Naziv mjesta gdje se bitka odigrala spomenut je samo jedanput. Allah, dž.š., kaže: „Allah, dž.š., vas je i na Bedru pomogao, kada ste bili malobrojni!“ (Alu 'Imran, 123)  Iako veoma kratak ovaj ajet sadrži vrlo bitne informacije o bici: 

  1. Bitka se odigrala na Bedru mjestu između Meke i Medine.
  2. Muslimani su bili malobrojniji u odnosu na mušrike. Ibn Hišam navodi da je na Bedru bilo 314 muslimana u odnosu na oko 1000 mušrika.
  3. Allah, dž.š., pomogao je muslimane s melekima. U drugom ajetu stoji: „Kada si ti rekao vjernicima: „Zar vam neće biti dovoljno da vam Gospodar vaš tri hiljade meleka u pomoć pošalje? Hoće! Ako budete izdržljivi i poslušni i ako vas oni napadnu odmah, Gospodar vaš će vam poslati u pomoć pet hiljada meleka, sve obilježenih.“( Alu Imran, 124-125.)

Allah, dž.š., podario je Vjerovjesniku, a.s., ono što mu je obećao prije bitke: „I kad vam je Allah obećao da će vaša biti jedna od dvije skupine, a vi ste više voljeli da vam padne šaka ona koja nije bila naoružana - Allah je htio da riječima Svojim istinu utvrdi i da nevjernike u korijenu istrijebi.“( El-Enfal, 7.) Dvije skupine spomenute u ajetu su trgovačka karavana koju je predvodio Ebu Sufjan i koja je izmakla muslimanima, te naoružana skupina mušrika koja je krenula da se obračuna s muslimanima i koja je, Allahovom pomoću, uništena na Bedru. 

No, krenimo redom. Nakon Hidžre i preseljenja Muhammeda, a.s., i prvih muslimana iz Meke u Medinu, Kurejšije u Meki nisu mirovali. Sve češće su njihove prijetnje stizale u Medinu. 

Tada je Allah, dž.š., objavio Poslaniku, a.s., ajet: „Dopušta se odbrana onima koje drugi napadnu zato što im se nasilje čini, a Allah, dž.š., je, doista, kadar da ih pomogne.“( El-Hadždž, 39.), kojim je po prvi put, nakon više od deset godina trpljenja idolopokloničkih provokacija, muslimanima dozvoljeno da se oružjem brane. Nedugo poslije ovog ajeta u mjesecu šabanu 2. godine po Hidžri, dakle, mjesec dana prije Bitke na Bedru,  Allah, dž.š., je muslimanima direktnim ajetima naredio da se na Njegovom putu bore. U Kur'anu stoji: „I borite se na Allahovom putu protiv onih koji se bore protiv vas, ali vi ne otpočinjite borbu! Allah, dž.š., doista ne voli one koji zapodijevaju kavgu!“ (El-Bekare, 190.) 

Povod za Bitku na Bedru bila je karavana koju je predvodio Ebu Sufjan, a koja se sa velikim bogatstvom vraćala iz Šama put Meke. Karavana je bila ogromna. Hiljadu deva natovarenih svim vrstama robe. Za nju je bilo utrošeno veliko bogatstvo Kurejšija i njenim oduzimanjem muslimani bi im zadali jak ekonomski i politički udarac. Stoga je Poslanik, a.s., rekao ashabima da se spreme i dočekaju karavanu, nadajući se da će im je Allah, dž.š., pokloniti. Poslanik, a.s., nije očekivao direktan sukob i rat s Kurejšijama stoga je izašao pred karavanu sa 314 ashaba. S druge strane, Ebu Sufjan je saznao za planove muslimana i odmah obavijestio Kurejšije koji skupiše oko 1000 boraca i krenuše u susret muslimanima. Kur'an o tome kaže: „Ne budite poput onih koji su iz svojih domova nadmeno izašli da bi se svijetu pokazali....“ (El-Bekare, 190.)

Ebu Sufjan je uspješnim manevrom izbjegao muslimane i spasio karavanu. Kada su idolopoklonici dobili vijest o tome odlučiše da produže putovanje do Bedra. Kada su muslimani saznali za namjere idolopoklonika i oni, strahujući da se neprijatelj možda neće zaustaviti na Bedru i da će krenuti prema Medini, također nastaviše put izvora Bedra. Došavši na Bedr muslimani zauzeše strateške položaje, izvršiše raspored vojske i smireni dočekaše noć. Allah, dž.š., je cijelu suru objavio povodom Bitke na Bedru. Allah, dž.š., kaže: „Tako je bilo i onda kada te je Gospodar tvoj s pravom iz doma tvoga izveo, - što jednoj skupini vjernika nikako nije bilo po volji. Raspravljali su se s tobom o borbi; iako im je bilo očito da će pobijediti, nekima od njih je izgledalo kao da se na oči svoje u smrt gone.“  (El-Enfal, 5-6.)

Kada je donesena odluka o tome da muslimani nastave putovanje i susretnu se s mušricima na Bedru, nekolicina njih se uplašila sukoba i raspravljali su o tome da se vrate kući.

