To je jedan od velikih grijeha kako to kaže Buhari u svome Sahihu (10/472) stavljajući ovakav naslov: “Nemimet je jedan od velikih grijeha.” Po mišljenju većine učenjaka to djelo je haram / strogo zabranjeno na što ukazuju slijedeći ajeti i hadisi:

Allah, dž.š., kaže: 

﴿وَلاَ تُطِعْ كُلَّ حَلاَّفٍ مَهِينٍ(10)هَمَّازٍ مَشَّاءٍ بِنَمِيمٍ﴾ (سورة القلم 10-11)

“I ne slušajte ni jednog krivokletnika, prezrena, klevetnika, koji tuđe riječi prenosi.”

Imam Muslim bilježi u svome Sahihu da je poznatom ashabu Huzejfi, r.a., rečeno da neki čovjek prenosi tuđe riječi na što on reče: Čuo sam Allahovog Poslanika, s.a.v.s., da kaže: “U Džennet neće unići onaj koji prenosi tuđe riječi.”

 

عَنِ ابْنِ عَبَّاسٍ قَالَ مَرَّ النَّبِيُّ صَلىَّ اللهُ عَلَيْهِ وَسَلَّمَ بِحَائِطٍ مِنْ حِيطَانِ الْمَدِينَةِ أَوْ مَكَّةَ فَسَمِعَ صَوْتَ إِنْسَانَيْنِ يُعَذَّبَانِ فِي قُبُورِهِمَا فَقَالَ النَّبِيُّ صَلىَّ اللهُ عَلَيْهِ وَسَلَّمَ يُعَذَّبَانِ وَمَا يُعَذَّبَانِ فِي كَبِيرٍ ثُمَّ قَالَ بَلَى كَانَ أَحَدُهُمَا لاَ يَسْتَتِرُ مِنْ بَوْلِهِ وَكَانَ الْآخَرُ يَمْشِي بِالنَّمِيمَةِ (رواه البخاري) 

Abdullah ibn Abbas, r.a., pripovijeda da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., prošao pored dva kabura i rekao: 

“Zaista su njih dvojica u patnji i kazni, a ne kažnjavaju se za nešto (u vašim očima) veliko (mada je to kod Allaha veliko); jedan od njih se nije čuvao mokraće, a drugi je (bihuzurio ljude) prenoseći tuđe riječi.” 

Ibn Hadžer –rahimehullah- u komentaru ovoga hadisa kaže: Neki učenjaci su, ukazujući na povezanost između ova dva grijeha rekli slijedeće: Berzeh (boravak u kaburu do proživljenja) je priprema za ahiretski život, a prvo za što će ljudi polagati račun na Sudnjem danu, od obaveza prema Allahu, dž.š., je namaz, a od obaveza prema ljudima je prolijevanje krvi (svađe i sl.) Ključ namaza je čistoća (od mokraće i sl.) a ključ i razlog svađe je gibet i nemimet koji rezultira smutnjom i svađom među ljudima, koja se uglavnom završava sa tučom i ubistvom.

Nevevi –rahimehullah- kaže: Nemimet je zabranjen ako u tome nema nikakve koristi. Međutim, ako neko sazna da neki zulumćar i nasilnik namjerava nekome bespravno nanijeti štetu, onda je poželjno, pa čak i obaveza da čovjek na to upozori svoga brata muslimana. 

 

عَنْ أَبِي هُرَيْرَةَ أَنَّ رَسُولَ اللَّهِ صَلىَّ اللهُ عَلَيْهِ وَسَلَّمَ قَالَ إِنَّ مِنْ شَرِّ النَّاسِ ذَا الْوَجْهَيْنِ الَّذِي يَأْتِي هَؤُلاَءِ بِوَجْهٍ وَهَؤُلاَءِ بِوَجْه (رواه البخاري ومسلم) وزاد الدارمي في روايته: مَنْ كَانَ ذَا وَجْهَيْنِ فِي الدُّنْيَا كَانَ لَهُ يَوْمَ الْقِيَامَةِ لِسَانَانِ مِنْ نَارٍ 

Ebu Hurejre, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Najgori od ljudi su dvoličnjaci; koji se jednoj skupini ljudi prikazuju u jednom licu a drugoj skupini u drugom licu. Ko bude imao dva jezika na dunjaluku (sa jednom skupinom govori jedno, a sa drugom drugo) Allah će mu dati dva jezika od vatre na Sudnjem danu.”

Imam Ebu Hamid El-Gazali –rahimehullah- o nemimetu kaže: Neminet je uglavnom prenošenje nečijih riječi onome na koga se te riječi odnose, kao na primjer:  “Taj i taj o tebi kaže to i to.” Nemimet nije samo to, nego se njime misli na razotkrivanje onoga što se ne želi dati u javnost, bez obzira bilo to krivo onome koji je to rekao, ili onome o kome je rečeno ili nekom trećem. Također se nemimetom smatra ono što se prenese riječima, išaretom  ili sl., bez obzira da li se prenose nečije riječi, djela i bez obzira je li to sramota ili nije. Prema tome nemimet je širenje nečije tajne i razotkrivanje onoga što se ne želi dati u javnost. Prema tome, čovjek je dužan da ne priča ono što vidi kod drugih ljudi, osim ako je u prenošenju toga neka korist za muslimane, ili će se na taj način izbjeći neki grijeh. 

