Pod utjecajem Osmanskog i Mongolskog carstva carstva maturidijska škola akaida proširila se na veća područja u kojima prevladava hanefijska pravna škola, poput Afganistana, Srednje Azije, Južne Azije, Rusije, Kine, Kavkaza, Turske i Balkana (Bosne i Hercegovine).
Iako je u srednjovjekovnom razdoblju postojala tendencija potiskivanja el-Maturidijevog imena i stavljanja imama el-Eš'arija kao prvaka islama protiv svih heretika, osim u Transoksijani, maturidijski akaid je postepeno postao široko priznat kao druga sunnijska akaidska škola pored eš'arijske.
Vidjeti: Maturidi
" /> Imam el-Maturidi vjeru (iman) definira kao tasdik bi l-kalb (čvrsto srčano uvjerenje) ili unutarnji pristanak izražen verbalnom potvrdom (ikrar bi l-lisan).” Djela (e'amal) nisu dio vjere; vjera se ne može ‘smanjiti’ ili ‘povećati’. Odbacio je mu'tezilijsko gledište o Božijim atributima, koje on smatra ‘stvarnim i vječno postojanim u Božjoj suštini (ka'ime bi z-zat). Njegova glavna akaidska razlika u odnosu na imama el-Eš'arija je u tome što on atribute Božije biti i djela (suštinska i djelatna Božija svojstva) smatra ‘jednako vječnim i postojanim u Božijoj Biti’. Nadalje, imam el-Maturidi je odlučno branio viđenje Uzvišenog Allaha (ru'je) na Budućem svijetu, nasuprot mu'tezilija, ali je dosljedno odbacivao mogućnost idrāka, koji je shvatio kao gledanje Uzvišenog Allaha očima. Podržao je alegorijsku interpretaciju antropomorfnih izraza u Kur'anu, iako je odbacio mnoge interpretacije do kojih su mu'tezilije došle ovom metodom. U drugim slučajevima, el-Maturidi se zalagao za tradicionalističku metodu bila kejf (bez pitanja kako, nenačinski) u tumačenju Kur'ana, koja je insistirala na neupitnom prihvaćanju objavljenog teksta. Ovo su tek načelno izložena neka akaidska učenja imama el-Maturidija, a svako od navedenih pitanja iziskuje posebno objašnjenje da bi se ispravno razumjelo.Pod utjecajem Osmanskog i Mongolskog carstva carstva maturidijska škola akaida proširila se na veća područja u kojima prevladava hanefijska pravna škola, poput Afganistana, Srednje Azije, Južne Azije, Rusije, Kine, Kavkaza, Turske i Balkana (Bosne i Hercegovine).
Iako je u srednjovjekovnom razdoblju postojala tendencija potiskivanja el-Maturidijevog imena i stavljanja imama el-Eš'arija kao prvaka islama protiv svih heretika, osim u Transoksijani, maturidijski akaid je postepeno postao široko priznat kao druga sunnijska akaidska škola pored eš'arijske.
Vidjeti: Maturidi
" />Maturidizam je sunitska teološka škola mišljenja u islamskoj historiji, stub Ehli-sunneta i džemata, nastala u IV. stoljeću h./X, kao nastavak hanefijske škole. Osnovana je u Samerkandu, Transoksaniji od strane Ebu Mansura El-Maturidije. Kombinovao je etičku i pobožnu misao i metode u svrhu emocionalne i duhovne svijesti, s ispravnim ritualnim i društvenim vanjskim ponašanjem, te uz korištenje razuma za razumijevanje vjerskih istina. Isticao je Božju posebnost, kao i primarni autoritet Kur'ana, ali je i čovjeku dozvolio slobodu volje (relativne volje). On se apsolutno protivio doslovnom tumačenju Kur'ana i bio je beskompromisan sa antropomorfizmom nekih muslimanskih grupa. Vjerovao je u siguran spas za one koji iskreno ispunjavaju svoje vjerske obaveze kako je opisano u Kur'anu i Sunnetu. To je najpopularnija vjerska škola među muslimanima i većina muslimanskog svijeta slijedi njegov mezheb u Akidu. Tokom XXI. Stoljeća njegovo djelo je oživljeno i nalazi svoje mjesto u sistemu muslimanskog vjerskog i intelektualnog mišljenja. Balkanci su se najbolje upoznali sa njegovim učenjem jer se za vrijeme Osmanskog carstva pa sve do danas Maturidijevo se učenje, usmeno ili pismeno, redovno njeguje.
Imam el-Maturidi vjeru (iman) definira kao tasdik bi l-kalb (čvrsto srčano uvjerenje) ili unutarnji pristanak izražen verbalnom potvrdom (ikrar bi l-lisan).” Djela (e'amal) nisu dio vjere; vjera se ne može ‘smanjiti’ ili ‘povećati’. Odbacio je mu'tezilijsko gledište o Božijim atributima, koje on smatra ‘stvarnim i vječno postojanim u Božjoj suštini (ka'ime bi z-zat). Njegova glavna akaidska razlika u odnosu na imama el-Eš'arija je u tome što on atribute Božije biti i djela (suštinska i djelatna Božija svojstva) smatra ‘jednako vječnim i postojanim u Božijoj Biti’. Nadalje, imam el-Maturidi je odlučno branio viđenje Uzvišenog Allaha (ru'je) na Budućem svijetu, nasuprot mu'tezilija, ali je dosljedno odbacivao mogućnost idrāka, koji je shvatio kao gledanje Uzvišenog Allaha očima. Podržao je alegorijsku interpretaciju antropomorfnih izraza u Kur'anu, iako je odbacio mnoge interpretacije do kojih su mu'tezilije došle ovom metodom. U drugim slučajevima, el-Maturidi se zalagao za tradicionalističku metodu bila kejf (bez pitanja kako, nenačinski) u tumačenju Kur'ana, koja je insistirala na neupitnom prihvaćanju objavljenog teksta. Ovo su tek načelno izložena neka akaidska učenja imama el-Maturidija, a svako od navedenih pitanja iziskuje posebno objašnjenje da bi se ispravno razumjelo.
Pod utjecajem Osmanskog i Mongolskog carstva carstva maturidijska škola akaida proširila se na veća područja u kojima prevladava hanefijska pravna škola, poput Afganistana, Srednje Azije, Južne Azije, Rusije, Kine, Kavkaza, Turske i Balkana (Bosne i Hercegovine).
Iako je u srednjovjekovnom razdoblju postojala tendencija potiskivanja el-Maturidijevog imena i stavljanja imama el-Eš'arija kao prvaka islama protiv svih heretika, osim u Transoksijani, maturidijski akaid je postepeno postao široko priznat kao druga sunnijska akaidska škola pored eš'arijske.
Vidjeti: Maturidi
Adress: Kovaci 36, 71000 Sarajevo Bosnia-Herzegovina
email: info@islam.ba