Idžtihad

Savremeni pravnik Vehbe Ez-Zuhajli u svom djelu Usuli fikh navodi uvjete da bi se neka osoba bavila idžtihadom: 1. poznavanje normativnih ajeta, 2. poznavanje normativnih hadisa (prema Ibn Arebiju 3.000), 3. poznavanje normi koje su predmet konsenzusa, 4. poznavanje alegorije i alegorijskog načina zaključivanja, 5. poznavanje dosciplina arapskog jezika, 6. poznavanje nauke usuli fikha i 7. poznavanje intencija šerijata (mekasid). Imam Gazali ovako stroge uvjete postavlja za apsolutnog ili samostalnog mudžtehida pa određeni pravnici smatraju da postoje blaži uvjeti za parcijalni idžtihad (el-idžtihadu mudžezze), a to jeste idžtihad samo u nekim fikhskim pitanjima za koja je pravnik osposobljen na način da poznaje sve relevantne dokaze koji se tiču tog problema/pitanja te način izvođenja propisa iz njih. Učenjaci poput Munla Husreva i Ševkanija odbaciju ideju o parcijalnom idžtihadu i smatraju da je to stepen sposobnosti koji se odnosi na sva pitanja, jer i u drugim oblastima može biti dokaza koji su važni za izvođenje propisa.

Prema Shabbaru (2019) El-Karadavi tvrdi da (1) idžtihad zahtijeva da se uloži maksimalan napor kako bi se potpuno razjasnilo određeno pitanje, (2) kategorička pitanja nisu predmet idžtihada, (3) spekulativni tekstovi i pitanja ne smiju se tretirati kao da su kategorički, (4) potrebno je raditi na premoštavanju jaza koji trenutno postoji između pravnih škola zasnovanih na mišljenju i onih zasnovanih na tradiciji, (5) potrebno je podržati korisne nove spoznaje i uvide, (6) postoji potreba za kolektivnim idžtihadom, jer će mišljenje grupe biti ispravnije od mišljenja pojedinca. Učenjak Eš-Šatibi u djelu El-Muvafekat govori o idžtihadu kao intelektualnom naporu utemeljenom na dva glavna stuba islama, a to su poznavanje gramatičkih i stilističkih pravila arapskog jezika te poznavanja ciljeva normi koje je propisao Zakonodavac (Allah).

Pišući o poznavanju ciljeva normi, Ibn Ašur (2019) navodi da sposobnost mudžtehida da razumije Šerijat obuhvata pet metoda, među kojima su da razumije izraze (akval) i obuhvati značenja (medlulat) tih izraza u skladu s jezičkom upotrebom i pravnom terminologijom (nakl šer'i), primjenjujući jezička pravila koja usmjeravaju pravno argumentiranje; da primjenom analogije onome čije pravilo (hukm) nije dati u tekstovima Zakonodavca dodijeli isto pravilo kao i za ono što je u tekstu spomenuto onda kada su zakonski razlozi šerijatskih pravila ustanovljeni na osnovu bilo koje metode identifikacije i potvrde ratio legisa u usulu fikhu; da prihvati neka tekstualno ustanovljena pravila jednostavno kao neko ko ne zna njihove razloge ili unutarnju mudrost njihovog propisivanja u Šerijatu itd.

Metod kojeg se el-Karadavi pridržava pri izdavanju pravnih pravila, pisanju i poučavanju temelji se na sljedećim principima: (1) popustljivost u pogledu perifernih pitanja i strogoća u odnosu na temeljna pitanja, (2) svođenje dužnosti i zabrana na minimum, (3) velikodušnost u legalizaciji olakšavajućih normi (ruhas), tj. izuzeća od islamskih dužnosti, kao npr. prolongiranje izvršenja obaveze ramazanskog posta u slučaju bolesti ili putovanja, (4) izbjegavanje sektaškog fanatizma i netrpeljivosti, (5) popustljivost u stvarima koje su toliko raširene da ih je gotovo nemoguće izbjeći (npr. fotografije oskudno odjevenih žena na oglasima), (6) obraćanje ljudima savremenim jezikom, (7) slijeđenje srednjeg kursa koji izbjegava i raskalašenost i škrtarenje i (8) pružanje dovoljnog pojašnjenja fetvama.

