Kur'an

Arapska riječ Kur'an (قرآن) je po svom obliku infinitiv -masdar, koji u našem jeziku prevodimo glagolskom imenicom. Izvedena je od arapske riječi kare'e (قرأ ) u značenju sakupiti ili od istog korijena u značenju čitati. Korijen ove arapske riječi čine tri konsonanta: ق ر ء . U svim oblicima koji se izvode iz ovog korijena proteže se jedno zajedničko značenje a to je sakupiti.

Upravo na ovome jedna grupa autora temelji svoj stav da značenje riječi Kur'an treba tražiti u izvornom značenju korijena riječi od koje je nastala, pa tako je Kur'an knjiga koja se čita, ili kako mi obično kažemo uči, te je s toga i nazvana Kur'anom, tj. čitanjem. Vezujući se za naprijed rečeno, neki islamski učenjaci smatraju da je Kur'an nazvan tim imenom zato što u sebi sakuplja i sadrži ajete, sure, zapovijedi, zabrane, obećanja, prijetnje, vijesti o prošlim narodima itd. Po ovom bi mišljenju riječ Kur'an u slobodnom prevodu na naš jezik značila zbirka. Prema rečenom riječ kur'an bi imala značenje sakuplanje/zbirka ili čitanje/učenje. Oba ova izraza sadržana su i naznačena u sljedećem Kur'anskom ajetu: „Ne izgovaraj Kur'an jezikom svojim da bi ga što prije zapamtio, Mi smo dužni da saberemo da bi ga ti čitao. A kada ga čitamo, ti prati čitanje njegovo.“ (sura El-Kijame, 16-19). Prema nekim autorima riječ Kur'an je vlastito ime posljednje Allahove Objave ljudima.

Kur'an je ime koje nije izvedeno, nego je Allah dž.š. Svoju posljednju Objavu tako nazvao- slično imenima ranijih objava- Tevrat, Zebur i Indžil. Treći je stav autora koji ne smatraju da je u riječi kare'e, odnosno u korijenu ove riječi, hemze (ء), nego da je ona izvedena od sasvim drugog korijena, i to:– قارن– يقارن– مقارنة– قرائن– قرآن -رن ق. Pokazuje se da u osnovi ove riječi nema hemzeta. Ako je značenje riječi kur'an uzeto od ovog korijena, onda riječ kur'an znači: sličnost; bliskost; uporedivost; a misli se da su riječi i ajeti međusobno slični i uporedivi. Postoji više definicija Kur'ana, u zavisnosti od toga šta pojedina znanost u definisanju pojma Kur'an uzima kao polazište i čime se ona bavi. Tako teoretičari usula, fikha i lingvisti pojam Kur'an definiraju kao: „Spušteni (objavljeni) Izraz Vjerovjesniku Muhammedu s.a.v.s. od početka sure el Fatiha do kraja sure en Nas.“ U nauci Ilmul kelam, pojam Kur'an se definira kao: „Vječni i nestvoreni Allahov govor kojeg je nužno izdvojiti od nastalog (stvorenog) ili osobina nastalog.“ Osobina Kur'ana kao i sama njegova suština, je savršenstvo Allahova posljednjeg izraza upućenog preko čovjeka – poslanika ljudima. Najčešće se definira kao: „Allahov govor“; „Objavljeni izraz“; „Objavljeni Allahov govor“; „Spušteni Allahov govor“; spušten od višeg ka nižem – od Allaha, Gospodara svjetova, Poslaniku s.a.v.s. Allahov govor znači da u definicuju ne ulazi ništa što nije Allahova Riječ/Govor, a spuštena, odnosno objavljena Riječ/Govor iz definicije izdvaja onaj Allahov govor koji nije objavljen ljudskom rodu. Tako se u Kur'anu naglašava da Allah dž.š., govori i posjeduje i riječi koje nije objavio ljudima: „Reci: „Kad bi more bilo mastilo da se ispišu riječi Gospodara moga, more bi presahlo, ali ne i riječi Gospodara moga, pa i kada bismo se pomogli još jednim sličnim.“ (sura El-Kehf, 109); „Da su sva stabla na Zemlji pisaljke, a da se u more kad presahne, ulije još sedam mora, ne bi se ispisale Allahove riječi. Allah je uistinu silan i mudar.“ (sura Lukman, 27)

Kada se Kur'an definira kao Allahov Izraz onda se naglašava da je Kur'an Allahova riječ/govor i po značenju i po izrazu. (Tefsir I, II, -Uvod u nauku tefsira, Zijad Ljevaković, Bemust, Sarajevo 2003, str. 45-46) Čitanje, odnosno učenje Kur'anskog teksta je Allahu milo i vjerom preporučeno djelo – ibadet. To je knjiga koja je potpuno sačuvana i do nas došla pouzdanom predajom – tevaturom. Zbog toga u njenu autentičnost i ispravnost nikako ne sumnjamo. Napisana je u Mushafu koji je cijelu sadrži. Jednostavnim riječima kazano Kur'an je posljednja Allahova Objava svim svjetovima objavljena preko Džibril a.s. Allahovom poslaniku Muhammedu s.a.v.s.

