Riječ Rabb u Kur'anu ima četiri značenja: Bog, Gospodar, Posjednik, Dobročinitelj. Ne koristi se ni za koga drugoga osim za Uzvišenog Allaha, osim kada se njezino značenje specificira kao u ajetu: ٱرْجِعْ إِلَىٰ رَبِّكَ Vrati se gospodaru svome (Jusuf, 50).
Fatić (2020) navodi kako etimologija riječi rabb ima svoju dugu i složenu lingvističku historiju. Riječi rabbi i rabbah u hebrejskom i aramejskom jeziku, te riječ rabu u staroegipatskom i haldejskom (babilonskom) koristile su se za učitelje i gospodare. Arapi su u džahilijjetu (periodu prije poslanstva Muhammeda, alejhisselam) svoga kralja zvali rabb. Inače, riječ rabb izvedena je iz riječ terbije (odgoj, odgajanje) koja podrazumijeva postepeno vođenje nečega do njegova savršenstva. Veli se da je riječ rabb atribut deriviran iz glagola rebbehe/jerubbuhu (odgajati, othranjivati), pa odatle rabb – odgajatelj. Dakle, rabb je neko ko podiže, uzdiže ili hrani živo biće (biljku, životinju, čovjeka) prateći ga kroz njegova različita stanja sve do njegova savršenstva. Riječju rabb imenuje se i posjednik (mālik), jer on čuva ono što posjeduje i to unaprjeđuje (Bejdavi, Envāru t-Tenzīl, 1/13; Sujuti, Mu'tereku l-aqrān, 1/446; Ešfak, Suština islama, 24-24).
U Kur'anu se riječ Rabb navodi 152 puta, ali zajedno sa ličnom zamjenicom kao sufiksom ukupno se navodi na 971 mjestu. Ukratko, njome se u Kur'anu označava univerzalno Božije Gospodarstvo (Rabbu-n-nās: Gospodar ljudi, sveg čovječanstva) sa posebnom referencom na Božiji stvaralački akt (Rabbu-l-'ālemīn: Gospodar svih svjetova / sveg stvorenog – na 42 mjesta). Fatić se pozivajući na određene izvore (Ibn Džuzejj, Teshīl, 1/20; Ibn Adžibe, el-Bahru l-medīd, 1/26; Encyclopeaedia of the Qur'an, Vol. III, Brill, 2003, 229-231) ukazuje na činjenicu da se riječ Allāh više pojavljuje u mekkanskim surama, dok se riječ Rabb više pojavljuje u medinskim surama.
" /> Riječ Rabb u Kur'anu ima četiri značenja: Bog, Gospodar, Posjednik, Dobročinitelj. Ne koristi se ni za koga drugoga osim za Uzvišenog Allaha, osim kada se njezino značenje specificira kao u ajetu: ٱرْجِعْ إِلَىٰ رَبِّكَ Vrati se gospodaru svome (Jusuf, 50).Fatić (2020) navodi kako etimologija riječi rabb ima svoju dugu i složenu lingvističku historiju. Riječi rabbi i rabbah u hebrejskom i aramejskom jeziku, te riječ rabu u staroegipatskom i haldejskom (babilonskom) koristile su se za učitelje i gospodare. Arapi su u džahilijjetu (periodu prije poslanstva Muhammeda, alejhisselam) svoga kralja zvali rabb. Inače, riječ rabb izvedena je iz riječ terbije (odgoj, odgajanje) koja podrazumijeva postepeno vođenje nečega do njegova savršenstva. Veli se da je riječ rabb atribut deriviran iz glagola rebbehe/jerubbuhu (odgajati, othranjivati), pa odatle rabb – odgajatelj. Dakle, rabb je neko ko podiže, uzdiže ili hrani živo biće (biljku, životinju, čovjeka) prateći ga kroz njegova različita stanja sve do njegova savršenstva. Riječju rabb imenuje se i posjednik (mālik), jer on čuva ono što posjeduje i to unaprjeđuje (Bejdavi, Envāru t-Tenzīl, 1/13; Sujuti, Mu'tereku l-aqrān, 1/446; Ešfak, Suština islama, 24-24).
