Sunnet

1. Ovaj pojam jezički ukazuje na stazu, put, praksu, običaj i metodu. U Kur'anu se pojam sunnet u jednini spominje u sedam ajeta, a općenito ima značenje prakse, ustaljenog i zakonitosti.

Opća muslimanska praksa naziva se sunnetom u smislu primjene učenja vjere upravo u skladu s ovim hadisom. Terminološki, sunnet ukazuje na isti sadržaj na koji ukazuje pojam hadis. Ne radi se o sinonimima; oni su formom i značenjem različiti pojmovi, ali terminološki ukazuju na jedinstvenu supstancu. Život je Božijeg Poslanika specifično strukturiran mjerodavni i smjerodavni obrazac autentičnog življenja islama. Razlika koju većina učenjaka uspostavlja između hadisa i sunneta jeste da je hadis izvještaj o nekom fragmentu Poslanikova, s.a.v.s., života, a sunnet specifično uspostavljen Poslanikov, s.a.v.s, život.

2. U šeriatskom pravu sunnet se koristi u dva različita značenja, i samim tim ima idvije različite definicije. Jedna se koristi u fikhu kod pravnika (fuqaha), a druga u metodologiji islamske jurisprudencije (usula l-fiqh).

U fikhu sunnet označava jednu vrstu ili kategoriju pravne norme u koju je neko djelo uvršteno, a one su: farz, vadžib, sunnet, mendub, mubah, mekruh i haram što je kategorizacija u hanefijskoj pravnoj školi, ili podjelu na: vadžib, mendub, mubah, mekruh i haram, što se prakticira u drugim pravnim školama.

U usuli-fikhu sunnet označava ono što je Božiji Poslanik, a.s., rekao (qawl), radio (fi'l) i ono što je šutnjom odobrio (taqrir). Sunnet – ili Mendūb je vjerska odredba kojom se nešto preporučuje i traži, ali ne na izričit način kao što je to farz ili vādžib. Sunnet je ono što Allah, dž.š., nije zapovjedio da se radi, ali je Muhamed, a.s., radio ili je preporučivao da se radi. O vrstama sunnetā na bosanskom jeziku vidi: Džananović Ibrahim, Osnovi islamskog prava (Usulul-fikh), Gazi Husrev-begova medresa, Sarajevo, 1985, str. 23-24; Muhamed Seid Serdarević, Fikhul-ibadat, Vrhovno islamsko starješinstvo u SFRJ, Sarajevo, 1968, str. 19.

Neki šerijatski pravnici će formulirati sunnet na način da je to sve što je poteklo od Božijeg Poslanika, s.a.v.s., a nije ni farz ni vadžib. U tom smislu razlikuju se dvije vrste sunneta, tzv. sunnet huda, odn. es-sunnetul- muekkede (pritvrđeni sunnet), kao što je učenje ezana, ikameta, obavljanje sunneta i redovnih nafila, te sunenuz-zevaid, odn. essunnetu gajrul-muekkede (nepritvrđeni sunnet), kao što je učenje ezana osobi koja pojedinačno klanja, korištenje misvaka i sl.