Tedžvid 

Pravilno i precizno izgovaranje glasova i poznavanje (praktična primjena) pauzalnih formi u Kur'anu. Prema Fazliću (1997) tedžvid ukazuje na obavezu pravilnog izgovaranja glasova, način na koji se to primjenjuje i cilj koji se time želi postići. Riječ tedžvid znači dotjerivanje, uljepšavanje i prema Smailagiću (1990) kao »ukrašenost učenja«, ima za cilj spriječiti bilo kakvu omašku prilikom recitiranja božanske knjige. Ovaj termin prema El-Mehdiju (1980) označava i precizira izgovorno-akustičku bazu u kojoj se glasovi tvore na prirodan način, sa svim svojim stalnim, nestalnim akustičnim osobinama. Tri su vrste tedžvida: 1. tertil, polagahno učenje; 2. hadr, brzo; 3. tedvir, odmjereno recitiranje. Praktična primjena tedžvida je individualna dužnost i dogovornost svakog pojedinca bez obzira da li učio jedan ili više ajeta, ili, pak, cijeli Kuran. Poznavanjem tedžvida ispravno se uči Kur'an – kiraet. Postoji sedam načina učenja Kur'ana, ali se u svijetu primjenjuju samo četiri verzije. Muslimani u BiH uče prema verziji imama Asima i predaji njegovog učenika i prenosioca Hafsa. Tedžvid se izučava već u osnovnom vjerskom obrazovanju (mekteb), u srednjem (medresa) te na fakultetima. Predmet u okviru kojeg se izučava tedžvid naziva se kiraet.

Tedžvid je naučna disciplina unutar kiraetske nauke, koja nas upućuje na pravilno učenje Kurana. Za savladavanje ove nauke potrebno je:
- poznavati porijeklo i pravilan izgovor svakog glasa u arapskom jeziku,
- budući da je tedžvid i vještina, neophodno je od učitelja usmenim putem naučiti način kako se praktično izgovara svaki pojedini glas, kako zasebno, tako i u vezi sa drugim glasovima,
- poznavati načine zastajanja, otpočinjanja i predaha na pojedinim riječima.
Pravilno učenje Kur'ana koje oslovljavamo tedžvidom primio je Muhammeda a.s., od Allaha dz.š., preko meleka Džibrila a.s.
Vrijednost ove znanstvene discipline je ogromna, a njena važnost se najbolje ogleda u tome što bez pravilnog učenja Kur'ana dolazi u pitanje i valjanost namaza, osim ako neko, iz opravdanog razloga, nije u stanju naučiti pravilno izgovaranje pojedinih kuranskih riječi.  Svaka muslimanska zajednica je obavezna da ima dovoljan broj poznavalaca ove oblasti, sposobnih da svoje znanje prenesu na druge. 
Obaveznost pravilnog učenja Kurana se temelji na samom kuranskom i hadiskom zahtjevu. U suri  El-Muzzemmil, Allah dz.š., naređuje Muhammedu a.s., a preko njega i svakom muslimanu i muslimanki - Ve rettili-l-Kurane tertila, - što znači - uči Kuran polahko, pravilno i razgovijetno. 
Iz hadisa Muhammeda a.s., se moze vidjeti da je pogrešno učenje Kurana propust kojeg treba popravljati koliko je čovjek u mogućnosti. Veliki islamski učenjak i stručnjak za tedzvid imam Ibn al-Džezeri u svome djelu o tedžvidu zvanom Mukaddima veli da je dužnost i obaveza držati se pravila tedžvida prilikom učenja Kurana, te da onaj koji iz nemara pogrešno uči biva griješan. 
Važno je napomenuti da prilikom učenja Kur'ana, čovjek može načiniti teže i lakše greške. u Teze se ubraja izostavljanje i zamjena glasova, kratkih samoglasnika i izgovaranje većeg broja glasova nego je potrebno. U lakše se ubraja pogrešno postavljanje pojedinih glasova u međusobnu vezu i tome slično.
Dakle, tedžvid kao znanstvena disciplina je nerazdovjiva od samog Kur'ana. On je predmet izučavanja i zanimanja još od vremena Muhammeda a.s., i prvih muslimana. Znano je da je Poslanik a.s., lično slao svoje ljude u pojedine pokrajina sa zaduzenjem da druge poduče pravilnom učenju Kurana. Prema tome, Kur'an se naučno ne moze ni zamisliti bez tedžvida. Važnost ove discipline su pravilno shvatali naučni krugovi muslimana od početka, pa kroz čitavu historiju islama do dana današnjeg, tako da je u tom smislu napisana vrlo zapazena literatura gotovo na svim jezicima, kojim govore pojedine brojnije muslimanske zajednice kakav je slučaj hvala Allahu i kod nas. 
Sposobnost proizvođenja glasova vezana je za psotojanje naročitog glasovnog aparata. Izgovor je vještina u kojoj, pored ostalog, čovjek mora namjestiti, prilagoditi i istovremeno upotrijebiti sve govorne organe sasvim određeno, i proizvesti glas, koji je isto tako i on od nekoga čuo, tako da ga slušaoci, bez ikakve sumnje, razumiju. Govorni organi su najčešće povezani međusobno, pa se otuda veliki broj glasova moze pravilno izgovoriti samo u saradnji i zajedničkom učešću svih, ili jednog broja organa. Za razliku od glasova u našem jeziku, glasovi arapskog jezika, naročito neki od njih, nastaju većim zapošljavanjem pojedinih govornih organa. Na ovu činjenicu moramo uvijek misliti i paziti da bismo pri izgovoru dobili zeljeni glas. Tedzvid je na osnovu kazanog, pored teoretskog znanja i vještina, jer iziskuje maksimalnu vjezbu i paznju pri upotrebi govornih organa u stavranju glasa. Praktično primjenjivanje pravila tedzvida i naučavanje o njegovom teoretskom dijelu je poseban predmet, koji se zove kiraet. Prema tome, moze se kazati da je kiraet - tedžvid u praksi.  Potpuno dubinsko i studiozno izučavanje tedžvida, svih načina čitanja Kur'ana, prenosnih nizova i prenosioca, nastanak i historijat se pak naziva kiraetskom naukom kao jednom od temeljnih islamskih nauka. 

Keywords & Tags

Contact Us