Isčitavajući kur`anske i hadiske poruke, zapazit ćemo jedan vrlo interesantan detalj, a to je da se u ajetima i hadisima mogu naći informacije koje govore o posebnosti ljudi, mjesta i vremena. Tako je Allah, dž.š., odlikovao neke ljude učinivši ih poslanicima. Odlikovao je neka mjesta, u odnosu na druga, pa je, naprimjer, jedan namaz u Medžidu-l-Haramu, vrijedan kao sto hiljada namaza na drugom mjestu. Odlikovao je, također, i neka vremena u odnosu na druga pa je tako noć Lejletu-l-Kadr, vrijednija od hiljadu mjeseci.

Uzvišeni Allah, dž.š., shodno Svojim riječima: “Čovjek je stvoren kao slabo biće“, a želeći motivirati čovjeka, te olakšati mu povratak na mjesto odakle je potekao, nije ostavio čovjeka samog. Kao stvorenje koje je stvorio i oblikovao Svojom rukom, Allah, dž.š., nije prepustio čovjeka dunjalučkoj vjetrometini i bespuću, nego mu s vremena na vrijeme, daje priliku da se vrati na put svoga Gospodara. To pokazuje, kolika je ljubav Gospodara prema Svome robu. Odlučio je da Svoga roba za svako dobro djelo, nagradi kao da je deset puta isto djelo učinio, pa čak i više kako nas obavještava Poslanik, a.s.: ”Uzvišeni Allah odredio je šta je dobro, a šta je zlo, i objasnio: ko naumi da učini dobro djelo, pa ga ne učini, Allah mu ga upiše kao da ga je i učinio; a ko naumi da učini dobro i učini ga, Allah mu upiše nagradu od deset do sedam stotina puta, ili još mnogo veću.“ Iz Svoje milosti, Allah je odredio posebnu nagradu za neka od djela, za koje jedino On zna vrijednost nagrade. Takva djela, ne može ni mizan-vaga izvagati. Ta djela su slijedeća: 1. oprostiti bratu ili sestri – Allah, dz.š., kaže: "A onoga ko oprosti i izmiri se Allah će nagraditi." (Eš- Šura 40). 2. sabur - Allah, dž.š., kaže: "Samo oni koji su strpljivi bit će bez računa nagrađeni." (Az-Zumer 10). 3. post- Muhammed, a.s., kaže: "Rekao je Allah: 'Svako djelo pripada čovjeku osim posta. Post je Moj i Ja za njega posebno nagrađujem.'

Na Sudnjem danu će se čuti glas: 'Gdje su oni kojima pripada posebna nagrada?'“ Danas nerijetko u našim predavanjima i vazovima dominira priča o Allahovoj kazni, Džehennemu, strahotama Sudnjeg dana koje imaju za cilj da putem straha čovjeka usmjere na pravi put. Nesumnjivo je da će čovjek odgovarati za svoja djela. Međutim, ono što zaboravljamo jeste da nakon što prestane strah od nečega, čovjek se najčešće vraća na ono na čemu je bio. Dok, ako to radi iz ljubavi, takva djela su dugotrajnija i čovjek se utrkuje da ih što više učini, jer je svjestan da Allahova, dž.š. milost nadvladava Njegovu srdžbu. Osobama koje stalno potenciraju kaznu u odnosu na milost, treba postaviti jedno jednostavno pitanje: “Šta mislite, da Allah za svako dobro djelo nagrađuje samo jednim sevapom, a ne sa deset, sedamsto ili više?“ Kakav bi bio omjer naših dobrih i loših djela? Zar to nije dovoljan pokazatelj koliko je Gospodaru stalo do nas i koliko nas voli? Kao znak Svoje ljubavi, svake godine nas obraduje ramazanom, mjesecom milosti, oprosta i spasa od vatre. Tu našu slabost, Gospodar je učinio našom prednošću.

Potrebno je samo malo truda, malo želje, da uz Allahovu pomoć, dosegnemo džennetske perivoje. Prije agresije na Bosnu i Hercegovinu, delegacija tadašnjeg Starješinstva Islamske zajednice boravila je u Mekki na jednoj konferenciji. U toku boravka u Mekki imali su priliku da se susretnu sa vjerskim velikodostojnicima iz čitavog islamskog svijeta. Jedan od tih susreta je bio i sa tadašnjim saudijskim muftijom Ibn Bazom. U razgovoru sa predstavnicima muslimana iz tadašnje Jugoslavije, upitao ih je: “Kakvo je stanje muslimana u Jugoslaviji?“ Jedan od hrabrijih je odgovorio: “Imamo problema sa obavještajnom službom, hapse i maltretiraju naše predvodnike.“ On im reče: “Donekle mi je poznato stanje muslimana na Balkanu. Najgore je muslimanima u Bugarskoj i Albaniji. Ali, trebate biti svjesni, da sam vaš život, vaš boravak na tom području je na stepenu džihada, borbe na Allahovom putu.“

Autor: Ismet ef. Bašić