 „I kad vam je Allah obećao da će vaša biti jedna od dvije skupine, -a vi ste više voljeli da vam padne šaka ona koja nije bila naoružana - Allah je htio da riječima Svojim istinu utvrdi i nevjernike u korijenu istrijebi; da istinu utvrdi i neistinu uništi, makar to ne bilo mnogobošcima po volji.“ (El-Enfal, 7-8.)

Već smo spomenuli da su dvije skupine koje Allah, dž.š., pominje u ovom ajetu Ebu Sufjanova karavana i idolopoklonička vojska. Ashabi su se nadali i više voljeli da zadobiju karavanu koja je bila slabo naoružana. 

„I kada ste od Gospodara svoga pomoć zatražili; On vam se odazvao: 'Poslaću vam u pomoć hiljadu meleka koji će jedni za drugima dolaziti.' Allah je to zato učinio da bi vas obradovao i da bi se time srca vaša umirila; a pobjeda je samo od Allaha - Allah je zaista Silan i Mudar.“ (El-Enfal, 9-10.)

Božiji Poslanik, a.s., je pred bitku molio Uzvišenog Allaha da pomegne njega i njegove ashabe. Allah, dž.š., mu ovim ajetom odgovara na dovu. 

“Kad je On učinio da se radi sigurnosti svoje u san zavedete i s neba vam  kišu spustio  da  bi vas  njome  očistio  i da  bi od  vas  šejtanovo uznemiravanje odstranio i da bi srca vaša jakim učinio i njome korake vaše učvrstio.“ (El-Enfal, 11.)

Noć prije Bitke muslimani su proveli u snu, smireni i potpuno pouzdani u Uzvišenog Allaha. Ovim ajetom Allah, dž.š., nas podsjeća na to i kazuje nam na koji način je to učinio. „Kad je Gospodar tvoj nadahnuo meleke: 'Ja sam s vama, pa učvrstite one koji vjeruju!' U srca nevjernika Ja ću strah uliti, pa ih vi po šijama udarite, i udarite ih po prstima.“ (El-Enfal, 12.)

Ovaj ajet jasan je argument da su meleki aktivno učestvovali u Bici na Bedru. „Zato što se suprostavljaju Allahu i Poslaniku Njegovu; a onoga ko se suprotstavlja Allahu i Poslaniku Njegovu, Allah će zaista strašno kazniti. Kazna vam je to, pa je iskusite, a nevjernike čeka patnja u ognju. 0 vjernici, kada se s nevjernicima sukobite, a njih nastupa mnogo, leđa im ne okrećite; onaj ko im tada leđa okrene - osim onog koji se povuče s namjerom da se ponovno bori ili drugoj četi pristupi - vratiće se natovaren Allahovom srdžbom; prebivalište njegovo biće džehennem, a užasno je on boravište.“ (El-Enfal, 13-16.)

Navedeni ajeti govore o Allahovim propisima u vezi s ponašanjem u bici i zabrani dezerterstva. 

„Vi njih niste ubijali nego Allah; i nisi ti bacio, kad si bacio, nego je Allah bacio, da bi vjernike lijepom kušnjom iskušao, - Allah zaista sve čuje i sve zna.“ (El-Enfal, 17.) Biografi bilježe predanje da je Vjerovjesnik, a.s., tokom bitke uzeo šaku prašine i bacio je prema idolopoklonicima kazavši: „Lica vam se unakazila!“ 

„Tako vam je to bilo, i da bi Allah lukavstva nevjernika oslabio. Ako ste se molili da pobijedite, - pa, došla vam je, eto, "pobjeda"! A da se okanite, bolje bi vam bilo! I ako se ponovo vratite, Mi ćemo se ponovo vratiti, i nimalo vam neće koristiti tabor vaš, ma koliko brojan bio, jer je Allah na strani vjernika.“ (El-Enfal, 18-19.)Pred samu bitku Ebu Džehl je istupio pred mušrike i rekao: „Bože moj, onoga ko više rodbniske veze kida i ko nepravilnije postupa obeshrabri danas. Bože, ko je Tebi draži i od koga si Ti zadovoljan, danas mu pomozi.“ Na ove njegove riječi Allah, dž.š., je odgovorio ajetom: „Ako ste se molili da pobijedite, - pa, došla vam je, eto, "pobjeda"!“ 

Uzvišeni Allah, dž.š., pobjedu i veliki ratni plijen podario je muslimanima. Nakon bitke među muslimanima je došlo do rasprave o tome kome pripada ratni plijen i kako će on biti podijeljen. Allah, dž.š., nas u prvom ajetu ove sure upoznaje s tim i načinom na koji je taj problem prevaziđen. Allah, dž.š., kaže: „Pitaju te o plijenu. Reci: 'Plijen pripada Allahu i Poslaniku.' Zato se Allaha bojte i izgladite međusobne razmirice i pokoravajte se Allahu i Njegovu Poslaniku, ako ste pravi vjernici.“ (El-Enfal, 1.) Poslanik, a.s., je ravnomjerno rasporedio ratni plijen koji je tako postao sredstvo za dobročinstvo, a ne sredstvo za razdor i svađu.

 

Autor: Duranović Almedina