Kafir

Nevjernik, onaj koji skriva istinu nakon što mu je to razjašnjeno; onaj koji ne voli Boga; kafir. (Morina, Q. 2010:69)

Izvorno je značilo koji briše, pokriva", zatim sakriva primljena dobročinstva", tj. nezahvalan"; ovo značenje nalazimo i u staroj arapskoj poeziji i u Kur'anu (sura XXVI, 19). u Kur' anu riječ se upotrebljava u odnosu na Boga: onaj koji krije Božiji blagoslov" = nezahvalan prema Bogu", vidjeti sure XVI,55 i XXX,33: Da bi bili nezahvalni na onom što im Mi dajemo"; usp. Također suru XVI,83. Kasnije je ta riječ poprimila značenje nevjernik", koje najprije nalazimo u suri LXXIV,10, te vrlo često nakon toga; u množini kāfirūn ili kuffār, a jedanput i kafara (sura LXXX,42) (Smailagić, Leksikon Islama, 309).

Nasuprot šukra jeste kufr (nevjerstvo), a pravo je značenje kufra, zapravo, nezahvalnost" ili neblagodarnost". Nezahvalnost je gesta koja je samo znak nečeg daleko dubljeg što se krije u duši nezahvalnika. Na ovu se semantičku transformaciju kufra iz nezahvalnosti" u nevjerstvo" djelovalo cjelovitije, negoli kad je posrijedi transformacija šukra iz zahvalnosti" u vjerovanje", zato što je, u potonjem slučaju, samo postojanje riječi iman učinilo bespotrebnim rađanje jedne druge riječi koja bi je odmijenila. Bolje kazati, postojanje riječi iman spriječilo je da riječ šukr sama po sebi zaimadne značenje vjerovanja" ili vjere". Za razliku od toga, u slučaju kufra (ta je riječ, vidjeli smo, u prvom stadiju značila nezahvalnost") nije bilo neke druge prethodne riječi za nevjerstvo", te je pojam kufr naprosto došao, takorekuć, zauzeo je prazno mjesto (Izutsu, Bog i čovjek u Kur' anu, 319-322).