Hvala Allahu, Milostivom, Samilosnom, Koji dariva ljude čestitim porodom, kao što je darivao Ibrahima, a. s., i njegovu blagoslovljenu porodicu. Neka je salavat i selam na Posljednjeg Allahova poslanika Muhammeda, a. s., njegovu časnu porodicu i plemenite ashabe.

Djeca su jedna od velikih blagodati koju Allah, dž. š., daruje ljudima, podsjećajući ih u Svojoj Knjizi da su “bogatstvo i djeca ukrasi ovoga svijeta.” (El-Kehf, 46) 

Djeca, istovremeno, predstavljaju i veliko roditeljsko iskušenje. Zato je neophodno da roditelji svoje obaveze prema djeci izvršavaju onako kako Allah traži, i kako je On zadovoljan. Ako čovjek ne postupa shodno islamskim propisima i zanemaruje svoje obaveze prema djeci, time iskazuje nezahvalnost prema Stvoritelju i ta blagodat se pretvara u nesreću. 

Uzvišeni Allah u Svojoj Knjizi Časnoj kaže: “O vjernici, sebe i porodice svoje čuvajte od vatre čije će gorivo ljudi i kamenje biti…” (Et-Tahrīm, 6) 

Većina mufesira, tumačeći ovaj kur’anski ajet, spominju riječi hazreti Alije koji je rekao da vjernici sebe i svoje porodice najbolje čuvaju od vatre odgojem i znanjem. Jedan od njih kaže: Naša je dužnost da svoj evlad podučavamo vjeri i dobru odgoju kao što je Uzvišeni rekao: “Naredi čeljadi svojoj da obavljaju namaz i ustraj u tome!” (Tā-Hā, 132) Sunnet Allahova Poslanika, a. s., prepun je praktičnih primjera i poučnih uputa o odgoju djece, o tome kako se odgajaju djeca na načelima razumijevanja i ljudske topline. Jedna od poslaničkih uputa kaže: “Najbolje dobro koje roditelj može ostaviti svome djetetu u nasljedstvo je lijep odgoj.” (Tirmizī)

Blagodarna uloga roditelja uvijek je bila odgovorna i teška, a posebno danas kada našu djecu ne odgaja samo porodica, nego i obdanište, i škola, i mahala, a ponajviše televizija i internet. Svako od njih ostavlja ponešto u svijesti našeg djeteta. Televizija je zauzela središnje mjesto u ljudskim domovima. Život mladih ljudi nezamisliv je bez mobilnih telefona i internetskih zabava. Preko elektronskih medija djeca prihvataju svoje životne uzore i nove stilove života, najčešće neprimjerene njihovim potrebama i uzrastu. Na taj način mediji, kao javna sredstva komunikacije, uveliko narušavaju intimu funkcionlne porodice i afirmiraju nove norme ponašanja. 

Ekspanzija poroka prisutna je na svakom koraku. Tržište pornografije, kocke i raznih opijata najviše privlači mlade ljude, koji su njihovi najpodložniji i najpouzdaniji konzumenti. 

Usto, porodica kao nukleus društva, više ne može predstavljati sigurno i zaštićeno gnijezdo. Roditelji su ili nezaposleni i očajni, ili prezaposleni i umorni. Ekonomsko siromaštvo sve je prisutnije, sve je veći broj razorenih porodica samo s jednim roditeljem. Vanbračne zajednice i istospolni brakovi postavljaju se i u istu ravan sa tradicionalnom porodicom. U takvom društvenom ambijentu sve su veći izazovi i prepreku u očuvanju zdrave i skladne porodice.

Prebacivanjem krivice za neuspjehe u odgoju samo na školu, medije i društvene izazove ne bismo smjeli umanjiti odgovornost roditelja. Takvim pristupom udaljavamo se od prepoznavanja dubine krize i njenog prevladavanja.. Neophodno je povećati našu roditeljsku odgovornost, brigu i napor u odgoju vlastite djece. S pedagoške strane, lični primjer, ljubav prema djeci, ali i institiranje da djeca izvršavaju svoje obaveze najvažniji su faktori tokom njihova odgoja. 

Razboriti Ebu-l-Esved ed-Dueli, jedne prilike, okupljenim sinovima reče: “Djeco moja, bio sam dobar prema vama prije nego što ste se rodili, a i nakon vašeg rođenja, i bit ću dobar prema vama, inšaallah, i kad preselim sa ovoga svijeta.” Začuđena djeca upitaše: “Oče, znamo da nam pomažeš od kad smo se rodili. Nije nam jasno kako si nam pomogao prije našeg rođenja, i kako ćeš nam pomagati nakon što umreš?” Otac odgovori: “Prije vašeg rođenja izabrao sam vam takvu majku sa kojom se možete samo ponositi, a poslije svoga preseljenja pomagat ću vam tako što će me ljudi spominjati po dobru koje sam činio, i mojoj odanosti Allahu, što će i vama koristiti.” 

Odgoj uključuje spremnost na vlastito učešće u odgoju, na vlastiti napor da se sa djecom provodi aktivno vrijeme u kojem će djeca biti nadahnuta našim dobrom i karakternim vrlinama. Dijete se u porodici postepeno formira kao ličnost i ono najčešće u mnogo čemu oponaša svoje roditelje. U roditeljskom domu dijete uči prve praktične moralne lekcije, izgrađuje pozitivne, ali i negativne navike, stječe prva saznanja i iskustva. 

