Asar imama Šejbanije je jedna od najstarijih hadiskih zbirki. Sadrži 915 hadisa. Predaje su poredane po fikhskim (pravnim) poglavljima i popraćene kratkim Šejbanijevim komentarom. Tačnije, zbirka obuhvata sva fikhska poglavlja: ibadat (obredno pravo), muamelat (imovinsko pravo), munakehat (bračno pravo), ukubat (kazneno pravo), sijer (međunarodno pravo), feraiz (nasljedno pravo). Stoga ne treba da čudi da je ova hadiska zbirka poznata i pod imenom: Fikh Muhammeda ibn Hasana eš-Šejbanije. Zbirka sadrži i određeni broj predaja iz oblasti akaida (isl. vjerovanja) i ahlaka (isl. ponašanja).
Hanefijsku pravnu školu, najstariju, najmnogoljudniju i najrašireniju među četiri pravne škole, utemeljio je imam Ebu Hanife Numan ibn Sabit (699-767), tabiin - pripadnik druge generacije muslimana. Rođen je u Iraku u Kufi. Perzijskog je porijekla. Njegovi preci dolaze iz Kabula (danas gl. grad Afganistana). Znanje je sticao u Kufi, Basri, Mekki i Medini pred oko 4000 učitelja iz generacije tabiina. Njegovi glavni učitelji su: Hammad ibn Ebu Sulejman, kufanski muftija, Ata' ibn Ebu Rebah, mekkanski fakih (pravnik) i muhaddis, Amir ibn Šurahbil eš-Ša'bi, kufanski kadija, Nafi', štićenik h. Abdullaha ibn Omera i učitelj medinskog imama Malika ibn Enesa, Kasim ibn Abdurrahman ibn Abdullah ibn Mesud, kufanski kadija i unuk h. Abdullaha ibn Mesuda, Asim ibn Ebu en-Nedžud, kufanski karija po čijem kiraetu danas učimo, Tavus, jemenski fakih i muhaddis i učenik h. Abdullaha ibn Abbasa, Muhammed ibn Šihab ez-Zuhri, medinski muhaddis i fakih, Muhammed el-Bakir, medinski imam, praunuk h. Alije i unuk h. Husejna, i dr. Susreo se sa četiri ashaba. To su: Enes ibn Malik u Basri, Abdullah ibn Ebu Evfa u Kufi, Sehl ibn Sa’d u Medini i Ebu Tufejl Amir ibn Vasile el-Lejsi u Mekki. Djelovao je u rodnoj Kufi. Napisao je par djela iz oblasti akaida (El-Fikhu-l-ekber, El-Fikhu-l-ebset, El-Alim ve-l-muteallim, El-Vesijje, Risale Ebi Hanife ila Usman el-Betti), a ima i hadisku zbirku (El-Musned).
Ebu Hanife je autor najstarijih sačuvanih knjiga u islamu. Tačnije, napisao je najstarije knjige iz akaida (ilmu-l-kelama), dok je njegov Musned najstarija sačuvana sveobuhvatna hadiska zbirka. Njegovi najznačajniji učenici su: Ebu Jusuf, Muhammed eš-Šejbani, Zufer ibn Huzejl, Hasan ibn Zijad, njegov sin Hammad, Abdullah ibn el-Mubarek, Veki' ibn el-Džerrah i dr.
Ebu Hanifini učenici su autori prvih fikhskih djela u islamu, a njihove hadiske zbirke se ubrajaju među najranije. Koliko su rano djelovali Ebu Hanife i njegovi učenici, dovoljno govori podatak da je imam Ebu Hanife rođen 114 godina prije imama Buharije, autora vrlo značajne hadiske zbirke Es-Sahih, odnosno 126 godina prije imama Muslima, pisca druge vrlo značajne hadiske zbirke Es-Sahih, dok su četiri najistaknutija Ebu Hanifina učenika (Ebu Jusuf (rođ. 113. h.g.), Muhammed (rođ. 132 h.g.), Zufer (rođ. 110 h.g.) i Hasan (rođ. 116. h.g.)) rođena prosječno 90 godina prije pisaca četiri glasovite hadiske zbirke, poznate pod imenom Es-Sunen (Ebu Davud (rođ. 202. h.g.), Tirmizi (rođ. 209. h.g.), Ibn Madže (rođ. 209 h.g.) i Nesai (214. h.g.).
Uzevši u obzir sve naprijed izrečeno ne treba da čudi da je Ebu Hanife ponio nadimak Imami-Azam (arap. El-Imamu-l-E'azam) - Najveći imam.
Također, zanimljivo je za spomenuti da je Ebu Hanife jedini među četvericom velikih imama koji nije arapskog porijekla. Naime Ebu Hanife, Perzijanac iz Afganistana, (danas se Perzijanci tih krajeva nazivaju Tadžikistancima) i njegovi učenici su različitih narodnosti; Tako su Ebu Jusuf i Zufer Arapi, Muhammed je Sirijac, dok je Hasan ibn Zijad iz Iraka.
Hanefijski mezheb u fikhu, uz maturidijski mezheb u akaidu, čini glavnu komponentu šestostoljetne islamske tradicije Bošnjaka. Mada je islamska tradicija Bošnjaka ugrožavana i napadana vijekovima, otkako postoji, tu je uglavnom bilo riječ o nemuslimanskim vanjskim napadima. Međutim, pojavom raznih muslimanskih modernističkih pokreta na našim prostorima u XX i XXI stoljeću, uslijedio je pravi unutrašnji intelektualni i propagandni rat protiv naše islamske tradicije. Tako se naša islamska tradicija našla na udaru, kako desno orijentisanih modernističkih pokreta, tako i onih lijevo orijentisanih. Ti nasrtaji na tradiciju su posebno intenzivirani nakon 1992. godine. Stoga je potrebno da se pišu i prevode djela koja će, između ostalog, afirmirati naš hanefijski mezheb. Na tragu toga je nasato i uvod, prijevod i komentar rane hadiske zbirke El-Asar (Asar), koja predstavlja vrlo važan izvor hanefijske fikhsko-hadiske misli iz perioda selefa. Prijevod na bosanski jezik uradio je Jusuf Džafić.
Adress: Kovaci 36, 71000 Sarajevo Bosnia-Herzegovina
email: info@islam.ba