad čovjek počini neki grijeh, na njegovu srcu se pojavi jedna crna tačka, pa ako se pokaje i Allaha zamoli za oprost, ona bude izbrisana, a ako uveća činjenje grijeha uveća se i crna mrlja. Tako sve dok ne prekrije njegovo srce.” (Hadis bilježi ga Et-Tirmizi, br. 3334, i El Hakim, 2/517, koji ga ocjenjuje kao sahih) 

Najbolji način za održavanje unutarnje čistoće srca jest pokajanje, ili tevba, koja treba biti, prema sunnetu Allahova poslanika, učestala i neprestana, jer ćemo na takav način održavati razinu unutarnje čistoće. Duhovna čistoća se reflektira i kroz vanjsku prepoznatljivost vjernika kao čiste, uredne i pedantne osobe koja vodi računa o čistoći tijela, odjeće i mjesta gdje živi, jer je to i jedan od uvjeta za ispravnost namaza, što na najbolji način svjedoči važnost lične i kućne higijene muslimana. Muslimanske kuće su personifikacija čistoće i urednosti i u svakoj sobi se može obaviti namaz, što znači da nema smetnji koje narušavaju duhovni mir i koncept uređenja interijera poput držanja pasa kao kućnih ljubimaca ili obješenih fotografija s kojima se, prema hadisu Allahova poslanika, sprječava ulazak meleka u kuću. 

Vanjsku čistoću musliman čuva pazeći se nečisti svake vrsti poput krvi, gnoja, urina, izmeta, alkohola, svinjske masti i svega onoga što mu stvara neprijatnost. Zato posebno vodi računa o čišćenju nakon male i velike nužde, propisanom kupanju-gusulu nakon stanja džunupluka, ili redovnom kupanju, preporučenom petkom i za bajramske mubarek-dane, te svakom obliku higijene koji iziskuju date okolnosti, potrebe i stanja svakog čovjeka. Vjernik svoj vanjski izgled kreira i kroz propisno, skladno i lijepo odijevanje kojeg prati čista, uredna odjeća, oslikavajući odjeću kao ukras čovjeka i blagodat Gospodara prema njemu. 

O važnosti prepoznatljivosti vjernika i kroz njegov izgled i odijevanje najbolje nam svjedoče sljedeći primjeri hadisa. 

Jednom prilikom je Resulullah – alejhi's-selam – ugledao nekog čovjeka kako hoda nepočešljane kose i primijetio: “Zar on nema baš ništa čime bi se počešljao?” (Ebu Davud). 

 Resulullahu, s. a. v. s., dođe nekakav čovjek u pohabanoj odjeći: “Imaš li ti ikakva imetka”, upita ga Resulullah, s. a. v. s.,. “Imam”, odgovori čovjek. “Kakva”, opet će Resulullah. “Svake vrste, koje mi je podario Allah”, odgovori čovjek. Onda mu Poslanik, s. a. v. s., reče: “Kad ti je Allah dao imetka, neka se onda i vidi trag Allahove milosti i darežljivosti prema tebi.” (En-Nesai). 

U današnjem vremenu dostupnih sredstava za održavanje lične i kućne higijene, nezamislivo je da musliman o tome ne vodi računa i da daje ružnu sliku i dojam sebe kao pojedinca ali i vjere kojoj pripada, a koja čistoći pridaje veliku pažnju da je definira kao “pola vjere”. 

Najbolja međusobna povezanost unutarnje-duhovne i fizičke čistoće jest abdest, kao uvjet za namaz ali i način čišćenja od grijeha, preventiva za zdravlje i održavanje higijene te zaštita od negativnosti. Iz Svoje milosti Allah, dž. š., dao je da se putem abdesta ljudi čiste od grijeha i da sa svakom kapi abdesta koja pada sa dijelova tijela koji se peru, padaju i grijesi, kako nas obavještava Poslanik u hadisu. Abdest je preventiva za zdravlje jer se najviše bakterija nakuplja na izloženim dijelovima tijela koji se peru prilikom abdesta pa je preporučeno za vjernika da bude što više pod abdestom i zbog duhovne zaštite koju mu abdest pruža. 

Refleksija duhovne i fizičke čistoće je obazriv i pažljiv odnos prema javnoj površini, prirodnoj i društvenoj okolini. Naše avlije i dvorišta su vanjski “dnevni boravci” koji plijene pažnjom zbog harmonije i skladnosti uređenosti i čistoće te se prepoznaju kao muslimanske avlije i dvorišta u kojima je ugodno boraviti i s komšijama, prijateljima i rodbinom provoditi vrijeme. Kao vid sadake, vjernik će ukloniti s puta ono što smeta prolaznicima, kako navodi Poslanik, a svoju djecu i unučad će podučavati da je priroda Božiji dar koja se ne skrnavi kroz njezino uništavanje ili bacanje smeća, papirića i svega onoga što remeti njezinu harmoniju i sklad. 

Draga braćo! 

Ljepota naše vjere je u povezanosti duhovne i fizičke čistoće koja se manifestira u svim dijelovima našeg života, našem ličnom i našem javnom životu, kućnom ambijentu, ili u javnosti, na ulici, u društvenoj zajednici Musliman koji živi svoju vjeru lahko se može prepoznati po stilu i načinu života. 

Gospodaru naš, podari nam da budemo od onih koji se kaju i koji se mnogo čiste! 

Amin! 

 

BILJEŠKE

  1. Prijevod Kur’ana na bosanski, komentatorske bilješke i pogovor, izd. Bosanska  knjiga, Sarajevo, 1995. prijevod Enes Karić
  2. Sahihu-l-Buhari, Buharijeva zbirka hadisa, prijevod Hasan Škapur, Visoki saudijski komitet za pomoć BiH, Sarajevo 2005. godine
  3. 3. Sahihu-l-Muslim, Muslimova zbirka hadisa-sažetak, prijevod s arapskog Muhamed Mrahorović, Mustafa Prljača, Nurko Karaman, Jusuf Karaman i Aida Mujezin, El-kalem, Sarajevo 2008. godine.
  4. Ahmetović, Tahir, Hajrudin, Djela srca, Amos Graf, Doboj-istok, 2013.  godine 
  5. Madžida, Amir, Abdest i alteranativna medicina, Bemust, Sarajevo 
  6. Sedić, Fuad Ogranci imana, El-Kelimeh, Novi Pazar, 2008. godine