Urf 

Urf ili običaj u islamskom pravu se definira kao opetovana praksa koja je prihvatljiva ljudima zdravog razuma. Prema Kamaliju (2017) ova definicija jasna je u tome da običaj, da bi bio validna osnova za pravne odluke, mora biti zdrav i razuman. Stoga, opetovane prakse nekih naroda od kojih nema koristi, koje imaju štetne posljedice ili se radi o iskvarenim praksama nisu obuhvaćene definicijom urfa. U terminološkom smislu, prema Štulanoviću (2004) definicija Abdullaha b. Ahmeda En- Nesefija osnova je mnogim drugim islamskim pravnicima, a glasi: Urf je ono što se ustali kod ljudi na temelju logike, razuma i prihvati ga zdrava ljudska priroda." Stoga, važni elementi urfa su: općenitost, stalnost, logičnost, razumnost i razložnost, te moralnost. Za Z. Gekalpa (1875-1924. g.) urf ima široko značenje i obuhvata sve norme zasnovane na društvenoj svijesti izraženoj u aktualnom ponašanju ili svijesti muslimanske zajednice osim normi sadržanih u kur'anskom tekstu. Običaji mogu biti uzrokom koga zakonodavac uzima u obzir prilikom donošenja pravnih propisa koji ostaju dok je taj običaj na snazi, ali se mijenjaju i podložni su promjeni, ako dođe do promjene tog običaja. Običaj mora biti u skladu sa moralnim shvatanjem muslimanske sredine. Primjera radi, kod muslimana je prisutno uvakufljavanje pokretnih, prolaznih vrijednosti, iako je osnova vakufa da bude neprolazna, neuništiva nekretnina. Također, iznos mehra je često predmet običaja. Primjer verbalnog urfa su određeni izrazi koji su poznati svima i koriste se u svakodnevnom životu. Kao imenica izvedena iz arapskog korijena arefe (znati), urf jezički znači "ono što je poznato". U svom primarnom značenju, Prema Štulanoviću, to je nešto što je poznato, nasuprot onoga što je nepoznato, blisko i običajno, nasuprot onoga što je udaljeno i strano. U morfološkom smislu spominju se riječi istog korijena: urf arife i maruf kao sinonimi onoga što podrazumijeva antonimno značenje izrazu nukur ili nekir (semantički nepoznat, ružan, ili pokuđeno djelo) odnosno spomenuti sinonimi obuhvataju sve ono što svijet poznaje kao lijepo, dobro i pozitivno, privikne se na to i osjeća pouzdanost i sigurnost u njegovu prakticiranju. U Kuranu se ova riječ spominje u nekoliko ajeta sa značenjem: dobra djela, vrhovi, uzvišeni dijelovi, dobročinstvo i dobra djela."

Kamali (2017) navodi kako urf i adet imaju sinonimno značenje i većina učenjaka koristi ih na taj način. Štulanović navodi da bi se nešto smatralo adetom uslov je ponavljanje, a za urf konstatno sukcesivno ponavljanje iz čega proizilazi da i adet može postati urfom uz ispunjenje ovog uvjeta konstatnog sukcesivnog ponavljanja.

Jedan od kur'anskih argumenata za urf jeste 233. ajet sure El-Bekare koji upućuje na urf, koristeći izraz maruf" koji je od istog korijena riječi. Ajet glasi: Otac djeteta je dužan da ih prema svojoj mogućnosti hrani i odijeva s marufom."