Adabi prilikom završetka učenja Kur'ana (hatme)
Kada čovjek prouči cijeli Kur'an, a.š., (završi hatmu) tada postoje određeni adabi (lijepi postupci) koji se čine tom prilikom.

To su uglavnom postupci koji imaju uporište u hadisima ili u praksi nekoga od ashaba, r.a., ili tabi'ina, kao što ih nalazimo i u praksi muslimana na našim prostorima. Od adaba koje je pomenuo Bejheki –rahimehullah- u svojoj knjizi „Šuabul-iman“ ističemo slijedeće:
- kada učač stigne do kraja Kur'ana, a.š., onda neće stati tu, nego će odmah početi da ga ponovo uči s početka, (bar prvu i početak druge sure), tako da je uvijek u učenju Kur'ana.
Abdullah ibn Abbas, r.a., pripovijeda da je neki čovjek upitao Allahovog Poslanika, s.a.v.s.: -Allahov Poslaniče, koje je djelo najbolje? Poslanik mu odgovori: -El-hallul-murtehil. Ashabi upitaše: -A šta je to el-hallul-murtehil? Poslanik im reče: -To je onaj koji uči Kur'an od početka do kraja i od kraja do početka, (druga predaja to još bolje pojašnjava: kad god završi učenje Kur'ana, odmah ga ispočetka ponovo započinje).“ (Šuabul-iman, 2/367)
- kada učač završi hatmu (učenje Kur'ana) onda je lijepo da sakupi svoju djecu i ostalu porodicu i da to bude početkom noći, ili početkom dana.
Sabit El-Bunani –rahimehullah- prenosi da bi Enes ibn Malik, r.a., kada bi završio hatmu sakupio svoju porodicu kako bi zajednički učili dovu. (Šuabul-iman, 2/368 i zabilježio ga takođe Ibn Mubarek)
Mudžahid i drugi učenjaci su uobičajavali nakon proučene hatme učiti dove i govorili su: Rečeno je da se dova nakon proučene hatme prima. (Šuabul-iman, 2/368)
Vebre ibn Abdurrahman ibnil-Esved je rekao: „Ko prouči Kur'an pa ga završi danju biće mu oprošteni grijesi toga dana, a ko ga završi noću, biće mu oprošteni grijesi te noći.“ (Šuabul-iman, 2/369)
Ibrahim Et-Tejmi –rahimehullah- prenosi da se ovako govorilo: „Kada čovjek završi učenje Kur'ana, meleki na njega donose salavat (tj. mole za oprost njihovih grijeha) preostatak tog dana ili noći, pa su zbog toga smatrali poželjnim da završavaju hatmu početkom dana ili početkom noći.“ (Šuabul-iman, 2/369)
-tekbiri prilikom završavanja hatme.
El-Halimi –rahimehullah- kaže: „Tekbir bi se trebao donositi na kraju svake sure, počevši od sure Ed-Duha pa sve do kraja Kur'ana, a.š.“ (Šuabul-iman, 2/370)
Ikreme ibn Sulejman –rahimehullah- kaže da je učio Kur'an pred Ismailom ibn Abdullahom ibn Kostantinom, pa kada je došao do sure Ed-Duha on mu reče: „Donesi tekbir na kraju svake sure pa sve do kraja Kur'ana, jer su mi tako naredili Šibl i Abdullah ibn Kesir, a njima je naredio Mudžahid, a njemu Ibn Abbas, a njemu Ubejj ibn Keab koji kaže da je učio pred Poslanikom, s.a.v.s., pa mu je naredio da tako čini. (Hadis je sahih a zabilježio ga je Hakim 3/304)
El-Halimi –rahimehullah- dalje kaže: „Način donošenja tog tekbira je da učač, kada god završi neku suru zastane i kaže „Allahu ekber“, ponovo zastane i nakon toga uči slijedeću suru i tako sve do kraja Kur'ana. Kada dođe do kraja onda donese tekbir, zahvali se Allahu, dž.š., donese salavat na Poslanika i tada uči dovu.“ (Šuabul-iman, 2/372)
-učiti dovu nakon proučene hatme.
Enes ibn Malik, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: „Kod svake proučene hatme ima dova koja se prima.“
Također Enes ibn Malik, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: „Svakom ko prouči hatmu pripada dova koja se prima i stablo u Džennetu.“ (Oba ova hadisa su slabog seneda. Šuabul-iman, 2/374)
Također se prenosi da je neki čovjek upitao Abdullaha ibn Abbasa, r.a.: -A šta ako čovjek ne zna proučiti ništa osim jednu ili dvije sure. Ibn Abbas reče: Tako slično je neki čovjek pitao Allahovog Poslanika, s.a.v.s., pa mu on reče: „Njegova hatma je ondje dokle zna učiti.“ (Hadis je slab. Šuabul-iman, 2/374)
Iz ovoga se zaključuje da i onaj ko nije vješt učenju Kur'ana, pa nije u stanju da prouči kompletan Kur'an, može učiti dovu nakon što prouči ono što zna učiti, što nikako ne smije biti preprekom da se što bolje nastoji savladati učenjem, kako bi se mogao proučiti Kur'an u potpunosti.
Abdullah ibn Mubarek –rahimehullah- je volio kada prouči hatmu, hatmensku dovu učiti, dok bi bio na sedždi. (Šuabul-iman, 2/374)
ZASTAJANJE KOD KUR'ANSKIH AJETA U KOJIMA SE POMINJE DŽENNET I DŽEHENNEM
Poznato je da bi Allahov Poslanik, s.a.v.s., dok bi klanjao nafilu / dobrovoljni namaz, kada bi proučio ajet u kojem se pominje Džennet ili Allahova milost, onda bi zastao i molio Allaha, dž.š., za milost, a kada bi proučio ajet u kojem se pominje Džehennem ili Allahova kazna, onda bi takođe zastao i molio Allaha, dž.š., da ga zaštiti i sačuva od kazne. Na ovo ukazuju naredni hadisi:
Avf ibn Malik, r.a., kaže: „Klanjao sam sa Allahovim Poslanikom, s.a.v.s., noćni namaz pa je učio suru El-Bekare, i kada bi god proučio ajet u kojem se pominje rahmet (milost), zastao bi i tražio milost, i kada god bi proučio ajet u kojem se pominje kazna, zastao bi i tražio zaštitu od kazne.“ (Šuabul-iman, 2/375)
Abdurrahman ibn Ebi Lejla prenosi od svoga oca koji kaže da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., kada bi klanjao noćni namaz i proučio neki ajet, rekao bi: „Teško stanovnicima Džehennema od vatre, utječem se Allahu od vatre.!“ (Ibn Ebi Šejbe 2/210)
Aiša, r.a., kada bi proučila ovaj ajet: „pa nam je Allah podario (spas) i sačuvao nas je kazne vrelog vjetra,“ (sura Et-Tur, 27) molila ovako: „Allahu moj, podari mi spas i sačuvaj me od kazne vrelog vjetra!“ (Šuabul-iman, 2/375)
Abdullah ibn Mes'ud, r.a., kaže: „Nadam se da, kada god neko od vas prouči neke kur'anske ajete, pa zamoli Allaha, dž.š., za oprost grijeha da će mu Allah oprostiti, jer u Kur'anu stoji: „I oni koji kada urade kakvo rđavo djelo ili učine sebi nasilje, sjete se Allaha i zatraže oprost za svoje grijehe. A tko će oprostiti grijehe osim Allaha? (Alu Imran, 135, pogledaj Šuabul-iman, 2/376)
Autor: Fuad Sedić