Sujuti Dželaluddin

Dželaluddin es-Sujuti (Galaluddin as-Suyuti) (1445-1505). Rođen je u Kairu. Otac mu je umro kada je imao pet godina, pa je odrastao kao jetim. Još od djetinjstva pokazuje stremlje ka izučavanju raznih disciplina. Mnogo je putovao radi stjecanja znanja po raznim naučnim centrima svoga vremena. Vrlo rano počinje sa pisanjem svojih autorskih djela i sa podukom ljudi, a od četrdesete godine se osamljuje i okreće samo ka pisanju djela. Spominje se da je sa dvadeset godina počeo pisati naučna, tj. stručna djela.

U fikhu je bio šafijskog mezheba kojeg se držao cijelog svog života. Napisao je nekoliko istaknutih djela iz raznih disciplina, a isto tako i velik broj tefsirskih djela. Navodi se da je napisao najmanje pet stotina djela, a neko će kazati i da je napisao preko sedam stotina djela, naravno što manjih, što većih. Navest ćemo neka: Ed-durru-l-mensur fi tefsiri bi-l-me'sur (njegov čuveni tefsir), Tefsiru-l-dželalejn (tefsir koji je napisao zajedno sa svojim učiteljem Dželaluddinom Mehallijem), El-Itkan fi ulumi-l-Kur'an (djelo koje je zamišljeno kao uvod za jedan veliki tefsir), El-Elfijje fi-l-kira'ati-l-'ašr (djelo o deset vjerodostojnih kiraeta), Mutešabihu-l-Kur'an (o manje jasnim ajetima u Kur'anu). Njegov Itkan je posebno značajan jer obrađuje kur'ansko-tefsirske znanosti. Doživio je veliki broj izdanja. Preveden je i na naš jezik.

Nezaobilazan je u tefsirskoj disciplini. Najpoznatiji tefsir mu je navedeni ed-duru-l-mensur. Tradicionalne naravi. Jedini tefsir je kojeg je u cijelosti napisao. Također, Sujuti je pisao i djela iz drugih islamskih disciplina, tj. nije pisao isključivo tefsirska djela. Pisao je i historijska djela.