Hvala Allahu, dž. š., Gospodaru svjetova, Milostivom, Samilosnom, Vladaru Sudnjeg dana, Koji je objavio Kur'an, poslao Poslanika Muhammeda, a. s., sa Uputom koju ljudi uče, čitaju i proučavaju s imenom Uzvišenog Allaha, dž. š.

Salavat i selam na Muhammeda, a. s., koji je naš najbolji uzor, čiji sunnet slijedimo u našem životu i radu. Neka je salavat i selam na njegovu porodicu, plemenite ashabe, naše bosanske šehide i sve one koji su slijedili i slijede Allahove upute do Sudnjega dana. 

Živimo u vremenu kada su društvene mreže preokupacija, izvor informacija, polje odgoja i imaju veći utjecaj od same porodice i bližnjih. Živimo u vremenu gdje se ne pridaje dovoljna pažnja brizi prema roditeljima i bližnjima, vremenu u kojem nestaje poštovanje  spram  autoriteta, u vremenu kada  novac postaje mjerilo ugleda i poštovanja. Svjedočimo o poremećenom sistemu vrijednosti, raskalašenost se podstiče i odobarava, a stid i poniznost smatraju se nazadnim i zaostalim.

Poslanik Muhammed, a. s., sažeo je cilj svoje poslaničke misije u nekoliko riječi “Poslan sam da usavršim moral kod ljudi!” Vjera u Allaha i moral predstavljaju najveće vrijednosti i najveće bogatstvo, jer su to neprolazne vrijednosti, za razliku od materijalnog bogatstva i tehnike, koji nastaju, zastarijevaju i konačno nestaju i bez spomena ostaju.

Stid je temelj bogobojaznosti, svijesti o Allahu, dž. š. 

Pomoću stida može se osjetiti posebna slast i vrijednost imana. Stid se reflektuje sa ljudske duše na cjelokupan karakter i držanje čovjeka Još i danas možemo primijetiti da se kod pojedinih ljudi, kad se govori o nečemu neprimjerenom i bestidnom, “zacrvene obrazi”. Takva slika odraz je iskrenog vjerovanja u onom ljudskom srcu koje je sačuvalo svoju primordijalnu čistoću u kojoj je Uzvišeni stvorio čovjeka kao biće najljepšeg sklada.

 “Od riječi koje je svijet zapamtio od pripovijedi prošlih Božijih poslanika je i ova: “Kad se ne stidiš, radi šta hoćeš”, riječi su Poslanika Muhammeda, s. a. v. s.  

Odsustvo stida kao vrline danas je više nego evidentno. Dovoljno je obratiti pažnju na modne stilove koji forsiraju razgolićavanje tijela, ili poslušati obične razgovore na javnim mjestima koji obiluju psovkama i vulgarnostima. Bez stida se iznosi intimin život bračnih supružnika, dok pojedinci bez srama prepričavaju svoje “uspjehe” ostvarene u sportskim kladionicama i učešćem u igrama na sreću.

Stid kao ukras imana neraskidivo je povezan s istinskim vjerovanjem. Poslanik Muhammed, a. s., kazuje: “Stid i iman su združeni. Kad nestane jedno, nestaje i drugo.” 

'“Iman ima sedamdeset (ili šezdeset) i nekoliko ogranaka. Najbolji od njih su riječi La ilahe illellah, a najniži uklanjanje neugodnosti s puta. A i stid je dio imana'.” (Muslim: 51)

Stid kao vrlina u svome najplemenitijem obliku dolazi od Uzvišenog Allaha. U jednom hadisu Allahov Poslanik, a. s., kaže: “Zaista je vaš Gospodar stidljiv i darežljiv. Stidi se Svojih robova, kada Njemu ruke ispruže, da ih vrati praznim!” (Tirmizi: 3556)

Stid je ključ svakog dobra, zato što je to osobina koja čovjeka ponajviše odvraća od grijeha. Pored toga, to je i osobina koja pokreće na činjenje dobrih i plemenitih stvari, a Poslanik, s. a. v. s., kaže:  “Stid ne dolazi osim sa dobrom.” Stid je sinonim za dobro kao takvo. Shodno tome, gdje ima stida, ima i dobra, gdje stida nema, nema ni dobra.

