Sunnet tešrī‘i
Normativni sunnet (tešrīi) se - kako ističu šerijatski pravnici - sastoji od uzornog života Božijeg Poslanika, s.a.v.s., bilo da je on izražen riječima, praksom ili prešutnim odobrenjima, a odnosi se na pitanja vjerovanja, šerijatske propise vezane za ibadete, opće principe morala, vrednovanje određenih postupaka i sl. dijeli se na dvije podvrste koje imaju opće, univerzalno važenje, i na druge dvije koje imaju ograničeno važenje.
Ono što je poteklo od Poslanika, s.a.v.s., na način da on to, kao poslanik, govori, radi ili odobrava u okvirima onoga što iznosi sam Kur'an, ili, pak, da obznanjuje ono što je Kur'an potpuno prešutio. Ovaj sunnet nije limitiran ni vremenom ni okolnostima te je kao takav za vjernike obavezujući do Sudnjeg dana. Nekada je Poslanik, s.a.v.s., govorio u funkciji muftije, kao što je slučaj Hinde bint Utbe, ženom Ebu Sufjana koja se požalila Poslaniku, s.a.v.s., na škrtost svoga muža, pa joj je Poslanik, s.a.v.s., dozvolio da uzme iz njegovog imetka onoliko koliko je potrebno njoj i njenoj djeci. Ovo se smatra fetvom, a ne presudom, jer Poslanik, s.a.v.s., nije saslušao Ebu Sufjana, niti ga je pitao o razlozima njegovog postupka, niti je od Hinde tražio dokaz za njene tvrdnje. Situacije kada je Poslanik, s.a.v.s., bio u ulozi vrhovnog vođe zajednice (imamet), kao što je mobiliziranje vojske, provođenje ugovora, dijeljenje državnog novca iz blagajne i sl. što je u djelokrugu rada vođe, te ovaj sunnet nije općenito normativan, nego ga je obavezno slijediti tek kada ga aktualni vođa preporuči, i niko nema pravo da prakticira nešto od ovoga sam od sebe pod izgovorom da je to Poslanik, s.a.v.s., radio ili tražio da se čini. Ono što je Poslanik, s.a.v.s., činio kao sudija u pojedinačnim parnicama vrsta je sunneta koji nije općenito normativan, jer Poslanik, s.a.v.s., donosi presudu prema dokazima koji mu stoje na raspolaganju. Ako neko smatra da je njegov zahtjev za dobijanjem određenih prava opravdan, on će ih moći koristiti tek kada mu to sudija presudi. Ovdje treba napraviti distinkciju između konkretne presude koja se vezuje za određeni sudski spor, koja nije općenormativna, i između procedure vođenja sudskog spora koja jeste općenormativna. (Zuhdija Hasanović, Razlikovanje normativnosti u sunnetu Božijeg Poslanika (alejhi-selam)", u: Zuhdija Hasanović, ur., Pristupi sunnetu (hrestomatija), Fakultet islamskih nauka u Sarajevu, , str. 292-294.)IZVORI
Karalić, M. (2010). Hadis i hadiske znanosti. Novi Pazar: El-Kelimeh;
Nakičević, O. (1996). Uvod u hadiske znanosti. Sarajevo: Fakultet islamskih nauka;
Musić, K. (2020). Poslanikova, s.a.v.s., komunikacija. Sarajevo: FIN i El-Kalem;
Hrvačić, Dž. (2009). Hadis. Sarajevo: El-Kalem;.
Handžić, M. (1972). Uvod u tefsirsku i hadisku nauku. Sarajevo: Gazi Husrev-begova medresa u Sarajevu;
Šahrazūrī (al-), Ibn aṣ-Ṣalāḥ (2002). Muqaddima, stručna obrada: ‘Abdullaṭīf al-Hamīm & Māhir Yāsīn al-Faḥl. Bejrut: Dār al-kutub al-‘ilmiyya;
Gawrī (al-), ʻA.(2007). Mawsūʻa ʻulūm al-ḥadīt wa funūnihī. tri toma. Damask – Bejrut: Dāru Ibn Katīr;
Hasanović, Z. (2005). Pristupi sunnetu. Sarajevo: Fakultet islamskih nauka u Sarajevu.