U islamu samo je Bog nepogrješiv, tako da prilikom idžtihada nije isključena mogućnost greške. Ismail R. el-Faruqi obrazlaže svoj stav u djelu El-Idžtihad ve el-idžma’ (Idžtihad i konsenzus), da je sve manja upotreba idžtihada kod islamskih učenjaka prilikom izvođenja pravila iz islamskih pravnih tekstova ili pravnih izvora bila posljedica nazadovanja same islamske svijesti. Određeni učenjaci su nastojanje vladara da promoviraju taknin (kodifikaciju) vidjeli kao miješanje s procesom idžtihada pa su tražili na okončanje idžtihada.Zaključenje idžtihada Al-Alwani (2008) naziva dugom dobrovoljnom mirovinom muslimanskog uma. On piše o različitom razumijevanju idžtihada kod muslimana kada su se muslimani suočili s usponom evropske moći. Jedni su u idžtihadu vidjeli sredstvo otupljivanja oštrice kolonijalizma, drugi su odbacili idžtihad negirajući potrebu za njim, treći zastupali korištenje idžtihada unutar nekih ograničenih područja, četvrti su u idžihadu našli opravdanje za novi kolonijalni poredak, dok peto mišljenje se može smatrati buđenjem muslimanske misli uz Muhammedovu, a.s. metodologiju, vjerujući da je ummet dovoljno zreo da se suoči sa svim novim izazovima. Hafizović smatra da muslimanski učitelji vjere nisu dopuštali da kur'anski tekst bude stalno prevođen u otvorene mogućnosti interpretacije i reinterpretacije te da Kur'an nikada nije smio postati muzeizirana vrijednost, okamenjena u jednom prostoru i vremenu.

U Islamskoj zajednici u BiH institucija idžtihada je vrlo važna i dinamično se prakticira od utemeljenja Islamske zajednice u 19. stoljeću. Jedan od izrazitih primjera i historijskih važnih odluka jeste poslanica reisu-l-uleme Teufika Azabagića da muslimani odlaskom Osmanske države ne trebaju napuštati Bosnu, već ostati u svojoj domovini. U promjenjivim društvenim okolnostima bošnjačka ulema je donosila brojna praktična rješenja koristeći instituciju idžtihada. U godinama poslije agresije na BiH na snazi je vaninstitucionalno tumačenje islama zasnovano na slijeđenju stavova i rješenja ranijih, naročito srednjovjekovnih, vjerskih autoriteta pri čemu se uveliko zatvaraju vrata idžtihada, dok se rješenja Islamske zajednice u BiH pokušavaju dovesti u pitanje s pozicije kredibiliteta.

Idžtihad

Doslovno znači trud ili angažman, a kao izraz znači posvećenost kvalifikovanog pojedinca, muslimana, da se postigne rješenje otvorenog pravnog pitanja. Posljednjih stoljeća institucija idžtihada je zaobiđena zatvaranjem vrata. Postoji nekoliko vrsta idžtihada: 'mutlak' (općenit), 'mustekil' (neovisni) itd. (Morina, Q. (2010: 66)

Idžtihad je arapska riječ i doslovno znači: trud, angažman, a kao tehnički izraz znači: angažiranje, trud intelektualnih sposobnosti, samostalno rasuđivanje, da se na osnovu Kur'ana, sunneta i islamske tradicije dođe do korisnog rješenja, ispravnog, islamski za pitanje, za problem, za konkretnu potrebu, itd. (Ibrahimi, N. (2017). Fjalor enciklopedik islam (str. 420). Skoplje: Logos-A)

Samostalno rješenje nekog vjersko-pravnog pitanja tumačenjem izvora šerijatskog prava. Riječ je infinitiv osme forme: džehede, jedžhedu, džehdun i u arapskom jeziku ova riječ se koristi u značenju nastojanja: truditi se, naprezati se kako navodi Muftić. Idžtihad se imenom ne navodi u Kur'anu, ali se smisao koju ova riječ nosi pojavljuje u Kur'anu.

Shabbar (2019) navodi da Ez-Zamahšeri razumijeva frazu džuhdehum ili džehdehum u suri et-Tevbe (9:79) u značenju “njihova energija ili snaga”, dok je Muhammed Asad prevodi kao “(skromne plodove) njihovog truda”. Do rješenja putem idžtihada ne dolazi se tamo gdje postoji nedvosmislen i jasan dokaz o tom pitanju u Kur'anu i Sunnetu, odnosno ukoliko postoji tekst kategoričnog karaktera i sa stanovišta značenja i sa stanovišta njegove autentičnosti. Ajeti iz kojih se jasno raspoznaje norma i namjera ne podliježu idžtihadu.

Stoga, Džananović (1999) navodi da je idžtihad tumačenje kur'anskih ajeta i Sunneta i traganje za pravnim normama u ovim izvorima, ili rješavanje određenih pitanja čije se rješenje na prvi pogled ne nazire u Tekstu. On navodi definiciju imama Šafije koji u svojoj Risali ističe da je idžtihad tumačenje propisa putem analogije – kijasa, te da su za Šafiju idžtihad i er-re'j sinonimi. Šatibi u svom djelu El-Mufavekat (3/336) definira idžtihad kao: "Mudžtehidovo ulaganje krajnjeg truda da se dođe do spoznaje šerijatskog propisa koji može biti kategorički (kat'i) i hipotetički - (zanni) tj. postoji mogućnost korigovanja tog propisa.“Argumentacija za idžtihad nalazi se i u primjeru kada je Muhammed, a.s. slao kao izaslanika Muaza ibn Džebela u Jemen upitavši ga kako će presuđivati. Muaz je objasnio da ako ne nađe rješenja u Kur'anu i Sunnetu koristit će vlastitu prosudbu. Također, u prilog idžtihada navodi se hadis, kojeg bilježi Buharija, da je Muhammed, a.s. objasnio kako onaj ko čini idžtihad i dođe do ispravnog rješenja ima dva sevapa, a ako pogriješi jedan. Ipak, s obzirom na važnost ove institucije u islamu i moguće posljedice u životu pojedinca i društva učenjaci su insistirali na važnim uvjetima da bi se neko mogao baviti idžtihadom, odnosno bio mudžtehid. Upravo mnoga rješenja koja se nude muslimanima u današnjici, naročito na Internetu, treba kritički sagledavati kroz prizmu ovih uvjeta.