Odijevanje, odnosno javno pokrivanje onih dijelova tijela koji se u Šerijatu nazivaju avretom (stidnim dijelovima tijela), važno je moralno pitanje. Globalizacija, kao trend koji nastoji nametnuti jedinstven stil ponašanja, krenula je u obračun s tradicionalnim vrlinama. Razaranje intimnog života neprimjereno odijevanje, neograničene  seksualne slobode su pojave koje se predstavljaju kao društveno normalne i poželjne uprkos brojnim negativnim posljedicama koje ostavljaju na bračni i porodični život ljudi.

Sama činjenica da Kur'an, u više ajeta govori, o pokrivanju i razotkrivanju ljudskoga tijela, jasno ukazuje da je ovo pitanje od suštinskog etičkog  značaja i da odluku o tome kako se oblačiti donosi pojedinac na osnovu etičkih usmjerenja a ne samo na osnovu modnih trendova i estetskih ukusa. 

Uzvišeni Allah kaže: “O sinovi Ademovi, dali smo vam odjeću koja će pokrivati stidna mjesta vaša, a i raskošna odijela, ali, odjeća čestitosti, to je ono najbolje. To su neki Allahovi dokazi da bi se oni opametili.” (El-´Araf, 26)

Otkrivanje avreta siguran je znak skretanja sa pravog puta i slijedenja šejtanova zavođenja: “O sinovi Ademovi, neka vas nikako ne zavede šejtan, kao što je roditelje vaše iz Dženneta izveo, skinuvši s njih odjeću njihovu da bi im stidna mjesta njihova pokazao! On vas vidi, on i vojske njegove, odakle vi njih ne vidite. Mi smo učinili šejtane zaštitnicima onih koji ne vjeruju.” (El-´Araf, 27)

Posebno je indikativno što danas ne samo mnogi mladići i djevojke, već i stariji ljudi izlaze na javna mjesta u neprikladnoj i izazovnoj odjeći. Tijesna, kratka i providna odjeća najkraći je put koketiranju i zavođenju. Govorom tijela i odijela ljudi svjesno govore o raspoloženju vlastite duše i šalju poruku o strastima koje ih zaokupljaju.

Nikada islam, s druge strane, ne želi da na račun etike zanemarimo estetiku, lijep izgled i vanjštinu. Čak i u kontekstu odijevanja za polazak u džamiju Milostivi nas podsjeća na standarde lijepog u kulturi odijevanja.

“O sinovi Ademovi, lijepo se obucite kada hoćete da namaz obavite! I jedite i pijte, samo ne pretjerujte; On ne voli one koji pretjeruju.” (El-´Araf, 31)

U islamskom sistemu vrijednosti intimni život je zaštićen neprobojnim zastorima tajni. Ono što se dešava u intimi porodičnog kutka između muškarca i žene ne može i ne smije biti plasirano u javnu sferu. Hvalisanje detaljima i scenama iz intimnog života uništava stid u samom korijenu. Za one pojedince koji se javno hvališu razvratom, sačuvana je izreka: “Čime se budala ponosi, time se pametan srami.”

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, govori: “Najgori položaj kod Allaha na Sudnjem danu će, uistinu, imati čovjek ili žena koji imaju intimni odnos pa, nakon toga, jedno od njih dvoje objelodani tajnu svog supružnika.”

U predaji Ebu Hurejre, r. a., prenosi se da je Allahov Poslanik,  jednom prilikom, kad je klanjao kao imam, okrenuo lice ka ashabima  i rekao: “O prisutna skupino, a onda se obratio muškarcima: Ima li neko od vas da priđe svojoj ženi, nakon što zaključa vrata i skine svoju odjeću, a zatim izađe govoreći: 'Učinio sam to i to sa svojom suprugom!' Svi su šutjeli. Tada se okrenuo ženama i postavio im isto pitanje. One su, takođe, šutjele. Tada se jedna djevojka propela da je Vjerovjesnik, a. s., može primijetiti i dovoljno čuti, pa je rekla: Da, tako mi Allaha, i oni i one pričaju! Nakon toga, Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: Znate li šta je slično onome koji tako postupi. To je slično šejtanu i šejtanici, koji se sretne na ulici i stupe u intimni odnos dok ih ljudi gledaju.”

