U sūri Mjesec/al-Qamar (54:50) veli se: 

“...a naredba je Naša u jedan tren oka!“ 

(Wa mā amrunā illā wāḥidatun ka lamḥin bi l-baṣar). 

Zanimljivo je pratiti kako su ovaj redak Kurʼāna, u kojem se spominje lamḥ (لَمْحٌ) ili treptaj oka, preveli neki od slavnih prevoditelja Kurʼāna:

Крачковский: “И приказание Наше - едино, как мгновение ока.“

M. M. Pickthall: “And Our commandment is but one (commandment), as the twinkling of an eye.“

Hartmut Bobzin: “Der Befehl von uns ist nur einmalig, so wie ein rascher Blick.“

Ludwig Ullmann: “und unser Befehl ist nur ein einziges Wort, in einem Augenblick ist alles da.“

 

Da bi predočila brzinu kojom se odvija Božanska zapovijed ili Božansko naređenje (amr, amrunā), Božija Riječ Kurʼāna poseže za jednom usporedbom ili poređenjem: treptajem ljudskog oka. 

Razloge tome moguće je tražiti u slijedećem: teško da se na izvanjskim stranama ljudskog tijela išta brže odvija ili zbiva od treptaja očnih kapaka ili “treptaja okom“ (lamḥ bi l-baṣar), kako to kaže Kurʼān. Odvažimo li se na potrage za razlozima baš ovakve usporedbe zbivanja Božije zapovijedi (amr), s jedne, i treptaja ljudskim okom, s druge strane, kao da se može zaključiti kako Kurʼān na ovom mjestu (54:50) ima namjeru, između ostalog, da podstakne čovjeka da razmisli o treptajima svojih očiju, ali i da impresionira čovjeka brzinom kojom se odvijaju, razvijaju ili zbivaju Božanske odredbe unutar mnogih Božanskih trenova.

Slijedimo li metodologiju tawḥīda u tumačenju Kurʼāna (to jest, onog tawḥīda u tafsīru ili komentiranju Kurʼāna, kojim se objedinjavaju ili značenjski usklađuju raznoliki aspekti kurʼānskog štiva i njegovih poruka), dobro je navesti nekoliko drugih kurʼānskih riječi sa vrlo sličnim intencijama. Sūra Mravi/an-Naml, 27:40., spominje riječ ṭarf (طَرْفٌ) što također znači “treptaj oka“. Naime, scenski postav Kurʼāna na ovom mjestu je sljedeći: 

Svita Božijeg poslanika Sulejmāna, a.s., sastavljena od sposobnih ljudi i džinna, vijeća pred njim o tome ko će mu (Sulejmānu, a.s.) donijeti prijestolje kraljice od Sabe. Jedan džin je rekao da mu prijestolje može donijeti prije negoli on (Sulejmān, a.s.) ustane sa svoga mjesta, a drugi, “kod kojeg je znanje iz Knjige“, rekao je: “Ja ću ti prijestolje donijeti prije negoli okom trepneš (qabla an yartadda ilayka ṭarfuka)!“.

Očito se vidi da ovaj “u kojeg je znanje iz Knjige“ posjeduje znanje od Boga kojim se “u jedan treptaj oka“ prevaljuju velike razdaljine ili, pak, ima znanje od Boga kojim se “u jedan tren“ prenose materijalni predmeti sa jedne strane svijeta na drugu. 

I tu se posve jasno insistira na Božanskom trenu koji se pomalja neočekivano, unutar uzročno-posljedičnih lanaca zbivanja događaja i odvijanja stvari na koje su ljudi “tromo“ naviknuti. Dobro je i ovdje podsjetiti da Božija Riječ Kurʼāna, da bi pokazala časovitost ili munjevitost odvijanja Božanskoga trena (ili Božanskih trenova), poseže za treptajima ljudskoga oka ili očnih kapaka. Opet je posrijedi neposredno nastojanje Kurʼāna da se ponudi usporedba sa onim jednim vidljivim, i posebnim, dijelom ljudskoga tijela koje se pokreće najčasovitije – treptajima kapaka ljudskog oka.

Ali, lamḥ i ṭarf riječi su koje se u Kurʼānu navode radi neposrednog pobuđivanja čovjeka na razmišljanje kako o trenučanosti ili munjevitosti zbivanja Božanske odredbe, tako i radi toga da sam čovjek razmisli da li tu trenutačnost i munjevitost Božanske odredbe može vidjeti, percipirati, uočiti. Treba podsjetiti da se ovdje insistira na viđenju Božanskog trena, ma koliko to viđenje na strani ljudi često bilo zaludno.