Kur'ān je centralna teofanija islama, Božiji govor (Kalām Allah), nadnaravan po svojoj prirodi dostavljen Muhammedu, s.a.v.s., posredstvom meleka Ğibrīla, prenesen vjerodostojno, a samo njegovo recitiranje jeste bogougodno djelo. Kur'ān je Knjiga koja, kao ni jedna druga Sveta knjiga, podučava i naučava potrebu saznavanja i istraživanja drugih religijskih tradicija, samim tim što je njen sadržaj ispunjen i protkan takvim znakovitim pitanjima. Posredstvom vlastitoga sadržaja obavještava i podučava čovjeka uopće, a posebito vjerujućega čovjeka (homo religiosus) kako je, kao povijesna i metapovijesna činjenica, postojanje pluralističkog plana u pogledu prirode ljudskih težnji u okretanju prema Bogu utkano u sami mikrokozmiči univerzum. Muslimanski autori kroz povijest koriste se prvotno tekstom Qur'āna u objašnjavanju i razumijevanju svekolikih fenomena i pojava. Jedan od tih fenomena jeste mjesto i značaj drugih religijskih tradicija u njihovom teološkom, ali i svakom drugom smislu.

Kao posljednja Božija objava obraća se cijelom kosmosu njegovim vidljivim i nevidljivim svjetovima. U doktrinarnom smislu, prezentira monoteizam kao metapovijesnu i hijeropovijesnu dimenziju te uči kako ostvariti korespondenciju sa onima koji tu ideju osporavaju. U pravnom i etičkom smislu, donosi nauk koji reguliše odnose među ljudima bez obzira na njihove razlike u pogledu etniciteta, vjerskog opredjeljenja i dr. Kao Riječ Božija, u sebi sadrži i podsjeća na različite interpretacije i doktrinarna razilaženja o pojmu Boga kao najvažnijem pitanju i ideji u povijesti religijskog mišljenja. 

Ukoliko jezički motrimo riječ „Kur'an“, doznajemo da je izvedena iz glagola kare'e, što znači čitati, recitovati, učiti. Riječ kur'an je glagolska imenica na oblik fu'alan, a to bi na našem jeziku značilo čitanje, učenje, reicitiranje. Prema tome, Kur'an se uči, čita, recitira i zato je nazvan Kur'anom, odnosno učenjem i čitanjem. Postoji i drugo mišljenje o značenju riječi Kur'an. Prema ovom mišljenju ova riječ vodi porijeklo od već navedenog glagola kare'e, ali ovaj put u značenju sakupiti, staviti nešto uz nešto. Shodno ovom mišljenju, Kur'an je nazvan ovim imenom jer u sebi sadrži i sakuplja ajete, sure, naredbe, zabrane, vijesti o prošlim narodima itd. U skladu s tim, riječ kur'an bi, slobodnim jezikom kazano, značila zbirka. Napominjemo da je među ulemom prvo mišljenje zastupljenije, tj. da je Kur'an knjiga koja se uči i recitira.

Među komentatorima Kur'ana postoji mnogo definicija Kur'ana. Neke od tih definicija Kur'an svode na njegovu vanjsku i formalnu stranu, a neke u obzir uzimaju i suštinu Kur'ana. Oni koji ističu njegovu vanjsku i formalnu stranu reći će da je Kur'an Allahov govor, nadnaravan, objavljen Muhammedu, a.s., zapisan u Mushafu, do nas prenesen vjerodostojnom (tevatur) predajom, a njegovo učenje jeste čin ibadeta. Oni koji u obzir uzimaju njegovu suštinu kazat će da je ustvari Kur'an Knjiga kojom dragi Bog ljude upućuje na puteve spasa. Treći objedinjavaju prve dvije definicije i vele da je Kur'an Allahova riječ koja ljepotom svoga izraza i misaonim sadržajem nadvisuje ljudsku riječ. Objavljen je Muhammedu, a.s., zapisan u Mushafu, prenesen tevatur predajom, a njegovo učenje je ibadet. Bitno je napomenuti, kao što vidimo i iz definicija Kur'ana, da je Kur'an Allahov govor (kelam), ali koji se spušta u prostor i vrijeme. To su dvije odrednice koje su svojstvene čovjeku. Kur'an se ne može oponašati, nije pjesništvo, nije sihr, nije proročanstvo.

Keywords & Tags

Contact Us