Kiraeti Kur'ana

Muhammed a.s., je naučio učiti Kuran od meleka Dzibrila koji ga je poučio ajetima i riječima u kojima moze primjeniti više kiraetskih verzija ili načina čitanja. Tako su i plemeniti ashabi, shodno mogućnostima, sklonostima i potencijalima preuzimali od Poslanika a.s., jedan način čitanja, dva ili više njih. Putujući po raznim mjestima i pokrajinama do kojih se islam proširio, ashabi su nove muslimane podučavali na načine kako su preuzeli i naučili od Poslanika a.s. Tako je u jednom kraju muslimanskog svijeta bio raširen i poznat jedan kiraet ili verzija čitanja koju je donio i po njoj naučavao ashab koji je tu boravio. Međutim, da ne bi došlo do konfuznog stanja glede čitanja Kurana, jer su se različita čitanja raširila, krajem drugog stoljeća po Hidzri islamski učenjaci, među kojima su i imami kiraeta Kurana, sakupljaju, provjeravaju, odabiru i sistematiziraju mnoge verzije čitanja, što za posljedicu ima nastanak i razvoj jedne standardizirane i sistematizirane nauke o čitanjima Kurana Časnog, poznate kao kiraetske nauke. Na ovaj način su uspostavljeni principi, norme, i zakonitosti koje su odredile i usmjerile pravce razvoja, izučavanja i prenošenja kiraeta Kurana. Time se izbjegla mogućnost jednog konfuznog stanja, u smislu trajnije nekoherentnosti i nesistematičnosti.

Kiraeti bitno utječu na samo značenje Kur'ana, te su stoga posebnim predmetom proučavanja unutar tefsirske nauke. Riječ kiraet predvodeći na naš jezik označavamo kao čitanje, recitiranje. Kako se da zapaziti iz riječi prof. dr. Enesa Karića, kiraeti su jedan način prevođenja Kur'ana, tj. jedna riječ po jednom kiraetu se čita na jedan način, dok se po drugom kiraetu čita na drugi način i samim time se daju različita značenja.

Primjera radi: Allahu nuru-s-semavati ve-l-erd (Allah je svjetlost nebesa i zemlje), a po drugom kiraetu: Allahu nevvere-s-semavati ve-l-erd (Allah je osvijetlio/osvjetljava nebesa i zemlju). Većina vjerskih intelektualaca, kao i orijentalista, stava su da kiraetu sežu još od vremena Poslanika, a.s. Sami kiraeti su, također, jedna od nadnaravnosti Kur'ana. U tefsirksoj nauci razlikujemo mutevatir i šaz kiraete. Mutevatir su oni čiji predajni lanac seže od Poslanika, a.s., i u njima rijetko dolazi do izmjene konsonanata, a ukoliko i dođe do takve pojave ona je to slučaj kod drugog i trećeg lica množine nekig glagola.

Naravno, oni imaju svoja pravila: da sadrže sedam harfova, da su u skladu sa arapskim jezikom, da se slažu sa ortografijom h. Osmana. Šaz kiraeti, uglavnom, ne slijede navedena pravila, niti je njihov predajni lanac vjerodostojan. Osim toga, bivaju i lažni. Primjere šaz kiraeta pronalazimo kod šiijskih ekstremnih sekti. Postoji i još nekoliko podjela kiraeta, ali s obzirom da se po njima tekst Kur'ana ne može čitati, nepotrebno je da ih ovdje i navodimo. Rahmetli Handžić navodi da postoji deset mutevatir kiraeta, ali ih je samo sedam poznato, tj. od tih sedam se oformila zasebna škola u kiraetu. Komenatori Kur'ana jasno ističu da sedam kiraeta nikako ne predstavlja sedam harfova spomenutih u hadisu. To dvoje ne treba miješati. U ovome radu spomenut ćemo samo imame u kiraetu: Nafi' el-Medeni, Ibn Kesir el-Mekki, Ebu Amr ibnu-l-Ala', Ibn Amir, Asim, Hamza, Kisaija, Ebu Džafer, Jakub, Halef.

IZVORI

Adilović, A. (2003). Velikani tefsirskih znanosti. Travnik; 

Halilović, S. (2015). Osnovi tefsira. Sarajevo: Dobra knjiga;

Karić, E. (1995). Uvod u tefsirske znanosti. Sarajevo: Bosanska knjiga;

Handžić, M. (1972). Uvod u tefsirsku i hadisku nauku. Sarajevo: Gazi Husrev-begova medresa; 

Tufo, M. (2004). Temelji tefsirske i hadiske nauke. Sarajevo: Fakultet islamskih nauka.

Ramić, J. (2001). Tefsir, historija i metodologija. Sarajevo: Fakultet islamskih nauka.

Fadil, Fazlić. (2000). Tedžvid - komparacija između Hafsovog i Veršovog kiraeta. Sarajevo: El Kalem, 2000., str., 48.