Nikah

Brak arapski nikāh, doslovno: spolni čin", ali već se u Kur' anu termin primjenjivao isključivo u značenju: ugovor". Nikah je arapska riječ, što znači: brak, vjenčanje. Nikah ili vjenčanje, brak između muža i žene je čista i čvrsta veza i čini bračnu, porodičnu zajednicu, dok je temelj zajednice. Iz tog razloga, religija daje braku važno mjesto, postavljajući jasna pravila i odredbe. Muhammed, s.a.v.s., je učinio sunnetom ovaj čin. Ali, ako se vjernici plaše da se ne pridržavaju aspekta moralne čistoće, brak je farz (obavezan). Islam je bračno pravo prilično reformirao na način koji će imati dalekosežne posljedice, iako je zadržao njegove bitne karakteristike; ovdje, kao i na drugim područjima društvenog zakonodavstva, cilj Kur' ana bio je poboljšanje položaja žene. Brak ne znači zajedničku imovinu muža i žene, a žena zadržava punu slobodu gazdovanja. Muž mora snositi troškove domaćinstva, te mora izdržavati ženu kako dolikuje njezinom statusu; ukoliko nije u mogućnosti to učiniti, tada žena može zahtijevati sudsku rastavu.

Islamski učenjaci definišu brak kao ugovor o dozvoljenom bračnom – seksualnom odnosu između muškarca i žene i njihovo zajedničko življenje, održavanje domaćinstva, podizanje potomstva, stvaranje i čuvanje rodbinskih veza. Ovo je rezime definicija koje se u nečemu međusobno razlikuju kod raznih pravnih teoretičara i u različitim pravnim školama.

Autori koji su pisali na našem jeziku iz domena šerijatskog bračnog prava davali su svoje definicije braka. Jedna od definicija je, da je brak sveta veza i ugovor, koji se zaključuje između muškarca i žene na neizvjeno vrijeme, u čvrstom uvjerenju, da će oboje u ljubavi i braku živjeti i sebi potomstvo izroditi i odgojiti i tako svoj život produžiti. Dok Mehmed Begović kaže da se brak može definisati kao ugovor o zajednici života između dva lica suprotnoga spola koji se zaključuje u naročitoj formi a cilj mu je: moralno upotpunjavanje i usavršavanje supružnika i rađanje potomstva.

Svi islamski pravnici u definiciji braka naglašavaju da je brak odnos izmeđe dva lica suprotnog spola, muškarca i žene. Sve pravne škole u islamu i svi pravni teoretičari jedinstveni su da je haram, strogo zabranjena, bračna veza između osoba istog spola, homoseksualizam i lezbejstvo. Takve nezakonite veze se i ne smatraju brakom.

Brak je trajna veza na neodređeno vrijeme što znači da privremeni brak ili brak na određeno vrijeme ne može biti legalizovan, jer po sunijskim pravnim školama brak se ne smije ograničiti na određeni rok. Brak je ugovor o zajedničkom življenju na određeno vrijeme.

Islamski pravnici kažu da svaki ugovor, pa tako i bračni, mora biti plod slobodne volje što znači da niko ne može biti prisiljen na brak. Brak prisiljene osobe ne smatra se punovažnim.

Svako kršenje intencija braka, kao što su čuvanje morala, zajedničko življenje, čuvanje i staranje o porodici, ima za posljedicu vjerski grijeh, a u nekim slučajevima i pravo druge strane na rastavu braka.