Nišan

Muslimanski nadgrobni spomenik. Neki od autora su posvetili posebnu istraživačku pažnju nišanima u BiH. Seid M. Traljić (1915-1983) napisao je o tome vrlo zapažen rad Muslimanski nadgrobni spomenici; Mehmed Mujezinović (1913-1981) napisao je svoje životno djelo u tri knjige Islamska epigrafika Bosne i Hercegovine, u kojem je najviše prostora posvetio epitafima na nišanima; Alija Bjetić (1920-1981) u svom radu Spomenici osmanlijske arhitekture u Bosni I Hercegovini posvetio je nišanima posebno poglavlje Memorijalna arhitektura. Svi navedeni autori slažu se u tome da se muslimanski nadgrobni spomenici (nišani) mogu, po svojim karakteristikama I nastanku, podijeliti u četiri vremenska perioda: Prvi period počinje od polovine XV i traje do početka XVII stoljeća. Ovaj period karakterističan je po tome što su nišani domaće izrade; što imaju oblik stećka i na njima nema epitafa na orijentalnim jezicima. Natpisi na najstarijim nišanima u BiH su na bosančici (bosanska varijanta ćirilice) i ne razlikuju se po konstrukciji izraza i leksici od bogumilskih natpisa na stećcima. Jedino je ime umrlog otkrivalo da se radi o umrlom muslimanu. Manji nišani iz toga perioda s epitafima na orijentalnim jezicima su skopske izrade; drugi period čini XVII stoljeće u kojem su epitafi na orijentalnim jezicima i to su kopije skopskih nišana; treći period nastaje početkom XVIII stoljeća I traje do sredine XIX stoljeća. U tom periodu, epitafi su na orijentalnim jezicima, u prozi I stihu, a bogati su ornamentima, uz određeni utjecaj domaće ornamentike. Spol i zanimanje, starosna dob umrlih, raspoznaje se po veličini, izgledu i vrsti nišana: ulemanski, derviški, aginski, pašinski, trgovački, momački, djevojački, dječiji i dr.; četvrti period, djelimično, nastaje od 1832. Godine, za vrijeme reformi u Bosni, kada se na nišanima javlja fes, koji zamjenjuje kauk na aginskim nišanima, a ostali se nišani i dalje pojavljuju. Na ženskim nišanima, naročito nišanima djevojaka, nalaze se često lijepi ukrasi, ali ne likovi stvari, kao kod muškaraca, nego razni ornamenti. Seid M. Traljić navodi u svom radu da su ti motivi najčešće: vijuga, mjesec, mreža, kružnica, mhri-Suljman, razni biljni dijelovi kao stilizirani cvjetovi, lišće i grančice. Ovi ukrasi su naročito brojni i lijepi na djevojačkim nišanima, kao što se I djevojačke dženaze neobično lijepo kite ruhom i cvijećem.

IZVORI

Iz knjige: MulahalilovićE.  (1998). Vjerski običaji muslimana u BiH. Sarajevo: Svjetlost.