Sadi - As-S'adi

Puno ime učenjaka i mufesira As-Sadija (1889–1957) je Abu 'Abdillāh 'Abd al-Raḥman ibn Nāṣir ibn 'Abdillāh ibn Nāṣir al-Sa'dī od al-Sa'dija, šejha, ​​potomka plemena Tamīm. Rođen je u gradu ʿUnaizah u al-Qaṣīmu, Saudijska Arabija, 12. muḥarrama 1307. godine. Majka mu je umrla kada je imao četiri godine, a otac kada je imao sedam. Kao rezultat toga, odrastao je kao siroče, ali je imao stabilno odrastanje.

Već u mladosti je privukao pažnju svojom inteligencijom i snažnim entuzijazmom za učenje. Nakon smrti svog oca, pročitao je Kur'an, a zatim ga je do svoje jedanaeste godine temeljito naučio napamet. Tada je počeo učiti od učenih ljudi svog grada i onih koji su ga posjećivali. Naporno je radio sve dok nije stekao respektabilno znanje iz svih oblasti. Kada je napunio dvadeset i tri godine, počeo je da predaje. Tako je nekada i učio i predavao, a cijelo vrijeme je provodio u tome. Tako je bilo sve dok 1351. godine nije bio zadužen za obrazovanje u svom gradu i postao mentor svim učenicima.

Neki od šejhovih učitelja:

Studirao je kod šejha Ibrāhima ibn Ḥamda ibn Jāsira. On je bio prva osoba kojoj je čitao. Davao je opise sjećanja svog učitelja na Hadis, a on bi opširno govorio o svom strahu od Allaha i svojoj ljubavi da dijeli sa siromašnima uprkos nedostatku sredstava. Često bi mu na hladnom zimskom danu dolazio siromah i on bi skinuo jedan od svojih odjevnih predmeta od vlastitog siromaštva i obukao ga u to – uprkos vlastitim potrebama.

Još jedan od autorovih učitelja je šejh Muhamed ibn 'Abd al-Karīm al-Shibl. Sa njim je učio fikh, arapske nauke i druge predmete. Među njegovim učiteljima bio je i Ṣāliḥ ibn ʿUthman, sudac ʿUnaize, s kojim je proučavao Tawḥīd, Tefsīr, principe fikha, kao i njegove različite grane, i arapske nauke. Sa njim je autor najviše učio, a on ga je ozbiljno držao do smrti.

Ostali učitelji su šejh Abdullah ibn ʿAyiḍh, šejh Said al-Tuwaijirī, šejh, ʿAlī ibn al-Sinānī, šejh ʿAlī Nāṣir, šejh Abu Wādī, šejh Abu Wādī i drugi, sa kojima je učio i šest glavnih knjiga on je za njih nastavna podrška. Među njegovim učiteljima spominje se i Muhamed, sin šejha ʿAbd al-ʿAzīza al-Muḥammad al-Mānīja, direktora obrazovanja KSA u to vrijeme – autor je studirao s njim u ʿUnaizah. Šejh Muḥammad al-Mukhtār al-Shiniqīṭī ​​– stanovnik al-ḥijāza nekada i kasnije, Zubayr – također je bio jedan od njegovih učitelja. Došao je u Unaizu i ostao tamo da predaje. U to vrijeme, autor je od njega učio tefsīr, ḥadīth i arapske nauke kao što su gramatika, morfologija i slično.

Posjedovao je mnoge izuzetne vrline. Bio je skroman prema mladima i starima, bogatima i siromašnima. Svoje vrijeme je provodio u susretu s ljudima koji su željeli njegovo društvo. Njegovi skupovi su bili krugovi znanja iz razloga što je nastojao da se sastoje od skupštinskog proučavanja i istraživanja, i da ljudima koji su prisustvovali sesijama donese ogromne koristi kroz ova korisna i dugotrajna proučavanja. Normalna druženja bi se pretvorila u sesije učenja i bogosluženja. Sa svakim bi razgovarao prema njegovim potrebama, i zajedno bi razmatrali njegove vjerske i materijalne interese. Često bi rješavao sporove koji bi se završavali tako što su obje strane bile zadovoljne njegovim poštenim posredovanjem.