U Kur'anu se riječ Rabb navodi 152 puta, ali zajedno sa ličnom zamjenicom kao sufiksom ukupno se navodi na 971 mjestu. Ukratko, njome se u Kur'anu označava univerzalno Božije Gospodarstvo (Rabbu-n-nās: Gospodar ljudi, sveg čovječanstva) sa posebnom referencom na Božiji stvaralački akt (Rabbu-l-'ālemīn: Gospodar svih svjetova / sveg stvorenog – na 42 mjesta). Fatić se pozivajući na određene izvore (Ibn Džuzejj, Teshīl, 1/20; Ibn Adžibe, el-Bahru l-medīd, 1/26; Encyclopeaedia of the Qur'an, Vol. III, Brill, 2003, 229-231) ukazuje na činjenicu da se riječ Allāh više pojavljuje u mekkanskim surama, dok se riječ Rabb više pojavljuje u medinskim surama.
" />Arapska riječ koja u prijevodu na bosanski jezik znači Gospodar. Odnosi se na Allaha, džellešanuhu, koji je Gospodar i stvoritelj svih svjetova. Riječ Rabb u Kur'anu ima četiri značenja: Bog, Gospodar, Posjednik, Dobročinitelj. Ne koristi se ni za koga drugoga osim za Uzvišenog Allaha, osim kada se njezino značenje specificira kao u ajetu: ٱرْجِعْ إِلَىٰ رَبِّكَ Vrati se gospodaru svome (Jusuf, 50).
Fatić (2020) navodi kako etimologija riječi rabb ima svoju dugu i složenu lingvističku historiju. Riječi rabbi i rabbah u hebrejskom i aramejskom jeziku, te riječ rabu u staroegipatskom i haldejskom (babilonskom) koristile su se za učitelje i gospodare. Arapi su u džahilijjetu (periodu prije poslanstva Muhammeda, alejhisselam) svoga kralja zvali rabb. Inače, riječ rabb izvedena je iz riječ terbije (odgoj, odgajanje) koja podrazumijeva postepeno vođenje nečega do njegova savršenstva. Veli se da je riječ rabb atribut deriviran iz glagola rebbehe/jerubbuhu (odgajati, othranjivati), pa odatle rabb – odgajatelj. Dakle, rabb je neko ko podiže, uzdiže ili hrani živo biće (biljku, životinju, čovjeka) prateći ga kroz njegova različita stanja sve do njegova savršenstva. Riječju rabb imenuje se i posjednik (mālik), jer on čuva ono što posjeduje i to unaprjeđuje (Bejdavi, Envāru t-Tenzīl, 1/13; Sujuti, Mu'tereku l-aqrān, 1/446; Ešfak, Suština islama, 24-24).
U Kur'anu se riječ Rabb navodi 152 puta, ali zajedno sa ličnom zamjenicom kao sufiksom ukupno se navodi na 971 mjestu. Ukratko, njome se u Kur'anu označava univerzalno Božije Gospodarstvo (Rabbu-n-nās: Gospodar ljudi, sveg čovječanstva) sa posebnom referencom na Božiji stvaralački akt (Rabbu-l-'ālemīn: Gospodar svih svjetova / sveg stvorenog – na 42 mjesta). Fatić se pozivajući na određene izvore (Ibn Džuzejj, Teshīl, 1/20; Ibn Adžibe, el-Bahru l-medīd, 1/26; Encyclopeaedia of the Qur'an, Vol. III, Brill, 2003, 229-231) ukazuje na činjenicu da se riječ Allāh više pojavljuje u mekkanskim surama, dok se riječ Rabb više pojavljuje u medinskim surama.
Adress: Kovaci 36, 71000 Sarajevo Bosnia-Herzegovina
email: info@islam.ba