Od rođenja pa nadalje kroz djetinjstvo i cijeli život, s djecom treba imati iskren i prisan odnos, te na svaki način graditi međusobno povjerenje. Roditelji moraju naći vremena i umijeća da probude kod djece svijest i želju za znanjem, istraživanjem, razmišljanjem, ali i razvijanjem estetskih sklonosti i navika, jer sve što čovjek radi treba da bude lijepo i humano. To uzdiže njegovu ljudsku ličnost i čini ga prihvaćenijim u društvu. Svakodnevno vidimo silnu brigu roditelja da obrazuju svoju djecu upisujući ih u privatne škole, različite klubove i jezičke kurseve, a sve u želji da ih što bolje osposobe za nadolazeće doba, što je za svaku pohvalu. Ipak, pri tome često zaboravljaju na njihov duhovni odgoj.

 Koliko god škola i nauka čine čovjeka sposobnijim, efikasnijim i društveno korisnijim, vjera ga čini boljim, uljudnijim i humanijim. Kroz odgajanje čovjek se puni ljubavlju prema Bogu i ta ljubav će progovoriti, kad tad, na najljepši način. Samo odgojen i upućen čovjek će moći shvatiti svoj zadatak, i svoju svrhu postojanja na Zemlji. Lijep odgoj je kao lijepa odjeća koja zaštićuje tijelo, u kome je duša, a vjera je najbolji lijek protiv ovisnosti, poroka, razvrata i suicida, jer vjera otvara vrata mudrosti, zadovoljstvu, blagosti i unutrašnjem miru. 

I nakon svega navedenog i dalje ostaje nebrojeno zapitanosti u pogledu brige o djeci. Kako ih odgajamo i usmjeravamo? Ispunjavamo li svoje roditeljske dužnosti prema njima? Kao odgovorni roditelji, radi svih nas u vemenu u kojemu živimo i radi njih u sutrašnjem bremenu, uz zahvalnost Svemogućem Koji nam je podario djecu, učinimo ono što je u našoj roditeljskoj moći.

 

Prvo: Od najranije dobi učimo djecu da vole Allaha i Njegova poslanika i da odgovorno izvršavaju islamske propise, a Allah je taj Koji upućuje. Možemo djeci dati svu svoju ljubav, ali ne i svoje misli i svoj put. Možemo im dati kuću za tijela, ali ne i kuće za njihove duše. Njihove duše su u vlasti onoga Koji ih je stvorio, od Njega treba tražite da ih uputi. Ako je čovjek čist, kroz njega će prostrujati ljubav Božija.

Drugo: Učimo našu djecu da budu primjer marljivosti, urednosti, poštenja i tačnosti. U isto vrijeme razvijajmo kod naše djece dostojanstvo, ponos, samopoštovanje, moralnu hrabrost i druge pozitivne osobine. Učimo ih da cijene ljudske vrline i da se ne povlače i bojažljivo povlače pred drznicima i nametljivcima.Neka zahtijevaju da ih drugi cijene, ali ih naučimo da i oni cijene druge. Odgojimo ih da budu posebni i odvažni u najljepšem smislu te riječi.

Treće: Učimo ih da se s pravom ponose svojim korijenima i svojom tradicijom, da u srcu nose svoju Vjeru i svoju Domovinu, ma gdje bili i živjeli. Poučimo ih da svojom vjerom svima oko sebe ulijevaju nadu i optimizam, osjećaj časti, dostojanstva i oduševljenja. Neka im bude na umu da će plemnitim svojim primjerom, savjetom i prizorom, biti najbolji vjesnici i promotori dobra. Prvo u svojoj duši, a onda i u dušama drugih. Poslanik, a. s., rekao da Allah najviše voli onoga ko ljudima najviše donosi dobra. (Taberāni) 

I na kraju, kao odgovorni roditelji, ne zaboravimo uputiti dovu Plemenom Gospodaru da nam pomogne u odgajanju naše djece, onako kako nas je On poučio u Svojoj Mudroj Knjizi: “Gospodaru naš, podari nam u ženama našim i u djeci našoj radost i učini da se čestiti na nas ugledaju.” (El-Furkān, 74)

Āmīn, ja rabbi-l-‘ālemīn!



BILJEŠKE:

 

  1. Alić, Amel, “Roditeljski stilovi”, Takvim za 2009, Sarajevo, 2008, 125-140.
  2. Begić, Omer, “Poruka omladini”, Takvim za 2009, Sarajevo, 2008, 141-155.
  3. Begić, Omer, Odgoj djece, Takvim 2008, 173.
  4. Bugari, Sulejman, “Djeca su naše iskušenje”, Vratimo se Gospodaru, Sarajevo, 2005, 37-40.
  5. El-Gazali, Ebu Hamid Muhammed, “Prava djeteta”, Norme ponašanja u islamskom bratstvu, s arapskog preveo: Sabahudin Skejić, Sarajevo, 2001, 204-209.
  6. Enciklopedija hadisa, priredio: Muhammed El-Fasi Er-Rudani, s arapskog preveli: Fikret Pašanović i dr., 9/8246, Libris, Sarajevo, 2012, 208.
  7. Ibn Kesir, Ebu-l-Fida Ismail, Tefsir, Sarajevo, 2000.
  8. Izetbegović, Alija, “Dresura i odgoj”, Islam između istoka i zapada, Sarajevo, 1995, 123-125.
  9. Kur’an s prevodom, preveo: Besim Korkut, Medina, 1412.h.g.
  10. Kurdić, Šefik, Bračni i porodični odnosi u islamu, Novi Pazar, 2009.
  11. Kurdić, Šefik, Pedagogija Muhammeda, a. s., Zenica, 2011.
  12. Prljača, Mustafa, “Odgajanje djece”, Manifestacije islama, Sarajevo, 2006, 91-98.