Imao je običaj da se konsultovao sa svojim studentima o knjigama koje su najkorisnije za proučavanje, pristajao je na želje većine ili sam birao ako nije bilo jasnog favorita. Studenti se nikada nisu umorili od njegovih dugih predavanja – kad god su bila duga – jer su uživali u njegovom društvu, zbog čega je imao i još uvijek ima toliko uspješnih studenata. Molim se da mu Allah, sallallahu alejhi ve sellem, podari život koji zadovoljava zadovoljstvo i da nas sve blagoslovi izobiljem u našem vremenu i da nas opskrbi dobrim djelima koja će nam služiti zauvijek.Imao je opsežno znanje o fikhu, kako u njegovim teorijskim tako i u praktičnim aspektima. U početku, slijedeći stope svojih učitelja, držao se hanbelijske škole mišljenja i naučio napamet neke njene tekstove.  Otprilike u to vrijeme, on je napisao knjigu na temu fikha koja se sastoji od oko 400 stihova poezije zasnovane na Rajz poetskom metru i sažeto ga objasnio. Međutim, nije želio da bude objavljen jer je zasnovan na njegovim stavovima iz njegovih prvih studentskih dana.

Njegova najveća preokupacija bila je knjigama šejha al-Islama Ibn Taimiyyaha i njegovog učenika Ibn al-Qayyima, koje su ujedno bile i njegov najveći utjecaj. Učinili su mu mnogo dobrog u smislu učenja osnovnih principa, tawḥīda, tefsīra, fikha, kao i drugih korisnih predmeta. Zbog uvida koji je stekao od dvojice pomenutih učenjaka, ostao je nevezan ni za jednu posebnu školu mišljenja. Umjesto toga, ono što je smatrao najčvršćim mišljenjem o nekom pitanju bilo bi ono potkrijepljeno legitimnim dokazima. Ipak, on ne bi govorio loše protiv učenjaka raznih škola kao što to čine neki zbunjeni ljudi, neka ih Allah, dž.š., uputi zajedno s nama na pravi put.

Bio je veoma uspješan na polju tefsira, pošto je pročitao mnoga djela raznih učenjaka. Isticao se u tome i sam je autor važne knjige Tafsīra koja se sastoji od mnogih tomova. Napisao ju je spontano, a da kod njega u to vrijeme nije bila ni jedna knjiga Tefsīra ili bilo koja druga knjiga. Dosljedno bi čitao Kur'an sa studentima i objašnjavao ga bez prethodne pripreme. On bi se granao na različite teme i razjasnio neka značenja Kur'ana i spomenuo neke od njegovih lekcija. On bi izveo njegove neponovljive prednosti i važne koncepte, do te mere da bi njegov slušalac želeo da produži zbog njegove elokvencije, bogatstva njegovog rečnika i njegove razrađene rasprave o dokazima i pričama. Ko god je dijelio njegovo društvo, čitao mu i istraživao s njim, shvatio je njegov visoki akademski kalibar. Isto važi i za svakoga ko čita njegove knjige i pravne presude.

Neka djela: 

1. Taysīr al-Karīm al-Mannān 
2. Irshādu li al-Baṣāʾīr wa al-Bāb li-Māʿrifati al-Fiqh bī Aqrabī al-Turuq wa Aisar il-Asbāb  
3. Al-Durrah al-Mukhtaṣarah fī-Maḥāsin al-Dīn al-Islāmī printed by Anṣār al-Sunnah Press in 1366^H.
4. Al-Khūṭub al-‘Aṣriyyah al-Qayyimah
5. Wujūd al-Taʿāwun bayn al-Muslimīn wa al- Ādhu al-Jihād al-Dīn