Obaranje pogleda, čuvanje očiju od griješna gledanja, vođenje brige o stidnim mjestima, propisno odijevanje kontrola jezika predstavljaju okosnicu imana i izgradnje povjerenja među ljudima.

Pretpostavka moralnog društva i zdravih međuljudskih odnosa je život uokviren poštovanjem Božijih naloga čovjeku. U takvom životu čovjek ustrajava u izvršavanju Božijih naredbi i samokontroli.

Od Ibn Mesuda, r. a, prenosi se da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "O omladino, ko je od vas u (materijalnoj) mogućnosti neka se ženi, jer sa tim se više obara pogled i u tome je veća zaštita za polni organ. A ko nije u mogućnosti na njemu je da posti, jer mu je to zaštita.” 

Od Ebu Hurejre, r. a., prenosi se da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Čovjeku je određen udio u zinaluku koji ga neće zaobići. Zinaluk očiju je gledanje (zabranjenog), zinaluk ušiju je slušanje (zabranjenog), zinaluk jezika je govor (zabranjenog), zinaluk ruke je diranje (zabranjenog) i zinaluk noge je koračanje (prema zabranjenom), a u srcu se budi strast i želja (za zabranjenim), polni organ to ispuni ili porekne.”

Čuvanjem stida, primjerenim i propisnim odijevanjem, kao i čuvanjem vlastitih osjetila od grijeha, musliman čuva korijen stabla na kojem počiva njegova vjera. Kad se jednom taj korijen sasuši ili sasiječe, i samo  stablo nepovratno počinje  da vehne i propada. Na takvom stablu nema ukusnog i zrelog ploda. 

Muslimani su zato danas izloženi velikom i važnom ispitu: sačuvati svoje etičke vrijednosti u dobu naglašenog konzumerizma i materijalizma. I najsjajniji dragulji gube na vrijednosti kada se bespotrebno izlažu zavidnim i ljubomornim pogledima. Na isti način, dragocjene  vrijednosti koje su stoljećima čuvane u našoj duhovnoj praksi moraju prvo biti brižno sačuvane u našim srcima, a zatim i u našem kolektivnom nasljeđu i identitetu.

 

       BILJEŠKE:

  1. Korkut, Besim (1412 H) Kur'ana s prevodom. Saudijska Arabija.
  2. El-Buhari, Muhamed b. Ismail, (2008) Buharijina zbirka hadisa. Sarajevo: Kulturni centar Kralj Fahd.
  3. Es-Sidžistani, Ebu Davud, (2012) Sunen Ebu Davud, prijevod i komentar Mahmut Karalić, Novi Pazar: El-Kelimeh.
  4. En-Nejsaburi, Muslim, (1995) Es-Sahih, Bejrut: Daru ibn Hazm.  
  5. Et-Tirmizi, Ebu Isa, (2000) Tirmizijina zbirka hadisa. Travnik: Elči Ibrahim-pašina medresa. 
  6. Klasični tefsirski tekstovi, (2006) Fakultet islamskih nauka, Sarajevo.
  7. Fazlić Fadil., Šošić Devad., (2010) Da'va. Sarajevo: Fakultet islamskih nauka.
  8. Ahmed b. Hanbel, (2010) Musned. prijevod Semir Rebronja, Zenica 2010.
  9. El-Munziri Zekijjudin, (2008) Muslimova zbirka hadisa. sažetak 1 i 2, Sarajevo: El-Kalem.
  10. Malik b. Enes, (2004) Muvetta. Travnik: Elči Ibrahim-pašina medresa.
  11. Ibn Kesir, (2002) Tefsir. Sarajevo: Visoki saudijski komitet za pomoć BiH.
  12. Indžić, Hamid., (2003) Osnove islamskog morala i ponašanja. Travnik: Elči Ibrahim-pašina medresa.