Sehvi sedžda

Sehv jezički znači: zaboravnost, greška, odsutnost duha, rasteresenost. Sehvi sedžda je propis koji se čini na kraju namaza sa namjerom ispravke određene radnje učinjene u namazu iz zaborava ili, pak, sumnjajući u broj rekata. Namaske radnje se dijele na farzove, vadžibe i sunnete. Izostavljanje farz radnje autmatski povlači za sobom ništavost takvog namaza, bez obzira što je iz zaborava došlo do njegovog izostavljnja, i taj namaz se mora ponoviti. Izostavljanje radnje svrstane u namaske sunnete ne povlači nikakvu sankciju u cilju nadomjestka za neizvršenje sunneta. U slučaju izostavljanja namaskog vadžiba kao i određene radnje vezane za njega mogu se nadomjestiti i ispraviti činjenjem sehvi sedžde.

Iako je kod nas upotreijebljen izraz sehvi sedžda što upućuje na obavljanje samo jedne sedžde ustvari riječ je o činjenju dvije sedžde. Prema hanefijskom učenje pravilnije je da se sehvi sedžda obavi poslije selama, iako je po njima dozvoljeno i prije slema s obzirom na brojne predaje o tome da su Poslanik i ashabi činili sehvi sedždu prije i poslije selama. Hanefijska pravna škola se opredijelila za stav da je pravilnije učiniti sehvi sedždi poslije predaja selama na desnu stranu. Također je moguće učiniti sehvi sedždu i poslije obavljena oba selama tj. na lijevu i desnu stranu. Ukoliko bi klanjač predao selam zaboravivši da je obavezan učiniti sehvi sedždu, dužan je da je obavi sve dok je u džamiji, ili na mjestu gdje je klanjao pa čak i ako bi se okrenuo od Kible. Neće tako postupiti jedino ako poslije selama uradi nešto što ga sprečava da nadoknadi propušteno, kao što je razgovor, smijanje ili izlazak iz džamije tj. radnje koje nemaju veze sa prethodnim namazam. Naime, kako smo vidjeli iz hadisa Zu'l-jedejn Poslanik, a. s., je otišao sa mjesta gdje je klanjao, ashabi ga upozorili na propust, razgovarao je sa njima u vezi toga a potom se vratio, dovršio namaz uz činjenje sedždi. Stoga, razgovor koji je vezan za namaz ne sprečava da se propust izvrši tamo gdje prekinut.

Više u tekstu: Sehvi sedžda