Nemati namjeru da se vrati dug i ne vraćati ga jedan je od velikih grijeha, jer na taj način čovjek bespravno uzima i troši tuđi imetak.

Allahov Poslanik, s.a.v.s., kaže: 

قَالَ النَّبِيُّ صَلىَّ اللهُ عَلَيْهِ وَسَلَّمَ مَنْ أَخَذَ أَمْوَالَ النَّاسِ يُرِيدُ أَدَاءَهَا أَدَّى اللَّهُ عَنْهُ وَمَنْ أَخَذَ يُرِيدُ إِتْلاَفَهَا أَتْلَفَهُ اللَّهُ (رواه البخاري)

“Ko uzme dug od ljudi i ima namjeru da ga vrati, Allah će mu pomoći da ga vrati, a ko uzme neki imetak kao dug i želi ga upropastiti (ne vratiti), Allah propast tog imetka okrene protiv tog čovjeka.”

Muhammed ibn Abdullah ibn Džahš, r.a., pripovijeda da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., jednom prilikom sjedio na mjestu gdje se spuštaju dženaze (mejjiti) pa je podigao glavu prema nebesima, zatim je vratio svoj pogled, stavio ruku na čelo i rekao: “Subhanellah, Subhanellah, nešto mi je vrlo strogo i teško objavljeno!” Mi smo tada zašutjeli i razišli se, a sutradan sam Allahovog Poslanika, s.a.v.s., upitao: -A šta ti je to, tako strašno i teško jučer objavljeno? Poslanik odgovori: -Objavljena mi je opasnost nevraćanja duga. Tako mi Onoga u čijoj ruci je moja duša, kada bi čovjek poginuo (kao šehid) pa nakon toga živio, zatim ponovo kao šehid poginuo, pa opet živio, i treći put kao šehid poginuo, u Džennet ne bi ušao sve dok dug, koji je na njemu ne bi bio vraćen.”

Ebu Se’id El-Hudri, r.a., pripovijeda da je čuo Allahovog Poslanika, s.a.v.s., da uči ovu dovu: “Utječem se Allahu, dž.š., od nevjerstva i od duga!” Neki čovjek na to reče: -Allahov Poslaniče, zar je nevjerstvo slično  dugu?  -Jeste- odgovori Poslanik.”

Sevban, r.a., pripovijeda da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Čija duša napusti njegovo tijelo, a on bude čist od troje, ući će u Džennet: krađa ratnog plijena, dug i nevjerstvo.” 

Takođe je grijeh bez razloga odugovlačiti sa vraćanjem duga, jer Ebu Hurejre, r.a., pripovijeda da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: 

قَالَ رَسُولُ اللَّهِ صَلىَّ اللهُ عَلَيْهِ وَسَلَّمَ مَطْلُ الْغَنِيِّ ظُلْمٌ (متفق عليه)

“Odugovlačenje sa vraćanjem duga je nasilje…”

Autor: Fuad Sedić