Pored spomenutih postoje i drugi kur'anski i hadiski tekstovi koji naređuju muslimanima da se drže Zajednice (džema'ata) i da se ne izdvajaju iz nje. Imam Šafija veli: "Allahov Poslanik a.s. naredio je slijeđenje pravca muslimanske zajednice, što je dokaz da je konsenzus muslimana, inšaallah, obavezujući.

U arapskom jeziku idžma' može značiti: nijjet, odluku, podudarnost ili jednoglasnost. Terminološki, idžma' se definira na sljedeći način: "Jedinstven stav  (konsenzus) mudžtehida jednog vremena, nakon smrti Poslanika, a.s., o određenom šerijatskom pitanju." Da bi idžma' bio punovažan, moraju se ispuniti sljedeći uvjeti: a) da u vrijeme pojave pitanja postoji više mudžtehida, a ako nema mudžtehida ili je samo jedan, ne može se ustanoviti idžma'; b) da svi mudžtehidi imaju jedinstven stav o određenom pitanju, a ako bi se određeni mudžtehidi izdvojili sa svojim stavom, kao, naprimjer, da to urade mudžtehidi Mekke, Medine ili Kufe, nema idžma'a; c) da se njihova jedinstvenost ustanovi nakon iznošenja mišljenja pojedinačno. Da je idžma' izvor šerijatskog prava potvrđuju: a) Kur'an, kako god je Uzvišeni Allah, dž.š., u Kur'anu naredio vjernicima da slijede Allaha, zatim Poslanika, a.s., isto tako je naredio da slijede predvodnike, izabranike u općim poslovima: "O, vjernici, pokoravajte se Allahu i pokoravajte se Poslaniku i predstavnicirna vašim. Ako se u nečemu ne slažete, obratite se Allahu i Poslaniku, ako vjerujete u Allaha i u onaj svijet; to vam je bolje, i za vas rješenje ljepše." (sura En-Nisa, 59) Naredba u ovom ajetu se odnosi na muslimansko vođstvo općenito, nosioce islamske vlasti. Kada se usaglase mudžtehidi o određenom pitanju, onda je vadžib svakom muslimanu da ih slijedi i izvršava ono što mu se odredi. Potvrdu za to nalazimo u kur'anskom tekstu: "A da se oni s tim obrate Poslaniku ili predstavnicima svojim, saznali bi od njih ono što žele saznati." (sura En-Nisa, 83)

Allah, dž.š., upozorava one koji se suprotstavljaju Poslaniku, a.s., i slijede put onih koji nisu vjernici: "Onoga koji se suprotstavi Poslaniku, a poznat mu je Pravi put, i koji pođe putem koji nije put vjernika, pustićemo da čini šta hoće, i bacićemo ga u Džehennem, a užasno je on boravište." (sura En-Nisa, 115) b) Sunnet; Od Poslanika, a.s., prenosi se veliki broj hadisa, koji potvrđuju ispravnost saglasnosti Ummeta: "Moj Ummet se neće složiti oko greške (neće svi pogriješiti)." "Allah, dž.š., neće ujediniti moj Ummet na zabludi."

Vrste idžma'a: Učenjaci usula idžma' dijele na dvije vrste: 1) jasni idžma (idžma' sarih), koji postoji kada se mudžtehidi jednog vremena izjasne i istaknu svoje stavove te se slože o određenom šerijatskom pitanju. Njihovo isticanje dotičnog stava može biti putem fetve ili presude, odnosno riječju ili djelom. 2) prešutni idžma' (idžma' sukuti), koji postane kada neki mudžtehid ili grupa mudžtehida jednog vremena istakne i iznese svoj stav o određenom šerijatskom pitanju, a ostali prešutno odobre takav stav. Idžma' je treći izvor šerijatskog prava dok su prva dva izvora Kur'an i sunet. Pored toga u izvore šerijatskog prava spada i kijas. ("FIKH, udžbenik za medrese" Izdavač: El-Kalem, Sarajevo, 2001. god.)

Pored spomenutih postoje i drugi kur'anski i hadiski tekstovi koji naređuju muslimanima da se drže Zajednice (džema'ata) i da se ne izdvajaju iz nje. Imam Šafija veli: "Allahov Poslanik a.s. naredio je slijeđenje pravca muslimanske zajednice, što je dokaz da je konsenzus muslimana, inšaallah, obavezujući.

