Kur'an tumači samog sebe

Mnogobrojni napisani tefsiri Kur'ana upravo polaze od ovog načela, da Kur'an tumači sebe samoga. To nužno ne znači da isključivo Kur'an tumači sebe i ništa više ga ne tumači. Ovo načelo je prva stanica od koje polaze umnici Kur'ana prilikom njegovog komentarisanja. Tumačenje Kur'ana Kur'anom možemo predstaviti ukratko: Bog najbolje zna intencije Svoga govora. Ponekad Kur'an, na jednom mjestu, kroz svoj tekst spomene pokoju stvar ili ime, ali na sažet način. Već na drugom ili trećem mjestu tu istu stvar spominje, sada na opširno saopćen način. Primjera radi jeste kazivanje o Ademu i Iblisu. Ponegdje je munjevito" prikazano ovo kazivanje, a ponegdje opširno. Također, kur'anski tekst, dakako, spominje i manje poznate ili bolje rečeno zakučaste riječi bez da ih objašnjava. Na drugom mjestu slijedi njihovo objašnjenje. Nekada je tvrdnje koje Kur'an iznosi u apsolutnom iskazu potrebno dovesti u vezu sa ograničenim iskazom. Primjerice, kada Kur'an traži da se za određeni prijestup oslobodi rob, on na mnogo mjesta samo spomene riječ rob", bez da objašnjava kakav taj rob treba biti. To je, dakle, apsolutan iskaz.

Već na drugom mjestu, kada govori o iskupljenju za ubojstvo iz nehata, Kur'an spominje da taj rob mora biti vjernik i to je ograničen iskaz. Sada aposlutni iskaz dovodimo u vezi sa ograničenim, tj. na ovom primjeru, kada god Kur'an nije imenovao kakav se rob treba osloboditi za određeni prijestup, onda pristupamo ovom oraničenom iskazu, tj. vjernika roba mora se osloboditi. Ponekad je potrebno općeniti iskaz dovesti u vezu sa posebnim, odnosno konkretnim sikazom ili tvdnjom. Npr. Kur'an veli: ko radi zlo, za zlo će biti kažnjen" Ovo je apsolutni iskaz, koji ne podrazumijeva nikakav izuzetak niti iznimku. Ipak, na drugom mjestu se nagovještavaju iznimke u kojima se veli da Bog prašta mnoga zla djela: A zlo koje vas pogodi zbog stečevine je ruku vaših, a mnogo toga On i oprosti." Ima dijelova u Kur'anu koji se, na prvi pogled, smatraju opozitnim, kao što se na jednom mjestu kazuje da je Adem, a.s., stvoren od zemnog praha, na drugom da je stvoren od gline, na trećem od tvari ljepljive i, na koncu, od zemlje koja je poput grnčarije. Sva ova mjesta je potrebno uskladiti, tako da na kraju zaključujemo da ovdje nema nikakve proturječnosti.

Ovo su samo materijalne i duhovne etape kroz koje čovjek prolazi na putu stvaranja. Tumačenje Kur'ana Kur'anom kazuje nam, uslovno rečeno, da se jedan dio Kur'ana ogleda u drugom, da se jedan dio Kur'ana događa (ili se dogodio ili će se dogoditi) u drugom njegovom dijelu.