Keywords & Tags

Islam, sunnet, hadis, iman, islamska predavanja, islamska civilizacija, islamska kultura, propisi, rukja, ehlu sunnet, salavat, idžtihad, predavanja, Allah, Poslanik, poslanik Muhammed, predaja, enciklopedija hadisa, Buharija, Muslim, Ebu Davud, Ibn Madže, Tirmizi, Darekutni, Nesai, Taberani, Malik, Bezzar, Darimi, Nevevi, Kenan Musić, Šefik Kurdić, Bejheki, muharrem, rebiul evel, rođenje poslanika, hazreti, sahih, hasen, daif, lanac prenosilaca, Ebu Hurejre, kurtubi, hanefijski, mezheb, šafijski, malik, hanbel, mehr, nafaka, farz kifaje, fatima, fetva, fikh, hafiz, halifa, Ebu bekr, Alija, Omer, Ibn Hadžer, hatib, hidžab, hilafet, hudejbija, uhud, hendek, ibadet, ibadije, iblis, ibn Tejmijje, akaid, akida, ahlak, moral, povijest islama, sira, kiraet, tedžvid, dove, mevlud, sedmina, tabut, haram, halal, menhedž, sufije, selefizam, hajz, nifas, istihaza, žena islam, hurije, bedr, bejat, kaba, bejtul mal, abasije, emevije, adl, arefat, mikat, ihram, umra, asgab, džebrail, mikail, munkir, nekir, israfil, sudnji dan, predznaci, daija, vaz, dawa, derviš, mekasid, matudiri, ešarije, medina, mekka, mekasid, mešhur, nesh, metn, ravija, rivajet, mihrab, muhadis, muhkem, murted, mustahredž, mutezile, tabiin, tahavija, taberi, taklid, džihad, talak, razvod, belag, teologija, tesavvuf, tespih, tevhid, kijas, masleha, Ibrahim, Isa, Musa, Tevrat, Indžil, džini, šejtan, iddet,idžaz, temettu, ilham, ilm, kelam, šiije, ismailije, sunije, ehlu, istigfar, tevba, itikaf, kefaret, objava, jasin, ašura, hadisi kudsijj, gajb, kafir, sijase, zamahšeri, adabi, mubarek, islamizam, hatma, Kur'an, tefsir prevod, sura, ajet, harf, tefsir, prevod Kur'ana, Besim Korkut, Ibn Kesir, komentar Kur'ana, tumačenje Kur'ana, Enes Karić, Endelusi, Ibn Džuzejj, vrte tefsira, racionalni tefsir, tradicionalni tefsir, sufijski tefsir, amme džuz, transkripcija, ilmihal, abdest, tejemum, gusul, džunub, namaz, farz, sastavni dijelovi namaza, uvjeti za namaz, sahibi uzur, džemat, mujezin, ezan, ikamet, teravija, teravih, noćni namaz, sabah, podne, ikindija, akšam, jacija, rekat, sedžda, selam, početni tekbir, bajram, kurban bajram, ramazan, napaštanje, fidja, post, iftar, sehur, imsak, sadekatu fitr, vitre, zekat, nijjet, nafile, hutba, hadž, kurban, akika, dženaza, imanski šarti, šehadet, muslimani, kunut dova, zikr, zuhd, nefs, nikah, islamske nauke, Gazali, rječnik, pojmovnik, naklanjavanje, sehvi sedžda, feraiz, nasljedno pravo, sekte, grijeh, grijesi, sadaka, bereket, šerijat, šerijatsko, mubah, mustehab, mukabela, lejletul bedr, lejletul kadr, hidžr, miradž, Allahova imena, Allahova svojstva, ahiret, azab, kabur, mizan, hifz, mesela, Ibn Abbas, vakuf, kader, mushaf, Ebu Hanife, Rumi, iskušenje, Bog, Božije, dunjaluk, skraćivanje namaza, spajanje namaza, kijam, prvi uvjet, kibla, vaktija, din, džennet, džehenem, sifat, Rahman, vadžib, edeb, hadiske predaje, oprost grijeha, Preporod, Glasnik, Novi muallim, vazovi, Sulejman Bugari, Kenan Musić, Ammar bašić, Izet Čamdžić, islamski video, audio predavanja, mekam, tevhid, hikaje, šerijatski brak, šerijatsko vjenčanje

Idžtihad

Keywords & Tags

Contact Us

Uputstvo

O Platformi