Svaki čovjek kome se prenese nečiji govor o njemu, treba da ima u vidu šest stvari: 

1- Da ne povjeruje tom čovjeku koji mu je tu vijest prenio, zato što je on griješnik, a vijesti od griješnika se ne primaju.

 2- da mu tako nešto ne dozvoli, te da ga posavjetuje da to ružno djelo više ne čini.

3- da takvog čovjeka mrzi u ime Allaha, dž.š., jer je on kod Allaha omržen, a mrziti u ime Allaha, dž.š., onoga ko to zaslužuje je dužnost.

4- da ne misli ništa ružno o onome od koga mu je taj govor prenešen, jer ako počne o njemu nešto ružno misliti, onda je, bar djelimično povjerovao u ono što mu je prenešeno, a Allah, dž.š., kaže: 

 

﴿يَاأَيُّهَا الَّذِينَ آمَنُوا اجْتَنِبُوا كَثِيرًا مِنْ الظَّنِّ إِنَّ بَعْضَ الظَّنِّ إِثْمٌ ﴾ 

(سورة الحجرات 12)

“O vjernici, klonite se mnogih sumnjičenja, neka sumničenja su, zaista, grijeh.” 

5- da mu to ne bude povod da se počne baviti špijunažom i istraživati je li ta vijest tačna ili nije, jer Allah, dž.š., kaže: 

﴿ وَلاَ تَجَسَّسُوا ﴾ (سورة الحجرات 12)

“I ne uhodite jedni druge...”

6- da ne dozvoli sebi ono od čega je tog čovjeka odvraćao, pa da počne prenositi taj govor i pričati ga drugima. 

Priča se da je neki čovjek došao Omeru ibn Abdul-Azizu i prenio mu neki govor od nekog čovjeka, na što mu Omer reče: -Ako hoćeš mi ćemo tu tvoju vijest provjeriti; pa ako bude tačna, onda si od onih na koje se misli u ovom kur’anskom ajetu: 

﴿يَاأَيُّهَا الَّذِينَ آمَنُوا إِنْ جَاءَكُمْ فَاسِقٌ بِنَبَإٍ فَتَبَيَّنُوا أَنْ تُصِيبُوا قَوْمًا بِجَهَالَةٍ ﴾ 

(سورة الحجرات 6)

“O vjernici, ako vam nekakav nepošten čovjek donese kakvu vijest, dobro je provjerite, da u neznanju nekome zlo ne učinite...”,  a ako ne bude tačna onda si od onih na koje se misli u ovom kur’anskom ajetu: 

 

﴿وَلاَ تُطِعْ كُلَّ حَلاَّفٍ مَهِينٍ(10)هَمَّازٍ مَشَّاءٍ بِنَمِيمٍ﴾ (سورة القلم 10-11)

“I ne slušajte ni jednog krivokletnika, prezrena, klevetnika, koji tuđe riječi prenosi.”, a ako hoćeš to ćemo ti za ovaj put oprostiti i nemoj više tako nešto raditi. Tada čovjek reče Omeru: -Oprosti mi, o vladaru pravovjernih, neću nikada više tuđe riječi prenositi.” 

Hasan Basri –rahimehullah- kaže: “Ko tebi prenosi tuđe riječi, znaj da takav i drugima prenosi tvoje riječi.” Ovo je poput narodne izreke: “Ko tebi prenosi (tuđi govor) on i tvoj govor prenosi drugima, pa ga se čuvaj!” 

Također je neko dobro rekao: “Ko ti kaže i prenese da te tvoj brat psuje i grdi, takav i tebe psuje i grdi.”

Priča se da je neki čovjek otišao u posjetu svome bratu muslimanu i prenio mu nekakav govor o drugim ljudima, što se ovome nije sviklo, pa mu reče: -Brate moj, prenio si mi tuđi govor i time si učinio tri prekršaja: učinio si me da mrzim svoga brata, moje si srce opteretio time i učinio si me da sumnjam u tvoje povjerenje.

Neki čovjek je došao Aliji, sinu Husejnovom (unuku Poslanikovom, s.a.v.s.,) i rekao mu da ga je neki čovjek opsovao i o njemu nešto ružno rekao. Tada Alija reče tom čovjeku: -Idemo skupa do tog čovjeka. Kada su krenuli, ovaj čovjek je pomislio da će Alija tog čovjeka kazniti zbog toga što mu je on učinio. Kada su stigli, Alija mu reče: -O moj brate, ako je ono što si o menu rekao tačno, ja molim Dragog Allaha da mi oprosti, a ako to nije tačno, molim Allaha da tebi oprosti.”

 Molim Allaha, dž.š., da nas zaštiti od ove opasne bolesti po naše jedinstvo i slogu, jer kažu da je nemimet opasniji od šejtanskog djelovanja, zato što šejtan radi indirektno, pomoću vesvese i uplitanja a onaj koji prenosi tuđe riječi to radi direktno i otvoreno.

Autor: Fuad Sedić