Derviš
Perzijski: siromašan, prosjak, sirota; pobožni musliman koji se izolacijom ili pripadanjem sufijskom tarikatu želi približiti uzvišenom Stvoritelju. Sufijski mistik; skroman i odan čovjek željan spoznaje istine; osoba koja se pridružila jednom od redova derviša radi duhovnog uzdizanja.
S obzirom da se ne zna tačno korijen riječi derviš, iznesena su mnoga mišljenja na ovu temu. Prema jednom mišljenju, riječ potiče od der-pş, što znači "ispred vrata". Ovo ime prosjacima daju jer se često pojavljuju pred vratima. Prema drugom gledištu, izvedeno je od riječi der-viz, koja je korijen sadašnjeg vremena infinitiva der-vhten, što znači "visiti". Prosjaci su se nazivali dervišima jer su ih vješali na vrata (avzende ez-der) i držali vrata. Prema drugom gledištu, porijeklo riječi je der-yz, što je korijen sadašnjeg vremena infinitiva der-yzden koji znači "tražiti i moliti". Međutim, oni koji nisu željeli pripisati gornja značenja u vezi sa prosjačenjem sufijama radije su ovu riječ izgovarali kao dr-vş, što znači "kao biser". Iako mišljenja o korijenu riječi derviš sadrže neke aspiracije, sigurno je da se ta riječ od davnina koristila u značenju "siromah i prosjak". Danas se riječi deryze i deryzegi, koje su povezane sa vratima (der), koriste u značenju "prosjaka" i "prosjaka" na perzijskom.
Vidi: Sufizam
IZVORI
Ćehajić, Dž. (1986). Derviški redovi u jugoslovenskim zemljama. Sarajevo: Orijentalni institut u Sarajevu.
Morina, Q. (2010). Glosar i nocioneve fetare (str. 39). Priština: Fakultet islamskih studija Priština.
Hafizović, R. ur. (2011). Mjesto i uloga derviških redova u Bosni i Hercegovini. Sarajevo: Orijentalni institut Sarajevo.