Dovište

Zborovanje i okupljanje Bošnjaka u određeno vrijeme na određenim lokalitetima – zborištima i molitvištima kada se profiliraju u islamski prihvatljive forme dove (kao što su kišna dova, hair dova, dova zahvalnosti Bogu), zikra – mevluda, učenja Kur'ana, zajedničkog klanjanja namaza i sl. Sličnih korekcija i transformacija predislamskih običaja i adeta bilo je i za vrijeme Muhammeda, a. s. Običaji i adeti koji po sebi nisu bili moralno neprihvatljivi i štetni, nakon neophodnih korekcija, rafiniranja i preoblikovanja, inkorporirani su u sveukupnu tradiciju islama.

Okupljajući se na ovim mjestima i manifestacijama ljudi su svjesni činjenice da je islam doktrinu tevhida – čistog monoteizma uzdigao na najviši pijedestal vrijednosti i da kao muslimani ne smiju dozvoliti da vjerovanje i djelovanje pomuti primjesa bilo kakvih namjera ili postupaka koji narušavaju smisao ove temeljne doktrine islama. Kontinuitet tradicije okupljanja na dovištima – zborištima – molitvištima potvrda je kontinuiteta obitavanja na ovim prostorima, neraskidive veze sa zemljom Bosnom posredstvom neposredne veze sa osređenim toponimima, sa prirodnom sredinom, posebno sa našim brdima, planinama, platoima, izvorištima vode i sl., a sve to nas podsjeća na veličanstvo Božijeg stvaranja, na Njegovu svemoć i savršenstvo. Njemu, Svevišnjem, dovom zahvaljujemo na plodovima koje iz zemlje, Njegovom voljom i odredbom, niču, ili Ga molimo da iz oblaka, u slučaju suše, na žednu zemlju spusti obilnu, rodnu kišu.

Dovišta kao Ajvatovica, Djevojačka pećina, Karići, Lastavica nemaju za cilj da budu zamjena bilo kojem islamskom obredu i učenju, već naprotiv, one podupiru i osnažuju vjerski identitet, pružaju priliku da saznamo ili obnovimo spoznaje i znanja o vrijednostima i učenjima vjere islama, da se bolje upoznamo i informišemo o našoj historiji i domovini, pomažu da duhovno ojačamo, popravimo ponašanje nabolje i odstranimo od sebe loše navike i adete.