Pitanje jednog ateiste
Jedan ateista mi je postavio pitanje sljedećega sadržaja: Kakav je to vaš Gospodar koji traži da čovjek prema Njemu osjeća strahopoštovanje?
Velika je razlika između konzumiranja sadržaja vjere i dubinskoga promišljanja. Upravo zbog toga što prvo od forme pravi suštinu, a drugo producira jednu veću razinu shvatanja i srčanoga prihvatanja Istine kao takve. Jedan od fenomena koji iziskuje ozbiljno sagledavanje i promišljanje jeste strah. Toliko često nas se kroz masmedije direktno ili indirektno, i to planski, podstiče na ovu vrstu emocije, a ni manje ni više riječ je o jednome od najučinkovitijih manipulativnih sredstava kroz cijelu povijest i uvijek je u pitanju ona vrsta straha koja je kao takva pogubna – usmjerena protiv ljudskoga dostojanstva. Možda će neko upitati: pa zar postoji neka vrsta straha koja je pozitivna? Da, postoji.
Moram biti malo subjektivan i reći da sam godinama promišljao ovaj fenomen jer sam se čudio koliko malo ljudi znaju o ovoj emociji, a koliko ona zapravo utječe na kvalitet ljudskoga života. Također, jedan neznanac (ateista) me je dodatno podstakao da o istome razmišljam kada mi je postavio pitanje sljedećega sadržaja: Kakav je to vaš Gospodar koji traži da čovjek prema Njemu osjeća strahopoštovanje? Naravno, tada sam se počeo referirati na ajete i predanja, no, ovaj insan je postavio ponovno isto pitanje i to sada kroz formu: Dobro, ti si konstatovao ono što sam već kazao ali zašto, koja je svrha, da strah prema Njemu osjećamo? Tada nisam imao racionalno objašnjenje u pogledu predmetnoga pitanja. Naizgled provokativno i neumjesno pitanje bit će razlogom da se još više uputim ka razumijevanju ovoga fenomena i posredstvom različitih znanstvenih disciplina mu pristupim, te da ga dovedem u vezu sa benefitima koje ima u pogledu čovjekove egzistencije.
Od tada je moja potraga bila još intenzivnija. Okretao bih stranice žutih knjiga, a o temi straha pronalazio ono što je već opće poznato i to bez jasnoga i posve racionalnoga objašnjenja koje bi se moglo ponuditi svakome čovjeku bez obzira na njegov nivo znanja, saznanja i vjerskog ubjeđenja. No, trebao sam Božijim izunom doživjeti saobraćajnu nezgodu u kojoj je moj i suprugin život visio o koncu. I danas, kada me podsjete na taj događaj, volim kazati kako nisam doživio nikakvu nesreću, već sam ima veliku sreću da sam u bolesničkoj postelji čitajući knjigu iz područja medicine, a koju je napisao nemuslimanski autor, došao do saznanja te dobio toliko traženi odgovor. Ono što sam učinio jeste da sam takvo njegovo zapažanje doveo u vezu sa samim kur’anskim sadržajem. Shodno tome, dobio sam odgovor zašto se treba, isključivo, sa strahopoštovanjem odnositi prema Bogu? Odgovor je bio sadržan, a što sam mogao rezimirati iz samoga teksta, da je najbolje da čovjek ima jedan izvor straha - jer će to omogućiti osjećaj sigurnost dočim sve drugo vodi ka gubitku vlastitosti. U nastavku će istaći da više izvora straha neminovno dovodi do stresa, a ovaj do raznih psihičkih/duhovnih bolesti. Takvo što sam izrazio kroz formulu kako neopravdan strah, a posljedično tome i stres, produkuju neminovno bolest. Tačnije, svaka vrsta straha pa i ova koja se danas osjeća prema koroni jeste ono što uzrokuje razaranje ljudske psihe, a što za posljedicu najčešće ima suicidne misli, odnosno djela. Upravo zbog toga, iz prevelike Ljubavi i Milosti, Uzvišeni savjetuje ljude kroz 40. ajet iz sure El-Bekare riječima: …i samo se Mene bojte!
Vjerujemo, kako su nam sada, u vremenu velikoga fitneluka, ove riječi i ovaj poziv mnogo smisleniji i jasniji. Zapravo, takvo što ne treba Gospodaru već samome insanu kako bi sačuvao sebe i ostao uspravan. Drugačije kazano, ako insan želi da nadvlada mnogobrojne tegobe i poteškoće to je jedino moguće ako osjeća strahopoštovanje kao neophodnost svoga odnosa jedino i samo prema Stvoritelju.
Poslušajmo, i s tim privedimo kraju ovo naše kazivanje, riječi Resulullaha nastojeći ih inkorporirati u naše živote znajući da će nam biti od pomoći da istinski osjetimo radost življenja te da se oslobodimo i preporodimo u odnosu na razne fobije i depresivna stanja koje nas u vremenu koga živimo opterećuju. Poslanik, s.a.v.s., savjetuje riječima: Ko se boji Boga Svevišnjega sve drugo se boji njega, a ko se ne boji Boga Svevišnjega, Bog učini da on osjeća strah prema svemu drugome.
Autor: Hafiz Saudin ef. Gobeljić