U arapskom jeziku idžma' može značiti: nijjet, odluku, podudarnost ili jednoglasnost. Terminološki, idžma' se definira na sljedeći način: "Jedinstven stav  (konsenzus) mudžtehida jednog vremena, nakon smrti Poslanika, a.s., o određenom šerijatskom pitanju." Da bi idžma' bio punovažan, moraju se ispuniti sljedeći uvjeti: a) da u vrijeme pojave pitanja postoji više mudžtehida, a ako nema mudžtehida ili je samo jedan, ne može se ustanoviti idžma'; b) da svi mudžtehidi imaju jedinstven stav o određenom pitanju, a ako bi se određeni mudžtehidi izdvojili sa svojim stavom, kao, naprimjer, da to urade mudžtehidi Mekke, Medine ili Kufe, nema idžma'a; c) da se njihova jedinstvenost ustanovi nakon iznošenja mišljenja pojedinačno. Da je idžma' izvor šerijatskog prava potvrđuju: a) Kur'an, kako god je Uzvišeni Allah, dž.š., u Kur'anu naredio vjernicima da slijede Allaha, zatim Poslanika, a.s., isto tako je naredio da slijede predvodnike, izabranike u općim poslovima: "O, vjernici, pokoravajte se Allahu i pokoravajte se Poslaniku i predstavnicirna vašim. Ako se u nečemu ne slažete, obratite se Allahu i Poslaniku, ako vjerujete u Allaha i u onaj svijet; to vam je bolje, i za vas rješenje ljepše." (sura En-Nisa, 59) Naredba u ovom ajetu se odnosi na muslimansko vođstvo općenito, nosioce islamske vlasti. Kada se usaglase mudžtehidi o određenom pitanju, onda je vadžib svakom muslimanu da ih slijedi i izvršava ono što mu se odredi. Potvrdu za to nalazimo u kur'anskom tekstu: "A da se oni s tim obrate Poslaniku ili predstavnicima svojim, saznali bi od njih ono što žele saznati." (sura En-Nisa, 83)

Allah, dž.š., upozorava one koji se suprotstavljaju Poslaniku, a.s., i slijede put onih koji nisu vjernici: "Onoga koji se suprotstavi Poslaniku, a poznat mu je Pravi put, i koji pođe putem koji nije put vjernika, pustićemo da čini šta hoće, i bacićemo ga u Džehennem, a užasno je on boravište." (sura En-Nisa, 115) b) Sunnet; Od Poslanika, a.s., prenosi se veliki broj hadisa, koji potvrđuju ispravnost saglasnosti Ummeta: "Moj Ummet se neće složiti oko greške (neće svi pogriješiti)." "Allah, dž.š., neće ujediniti moj Ummet na zabludi."

Vrste idžma'a: Učenjaci usula idžma' dijele na dvije vrste: 1) jasni idžma (idžma' sarih), koji postoji kada se mudžtehidi jednog vremena izjasne i istaknu svoje stavove te se slože o određenom šerijatskom pitanju. Njihovo isticanje dotičnog stava može biti putem fetve ili presude, odnosno riječju ili djelom. 2) prešutni idžma' (idžma' sukuti), koji postane kada neki mudžtehid ili grupa mudžtehida jednog vremena istakne i iznese svoj stav o određenom šerijatskom pitanju, a ostali prešutno odobre takav stav. Idžma' je treći izvor šerijatskog prava dok su prva dva izvora Kur'an i sunet. Pored toga u izvore šerijatskog prava spada i kijas. ("FIKH, udžbenik za medrese" Izdavač: El-Kalem, Sarajevo, 2001. god.)

Idžma

Konsenzus muslimanskih pravnika o bilo kojem pravnom pitanju, koje nije eksplicitno riješeno u Kur'anu ili Sunnetu; treći izvor islamskog prava. (Morina, Q. (2010:66)

Idžma' je konsenzualno mišljenje mudžtehida u određenom vremenu o nekom pravnom pitanju. Nema razlike između toga jesu li ovi mudžtehidi koji su postigli konsenzus iz reda ashaba ili iz generacija poslije njih. Idžma' je snažan argument u procesu definiranja i preciziranja pravnih propisa.

Postoje dvije vrste idžma'a: izričiti (الإجماع القولي) i prećutni (الإحماع السكوتي). Izričiti idžma' postoji ukoliko se svi mudžtehidi izričito izjasne i slože u nekom propisu. Prećutni idžma' postoji ako neki od mudžtehida iznese svoj stav i mišljenje o nekom pravnom propisu, a drugi na to ne reaguju ni pozitivno ni negativno i pored njihovog znanja za prezentirano mišljenje. Prva vrsta idžma'a nesporni je dokaz i izvor prava kod svih pravnika koji prihvataju ovaj izvor općenito, dok je druga vrsta veoma sporna među šeri’atskim pravnicima, kako u svojoj osnovi, tako i u stepenu njenog uvažavanja i uvjetima prihvatanja.

Hanefijski pravnici smatraju obje vrste idžma'a šeri’atskopravnim argumentom. Prema mišljenju većine ovih pravnika idžma' je dokaz kategoričkog karaktera (hudždža kat'iyya), dok manji broj njih smatra da je on dokaz vjerovatnog karaktera (hudždža zanniyya). Imam Bezdevi dijeli idžma' u tri kategorije:

1) idžma' ashaba - ovaj idžma' ima snagu mutevatir hadisa,  tj. kategoričkog dokaza koji rezultira kategoričkim znanjem.

2) idžma' generacije poslije ashaba u pitanju koje nije bilo predmetom idžtihada - ima snagu mešhur hadisa  , tj. rezultira znanjem koje varira između kategorija kategoričkog i vjerovatnog znanja.