U Kurʼānu ima još riječi kojima se ukazuje na trenutačnost ili munjevitost u Božanskoj odredbi ili u Božanskom činu stvaranja. U ovom pogledu karakteristično je mjesto iz sūre Stoka/al-Anʻām, 6:44., gdje se spominje ono “Božansko iznenada“ (bagtatan - بَغْتَةً) koje, također, dolazi časovito, iznenada, nenadano! 

Sūra 6:44., spominje ljude koji izgrade civilizaciju, Bog bi, potom, tim ljudima “otvarao vrata svakojaka izobilja“, ali kad bi se ti ljudi ili pokoljenja prepustili nehaju spram moralnih vrijednosti, kad bi “u obijesno veselje i razdraganost pali“, Bog bi njih neočekivano ili “iznenada (bagtatan) kažnjavao, a oni, ljudi, bi u duboki očaj pali!“ 

Šta je ovdje sve moglo doći kao “Božansko iznenada“ u Božanskom trenu? Zemljotresi, oluje, orkani, poplave, zarazne bolesti, ratovi, iznenadne smrti... U svemu tome je sadržan “Božanski tren“, ali sada rasprostrt na stranama na kojima je čovjek suočen sa tzv. vanjskom Prirodom, ali i sa samom svojom prirodom ili naravi svoga ljudskog bića. 

Prema Kurʼānu, ovo “Božansko iznenada“ ili “Božanski tren“ dođe tako časovito ili trenutačno, da sām njegov “dolazak ljudi i ne osjete“ (wa hum lā yašʻurūn), ali itekako osjete strašnu kataklizmu koja ih je iznenada (bagtatan) zadesila (usp. Zidine/al-Aʻrāf, 7:95).

Koliko su dolazak ili nastupanje “Božanskog trena“ intenzivni, u Kurʼānu se pokazuje na nekoliko mjesta, i to tako što se za Smak Svijeta (as-sāʻah) veli da će doći “u trenu“, “trenutačno“, “časovito“ (bagtatan). Ovo se jasno vidi u sūrama: 6:31; 7:187; 12:107; 22:55. itd.

Djelovanja Božanskog trena u Kurʼānu se transponiraju na mnogo načina. Naprimjer, sura Oni koji čupaju/an-Nāziʻāt, 79:14., govori o “jednom poviku“ (zağrah wāḥidah) koji će se trenutačno čuti, pa će ljudi tada, na Danu Proživljenja, “biti iznenada na bijelome tlu!“ – u Kurʼānu se to tlo imenuje kao as-sāhirah. Naime, ako su grobovi bili crni iznutra, na Dan Proživljenja ljudi će se naći na nekoj vrsti “bijele zemlje“ – kao da se baš to želi kazati opisom ovog prizora.

U Kurʼānu se na Božanski tren (u kojem se časovito odvija Božanska Zapovijed - amr, amrunā) ukazuje na mnogo mjesta. Naprimjer, kad se proživljene ljude pita: ʼKoliko su ostali u svojim grobovima?ʼ - oni smatraju da su ostali “dan ili dio dana!“ (usp. Noćno putovanje/al-Isrā, 17:52). I tu je posrijedi Božansko oblikovanje doživljaja vremena kod ljudi i, zapravo, kod svih stvorenja.

Ali, recimo na kraju ove crtice da u Kurʼānu postoji i jedna začudna “gradacija Božanskih trenova“. Iz prethodnoga vidjeli smo da Kurʼān hvali i u pozitivnom kontekstu spominje “treptaj oka“ kao jednu mogući mjeru Božanskog trena. 

Ali, sūra Svjetlost/an-Nūr (24:43) daje jednu zapanjujuću sliku: “Zamalo da sijev Njegove munje vid ne oduzme (čovjeku, ljudima)!“ Ovo je jedna snažna slika. Sijev Božanske munje (sanā barqihī) odvija se mnogo brže nego treptaj oka (lamḥ bi l-baṣar). 

Posve jasno se vidi da je “sijev Božanske munje“ još intenzivnija mjera brzine u kojoj se odvija Božanski tren. 

Autor: Enes Karić