Kršćanstvo

Kada govorimo o ovoj religijskoj tradiciji trebamo znati kako muslimanski klasični autori, implicitno, prave diskrepanciju između poruke Īsā, a.s., i povijesnog kršćanstva. U prvome slučaju, ova religijska tradicija podrazumijeva Božiju Objavu, Indžīl, koja je posredstvom Īsā, a.s., darovana ljudima, a koja potvrđuje sve pređašnje objave i sve poslanike te, svojim cjelokupnim sadržajem upućuje na ideju monoteizma (tawḥīd).

S druge strane, prema muslimanskim klasičnim piscima, religija kršćanstva bila je pod snažnim utjecajem samoga judaizma, helenističkog nasljeđa, maniheizma ali i drugih filozofskih i religijskih pogleda, iz kojih će se na samim počecima razviti neka vrsta biblijske teologije, a što će neminovno dovesti do mnogobrojnih rasprava na razini temeljnih doktrina unutar samoga kršćanstva. A sada se na trenutak vratimo samom tumačenju onoga što se podrazumijeva pod kršćanstvom kroz prizmu riječi an-naṣārā. Klasični muslimanski autori se, na izvijestan način, bave samom etimologijom qur'ānskoga izraza al-naṣārā, a što se po prirodi stvari odnosi na sljedbenike Īsā, a.s. Kada govorimo o samome pojmu i njegovu značenju trebamo istaći kako postoji više različitih mišljenja. Najprije, etimologija riječi vezana je za glagol neṣara u značenju pomoći" ili biti na dispoziciji", a što je u vezi sa upitom Īsā, a.s., izrečenoga njegovim učenicima (al-ḥawāriyyūn) kroz riječi:Hoćete li me pomoći Allaha radi". Prema tome, ime je nastalo na osnovu njihovoga zauzimanja i pomaganja Īsā, a.s. Prema drugom mišljenju porijeklo samog pojma vezano je za geografsko područje pod imenom Nāṣira/Nazaret.

Bez obzira na različito poimanje onoga što jeste porijeklo samoga izraza an-naṣārā, autori su saglasni kako je to jedno od imena sljedbenika Īsā, a.s. U predanjima, a samim tim i kroz klasičnu literaturu, nailazimo i na sintagmu aṣhāb al-ṣalīb, a što bi u slobodnom prijevodu značilo sljedbenike križa što je opet bliže onome kako sebe oslovljavaju pripadnici ove religijske tradicije do današnjih dana.

IZVORI

aš-Šahrastānī, Kitāb al-Milal wa an-Niḥal, str. 241-242.; 

al-Bīrūnī, Kitāb al-Āṯār al-Bāqīyah ‘an al-Qurūn al-Ḫālīyah, str. 26-29.; 

Al-Mu’ğam al-Wasīṭ, Kairo, 2004, str. 925.; 

Abū ‘Abdullah Muḥammad ibn Aḥmad al-Ansarī al-Qurtubī, Al-Ğāmi’ li Aḥkām al-Qur’ān, Resalah Publishers, Bejrut, 2006., str. 158-159.; 

Jeffery, Arthur (2007). The Foreign Vocabulary of The Qur'an, Brill, Leiden, str. 280.