3) idžma' u pitanju koje je bilo predmetom idžtihada selefa - ima snagu autentičnog ahad hadisa  , tj. rezultira vjerovatnim znanjem. Međutim, ova kategorizacija je valjana pod uvjetom da je prethodno postignuti idžma' zabilježen i prenešen tevatur predanjem. Ukoliko je prenešen ahad predanjem onda on ne rezultira sigurnim znanjem pa makar se radilo o idžma'u ashaba .

Dokazi legitimiteta idžma'a kao izvora šerijatskog prava nalazimo u riječima Uzvišenog: „Onoga koji protiv Poslanika ustaje, nakon što mu Prava Staza ukaza se, i koji putem koji nije Put vjernika pođe, pustit ćemo da čini šta hoće i potom džehennem dati! A ogavno je u njemu boraviti!“

Poslanik a.s. veli: "Moj se ummet neće složiti u krivom."

Pored spomenutih postoje i drugi kur'anski i hadiski tekstovi koji naređuju muslimanima da se drže Zajednice (džema'ata) i da se ne izdvajaju iz nje. Imam Šafija veli: "Allahov Poslanik a.s. naredio je slijeđenje pravca muslimanske zajednice, što je dokaz da je konsenzus muslimana, inšaallah, obavezujući.

U arapskom jeziku idžma' može značiti: nijjet, odluku, podudarnost ili jednoglasnost. Terminološki, idžma' se definira na sljedeći način: "Jedinstven stav  (konsenzus) mudžtehida jednog vremena, nakon smrti Poslanika, a.s., o određenom šerijatskom pitanju." Da bi idžma' bio punovažan, moraju se ispuniti sljedeći uvjeti: a) da u vrijeme pojave pitanja postoji više mudžtehida, a ako nema mudžtehida ili je samo jedan, ne može se ustanoviti idžma'; b) da svi mudžtehidi imaju jedinstven stav o određenom pitanju, a ako bi se određeni mudžtehidi izdvojili sa svojim stavom, kao, naprimjer, da to urade mudžtehidi Mekke, Medine ili Kufe, nema idžma'a; c) da se njihova jedinstvenost ustanovi nakon iznošenja mišljenja pojedinačno. Da je idžma' izvor šerijatskog prava potvrđuju: a) Kur'an, kako god je Uzvišeni Allah, dž.š., u Kur'anu naredio vjernicima da slijede Allaha, zatim Poslanika, a.s., isto tako je naredio da slijede predvodnike, izabranike u općim poslovima: "O, vjernici, pokoravajte se Allahu i pokoravajte se Poslaniku i predstavnicirna vašim. Ako se u nečemu ne slažete, obratite se Allahu i Poslaniku, ako vjerujete u Allaha i u onaj svijet; to vam je bolje, i za vas rješenje ljepše." (sura En-Nisa, 59) Naredba u ovom ajetu se odnosi na muslimansko vođstvo općenito, nosioce islamske vlasti. Kada se usaglase mudžtehidi o određenom pitanju, onda je vadžib svakom muslimanu da ih slijedi i izvršava ono što mu se odredi. Potvrdu za to nalazimo u kur'anskom tekstu: "A da se oni s tim obrate Poslaniku ili predstavnicima svojim, saznali bi od njih ono što žele saznati." (sura En-Nisa, 83)

Allah, dž.š., upozorava one koji se suprotstavljaju Poslaniku, a.s., i slijede put onih koji nisu vjernici: "Onoga koji se suprotstavi Poslaniku, a poznat mu je Pravi put, i koji pođe putem koji nije put vjernika, pustićemo da čini šta hoće, i bacićemo ga u Džehennem, a užasno je on boravište." (sura En-Nisa, 115) b) Sunnet; Od Poslanika, a.s., prenosi se veliki broj hadisa, koji potvrđuju ispravnost saglasnosti Ummeta: "Moj Ummet se neće složiti oko greške (neće svi pogriješiti)." "Allah, dž.š., neće ujediniti moj Ummet na zabludi."

Vrste idžma'a: Učenjaci usula idžma' dijele na dvije vrste: 1) jasni idžma (idžma' sarih), koji postoji kada se mudžtehidi jednog vremena izjasne i istaknu svoje stavove te se slože o određenom šerijatskom pitanju. Njihovo isticanje dotičnog stava može biti putem fetve ili presude, odnosno riječju ili djelom. 2) prešutni idžma' (idžma' sukuti), koji postane kada neki mudžtehid ili grupa mudžtehida jednog vremena istakne i iznese svoj stav o određenom šerijatskom pitanju, a ostali prešutno odobre takav stav. Idžma' je treći izvor šerijatskog prava dok su prva dva izvora Kur'an i sunet. Pored toga u izvore šerijatskog prava spada i kijas. ("FIKH, udžbenik za medrese" Izdavač: El-Kalem, Sarajevo, 2001. god.)

Keywords & Tags

Contact Us